Šunga: erotsko putovanje kroz srednjovekovni Japan

Bizarna, kreativna i izuzetno seksualna. Pročitajte šta je to japanska erotska grafika koja već vekovima opčinjava posmatrače.

Mladi ljubavnici sa presavijenom knjigom. Preuzeto sa British Museum

Mladi ljubavnici.
Preuzeto sa British Museum

UPOZORENJE! Sadržaj članka i vizualni materijal nekome mogu biti uznemirujući! 

Japan je oduvek bio misterija za nas Evropljane. Srednjovekovni period tamo je trajao od 9. veka do 1868. godine kada je zemlja bila u gotovo potpunoj izolaciji od ostatka sveta. Prva prava kulturna razmena sa Evropom dogodila se tek krajem osamnaestog veka kada su japanski studenti školovani na evropskim univerzitetima doneli grafike ukijo-e, izvršivši veliki uticaj na impresioniste. Koliko je grafička produkcija u Japanu bila razvijena, govori činjenica da su evropski kolekcionari posedovali stotine otisaka. Ukijo-e u doslovnom prevodu znači „slike nestalnog sveta“ i predstavljaju prolaznost života kroz likove i događaje sa dvora i iz naroda. Koristeći neobičnu perspektivu i strukturu kompozicije (za oko evropskog posmatrača), umetnici su unosili svežinu osećanja i neposredan doživljaj prirode u grafike širokog opsega tema: predstave važnih dešavanja na dvoru, zgode i nezgode dvorjana, portrete, pejzaže, scene iz života nižih klasa.  U početku su slikane tušem i bojene četkicama, a od osamnaestog veka su štampane na drvenim pločama i to tehnikom koja je omogućavala proizvodnju velikog broja grafika za kratko vreme.

Šunga je podžanr ukijo-e grafika a karakteriše ih tema – likovi iz svih klasa predstavljeni su u najintimnijim trenucima. Šunga znači „prolećne slike“, ali, iako je reč „proleće“ u Japanu čest eufemizam za seks, izraz vodi poreklo od kineskog naziva šunkju higa, korišćen za papirne svitke sa 12 poza kojima kineski prestolonaslednik mora da ovlada zarad održavanja jina i janga.

Na prozoru. Preuzeto sa Scholten Japanise Art

Na prozoru.
Preuzeto sa Scholten Japanise Art

Erotske teme na slikama i crtežima se na japanskim ostrvima koriste od kraja 8. i početka 9. veka, a inspiracija su bili kineski ilustrovani medicinski priručnici. Razvojem grafičke produkcije umetnost, do tada rezervisana za dvorsku klasu, postaje dostupna nižim slojevima društva. Upravo je šunga doprinela ne samo popularizaciji umetnosti, već i porastu kvaliteta izrade. Većina ukijo-e slikara se bavila erotskom tematikom pošto je, (zamislite!) kažu podaci, na njima bilo najlakše zaraditi. Najveću popularnost doštižu u periodu Edo (1603-1868. godine) i stanovnici ove nove prestonice bili su glavni protragonisti šungi.

Sredovečni par se odmara posle strastvenog seksa. Preuzeto sa British Museum

Sredovečni par se odmara posle strastvenog seksa.
Preuzeto sa British Museum

Kepec voajeriše par koji vodi ljubav u prostoriji za odgajanje svilenih buba. Preuzeto sa Artvalue

Patuljak voajeriše par koji vodi ljubav u prostoriji za odgajanje svilenih buba.
Preuzeto sa ArtValue

Spreda i otpozadi

Muž i žena u privatnosti svog doma, XVIII vek. Preuzeto sa: Wikipedia.org

Muž i žena u privatnosti svog doma, XVIII vek.
Preuzeto sa Wikipedia

U Japanu su žene i muškarci bili dva sveta. Lov i ribolov, ratni pohodi i zadaci samuraja su muškarce odvodili daleko od domova na kraće ili duže periode dok je mesto žene uvek bilo u kući. Čak ni život u gradovima nije doneo promenu jer su poslovi zanatlija i trgovaca takođe bili povezani sa svetom muškaraca. Ovakve okolnosti su uslovile da se zabava potraži izvan bračne postelje, među pripadnicima istih društvenih grupacija ili sa osobama istog pola.

Brak je oduvek u Japanu bio društvena a ne lična kategorija; stvar dogovora dve porodice, a neki bi rekli da su tamo bračna ljubav i „srećan kraj“ i danas retkost. U tradicionalnoj porodici muž je bio neprikosnoveni vladar koga su svi bili dužni da slušaju dok je žena bila na trećem mestu, posle najstarijeg sina. Mlada nevesta je u kući imala najviše obaveza a najmanje privilegija i, ukoliko prekrši pravila, mogla je biti oterana nazad roditeljima. Pored obavezne ljubaznosti, smirenosti i čednosti, žena nije smela da pruža otpor, povisi ton i slično. Najstrožije zabrane su se svakako odnosile na intimnost sa drugim muškarcima, ljubomoru, neposlušnost i ogovaranje, dok je sa druge strane žena bila ohrabrivana da ostane privlačna suprugu. Običaj je bio da majka na dan udaje pokloni kćerki bodež, kojim će okončati svoj život ukoliko osramoti porodicu, i slikovnicu-priručnik za seks kako bi mogla da zadovolji muža.

Dok muž spava, ljubavnici koriste priliku. Preuzeto sa sajta Stanza del Borgo.

Dok muž spava, ljubavnici koriste priliku. Preuzeto sa Stanza del Borgo

Iako se (otkrivena) preljuba često završavala smrću žene, ona nije bila tako retka pojava. Udate žene su češće prikazane u ljubavnom zanosu sa slučajnim prolaznikom nego sa mužem: budistički sveštenici ili samuraji u prolazu i lopovi koji su upali u kuću su samo neki od partnera voljnih ili napastvovanih domaćica. Sve ovo se lako može oceniti po izrazima lica aktera, kao i po odeći i predmetima rasutim po podu.

Domaćice u svom domu iznenađene od strane lutalica; svileni svitak. Preuzeto sa sajta British museum. Preuzeto sa sajta British museum.

Domaćice u svom domu iznenađene od strane lutalica; svileni svitak. Preuzeto sa British Museum

Harunobu: Bračni par vodi ljubav u prisustvu deteta, oko 1770. godine. Preuzeto sa sajta Artvalue.com

Harunobu – Bračni par vodi ljubav u prisustvu deteta, oko 1770. godine. Preuzeto sa ArtValue

Predstava bračnih parova ima manje ali okolnosti u koje su smešteni su jednako interesantne: na primer, dete se igra sa majkom koja istovremeno uživa u iznenadnom seksu sa mužem. One retke grafike na kojima su akteri potpuno goli i raspuštenih frizura upravo prikazuju supružnike, potpuno opuštene u svom privatnom prostoru. Od predstava žena koje se samozadovoljavaju možda je najbizarnija ona gde ona prilikom tog čina posmatra mačke u toku parenja.

Sa druge strane muž je imao sve moguće slobode, naročito ako je to mogao materijalno da podupre. Ukoliko odnosi sa drugim ženama ne ugrožavaju ekonomski opstanak porodice, muža nije stizala gotovo nikakva kazna. Dok su odnosi među ženama bili retki, to se za muškarce nikako ne može reći. Kako su često bili u društvu drugih muškaraca, homoseksualnost nije bila neuobičajena pojava, niti je karakterisana kao smrtni greh. Za Japanca srednjeg veka ljubav i zadovoljstvo sa ženom ili muškarcem bili su ista stvar, što se na grafikama jasno vidi.

Izolovane zajednice muškaraca, poput monaha i samuraja, bile su lišene ženskog prisustva pa se ljubav dešavala među sabraćom ili između učitelja i mladog učenika. Crteži iz jednog hrama prikazuju „zabave“ kaluđera, počevši od najnežnije predigre do samog seksualnog čina. Prefinjenost crteža i realističnost prikaza poza ukazuju da je i slikar često učestvovao u zabavama – toliko su te slike pune života. U nekim tekstovima spominju se šale budističkih monaha na račun božanstva Bodisatve Manđuširija koje aludiraju na njegove navodne homoseksulane sklonosti, pa kad može božanstvo, mogu i sveštenici, kao da su mislili oni. Slično je bilo i među samurajima koji su gajili „posebna prijateljstva“. Grupe u kojima su članovi imali takve odnose su bile uspešnije u borbama jer je svaki samuraj bio spreman dati život za svog posebnog druga.

Kunijoši, Stari budistički sveštenik i mladić. Preuzeto sa Wikipedia.org

Kunijoši – Stari budistički sveštenik i mladić.
Preuzeto sa Wikipedia

Iluzija ljubavi

Iz albuma ,,Afera u Kući prolećnog cveta sa gejšom koja previše pije", Edo period, sredina XIX veka. Preuzeto sa AsianAntiqueGirl

Iz albuma ,,Afera u Kući prolećnog cveta sa gejšom koja previše pije”, Edo period, sredina XIX veka.
Preuzeto sa AsianAntiqueGirl

Ekonomski razvoj je doneo više novca pa samim tim i potrebe za novim uslugama pa se u 16. i 17. veku otvaraju brojne čajdžinice, gostionice i lokali za zabavu u kojima je uvek bilo moguće ugovoriti odnos sa ženom. Lokali ovakve namene su u Kjotu i Osaki bili grupisani u određenim kvartovima, a prilikom izgradnje nove prestonice Edo (današnji Tokio), za njih je bio predodređen kvart Jošivara – Močvara zadovoljstva. Glavna ulica i sedam sokaka su bile ograđene i sa stražarima na ulazu. Javne kuće su bile podeljene u pet kategorija (u zavisnosti od cena usluga i poreza koji plaćaju) a za registraciju prostitutki i ostale poslove je bio zadužen poseban činovnik. Kroz drvene rešetke prolaznici su mogli videti žene kako čitaju, ćaskaju ili se bave ručnim radom pa je kontakt mogao da bude ostvaren i tako, neposredno. Muškarci su više voleli da direktno komuniciraju sa devojkom nego preko vlasnika jer im je to davalo utisak da su je osvojili šarmom, a devojke su takvu iluziju održavale. Svi su se trudili da stvore utisak  ljubavne posete tako da su obe strane imale utisak da rade nešto prijatno a muzika, opušteni ambijent i čavrljanje su tome doprinosili, što grafike jasno pokazuju. Najveći broj prostitutki je pripadao najnižoj klasi – điđoro, mlađe devojčice-pripravnice nazivale su se kamuro a malo starije šinzo; nešto viši rang su bile sanđa a skoro u rangu gejše bile su oiran. One su bile obrazovane, obučene u lepe haljine jarkih boja i plenile su pojavom, ali po rangu i ceni ipak su stajale ispod gejši koje su bile prave umetnice svog zanata i dostupne samo najimućnijima. Da bi došlo do bilo kakvog bližeg odnosa sa gejšom, bilo je potrebno ostaviti čitavo malo bogatstvo.

Mlada pripravnica uči zanat posmatrajući stariju koleginicu. Preuzeto sa Fujiarts

Mlada pripravnica uči zanat posmatrajući stariju koleginicu.
Preuzeto sa Fujiarts

Pomoć starijih. Preuzeto sa Studyblue

Pomoć starijih.
Preuzeto sa Studyblue

Na grafikama, kurtizanu možemo prepoznati po visoko zakačenoj kosi i mnogobrojim šnalama, kitnjastim kimonima, visokim ukrašenim nanulama i muzičkom instrumentu, a radnja je često smeštena u sobe gde su primale mušterije. Nekad je pored para u strasnom zagrljaju naslikana i mlada pripravnica koja uči zanat, ona im dodaje čaj i pomno ih posmatra. Nisu retke ni scene na kojima mladim neiskusnim parovima pomažu stariji prilikom prvih iskustava. Jedna scena prikazuje četu ljudi koji pomažu muškarcu da obljubi mladu budističku sveštenicu, na drugoj otac podučava sina a starija žena pridržava devojku dok joj nagi muškarac prilazi i slično.

Mnogim umetnicima je Jošivara bila kao drugi dom. Ono što im je omogućilo ovako studiozne predstave jesu dobri odnosi sa kurtizanama koje su ih puštale i u prostore zabranjene drugim ljudima. Da nije bilo ovog kvarta, šunga se ne bi razvila u tolikoj meri da obeleži umetnost cele jedne epohe. Svima interesantne, ove grafike bile su jeftine i dostupne u prodavnicama umetnina, posebno ili povezane u albume i često sa propratnim tekstom. Štampani su i priručnici za seks, često sa dvanaest slika, po ugledu na kinseki šunkju higa. Ponekad su šunge rađene po narudžbini sa zadatom temom, sadržajem ili atmosferom i na većem formatu, da bi bile izložene na zidu kao inspiracija vlasniku. Iako je izrađivana i drugde, šunga iz Edoa je po kvalitetu bila nemerljiva zbog bogatog, dinamičnog života punog slobode u ovom gradu. Poslovne knjige pokazuju da ih nisu kupovali samo muškarci već i veliki broj žena, za neuke ćerke ili za sopstvenu dušu, da se zabave.

Jedan muškarac i šest prostitutki. Preuzeto sa Smartflightsuit

Jedan muškarac i sedam prostitutki.
Preuzeto sa Smartflightsuit

Zarad uzbuđenja posmatrača ili…

Ono što je za scene na šungama karakteristično jeste spontanost čina. Seksualni susreti su iznenadni i neplanirani bar za jednog aktera: žena je iznenađena prilikom kupanja, zavučena joj je ruka ispod kimona dok obavlja neki kućni posao, mladić prilazi dvema devojkama u zagrljaju i uključuje se u odnos, samuraj zaskače devojku dok radi u polju… – jer je to bio proveren način da se posmatrači uzbude. Pored izraza lica, umetnik magiju nenadanog dočarava razbacanim predmetima po podu, netaknutim jelom ili pićem. Upravo taj momenat neočekivanog seksa daje kompozicijama živost i životnost tako karakterističnu za japansku umetnost uopšte.

Kupanje. Preuzeto sa Taboofart

Ometeno kupanje.
Preuzeto sa Taboofart

Pored prosutog čaja ili otvorene knjige koje ostavljaju utisak da je neka radnja naglo prekinuta, akteri na šungama su najčešće obučeni, što olakšava klasnu i društvenu identifikaciju. Par koji nije skinuo odeću deluje mnogo strastvenije a šarena odeća pravi kontrast obnaženoj puti. Razlog se ne može tražiti samo u težnji ka spontanosti već i u tome što je nagost u Japanu uobičajena pojava do danas, pa je na likovnim predstavama od golog tela bilo značajnije ono što telo prekriva. U srednjem veku su zajednička parna kupatila i obavljanje letnjih poslova bez odeće bili sasvim normalni. Pored toga, ženska lepota nije tražena u idealno oblikovanom telu već se prilikom opisivanja lepe žene najviše pažnje obraćalo na odeću i ukrase. Svi predstavljeni detalji, frizure, odeća, ambijent i predmeti otkrivaju čitave priče iza naoko jednostavne ljubavne scene. Lako je uočljivo da se najčešće radnja događa na podu, kao i sve ostale dnevne aktivnosti poput obedovanja, pisanja, što omogućava veću intimnost nego sedenje na stolicama – osobe su fizički bliže i među njima nema prepreka, dovoljno je ispružiti nogu ili ruku da se ostvari fizički kontakt.

Ipak, najupečatljivije na šungama jeste uvećanje. Detalji i anatomija polnih organa su najčešće dovedeni do savršenstva i natprirodnih su dimenzija. Prenaglašavanje je evidentno na svakoj šungi i prisutno je najviše radi uzbuđenja posmatrača ali i da bi seksualnosti dalo nijansu božanskog. Ličnosti  predstavljene  na grafikama mogu biti personifikacije prvog božanskog para. Naime, japanska mitologija daje prilično realistično viđenje stvaranja sveta kroz seksualni akt, pa ove grafike kao da prikazuju doživljaj ljubavnog čina kao ostatak božanske iskre koja se javlja dok smo zaneseni intimnim trenutkom

Blagodeti javnog kupatila: mlađi muškarci masiraju i sapunjaju žene. Preuzeto sa Britishmuseum

Blagodeti javnog kupatila: mlađi muškarci masiraju i sapunjaju žene.
Preuzeto sa British Museum

Razlozi i „posledice”

Samuraaji siluju žene pored reke. Preuzeto sa Alexander Bendo

Samuraji siluju žene pored reke.
Preuzeto sa Alexander Bendo

Uz enormno uvećanje, ono što najviše zaprepašćuje posmatrača su, u najmanju ruku, čudne scene: lepo obučenu ženu redom obljubljuju seljaci grubog izgleda; dok par spava uljez se zadovoljava gledajući golu ženu; groteskni starac oralno zadovoljava mladu devojku; scene sa trudnicama. Ni scene u domenu fantazije nisu bile strane srednjovekovnim Japancima – vodeni đavolci iz mitologije siluju morsku vilu, džinovska hobotnica pipcima spopada devojku sa svih strana. Uzevši u obzir ovakve scene iz 18. i 19. veka, možda će nam današnja porno produkcija u Japanu sa animiranim hentai filmovima biti jasnija. 

Oktopod i morska sirena vode ljubav. Preuzeto sa British Museum

Oktopod i morska sirena vode ljubav.
Preuzeto sa British Museum

Razlog ovako slobodnog prikazivanja putenosti i seksualnog čina se može naći u moralnim načelima glavnih religija u Japanu, šinto i budizmu. Osnova drevne vere je legenda o božanskom paru, Izanagi i Izanami, koji tokom razgovora shvataju da ona ima ulegnuće a on ispupčenje i zaključuju da bi najpogodnije bilo da ispupčenje ispuni ulegnuće, što predstavlja prvo sjedinjenje muškarca i žene. Ni budiizam nije dao osnove za bilo kakve zabrane u prikazivanju tela i telesnih odnosa kakve su postojale u hrišćanstvu. Takođe, u ovim religijama ne postoji greh kao jasno definisan čin sa kaznom kao posledicom, već samo nedolično ponašanje koje društvo osuđuje, pa prirodno shvatanje putenog nije nailazilo na zvanične prepreke ni do današnjih dana.

Muškiarac i trudna žena. Preuzeto sa Art corporeal femme

Muškarac i trudna žena.
Preuzeto sa Art corporeal femme

Zbog protesta uglednih stranaca kojima su erotske prestave i stari kultovi bili u sukobu sa moralnim i verskim predrasudama, krajem 19. veka izdavane su zabrane koje nikada nisu sprovođene do kraja. Ni ranije zabrane i zakoni nisu mogli proizvodnju šunge ni kontrolisati, a kamoli ukinuti. Tek sredinom 20. veka pod naletom novih medija, erotske fotografije i pornografije, one polako nestaju. Zahvaljujući ukijo-e tradiciji, nakon Drugog svetskog rata je u Japanu razvijena ogromna industrija stripa dok je šunga prethodnica porno-industrije današnjeg Japana koju istorijski i kulturološki objašnjava.

,,San ribareve žene", 1814. Preuzeto sa Wikipedia

K. Hokusai – ,,San ribareve žene”, 1814.
Preuzeto sa Wikipedia

Tri muškarca siluju ženu. Preuzeto sa Lyon Collection

Tri muškarca siluju ženu.
Preuzeto sa Lyon Collection

Literatura: D. Milenković, Šunga; Politika, Beograd, 2008.
Naslovna reprodukcija preuzeta sa sajta British Museum.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *