Smrtni gresi Igre prestola

Odgledali smo petu sezonu serije Igra prestola i nabrojali sve što nije valjalo. Spremite se, stiže dugačka i oštra kritika.

*** Upozorenje: ovaj tekst sadrži sijaset spojlera za sve sezone Igre prestola. Ali, u nadi da ćete nekad prigrliti na svoje grudi i Pesmu leda i vatre, književni serijal po kome je nastala televizijska adaptacija, iz njega otkrivamo samo pažljivo odabrane delove koji neće remetiti užitak novim čitaocima. ***

Spojler: Gvozdenim prestolom na kraju će zavladati kokoška.

Spojler: Gvozdenim prestolom na kraju će zavladati kokoška.

Peta sezona najpopularnije televizijske serije je za nama i vreme je da prebrojimo žrtve; kad kažemo žrtve, ne mislimo na Stanisa Barateona, Sansu Stark ili čak nesrećnog Džona Snežnog. Naime, peta sezona konačno je ubila sve ono što je ekranizaciji Pesme leda i vatre, najvećeg dela Džordža R. R. Martina (u daljem tekstu „Džrrm“) davalo smisao: dobar zaplet, odlično razrađene likove i veličanstveno izgrađen, bogato teksturisan svet.

Ako ste fan serije, a knjige vas nisu zanimale, verovatno sada vapite: „To je samo serija! Ni ne može da bude ista kao knjige!“
Dobrim delom ste u pravu: nemoguće je da televizijska adaptacija verno ponovi svaki detalj književnog serijala koji se prostire na preko hiljada stranica i desetina likova. Svako ko je imao ovakva očekivanja, pogrešio je u startu. Ono čemu smo se pak mogli nadati – i za šta su svakako postojali uslovi – jeste da se sama priča ispriča valjano, uz jednako interesantne zaplete i složene likove kao što nam je podario izvorni tekst. To se nije desilo; rečima jednog kritičara, „Dejvid Beniof i Den Vajs … više ne pričaju priču Pesme leda i vatre. Pričaju jeftinu, razvodnjenu, sve-za-sto-dinara verziju te priče, skupa sa svim mrskim holivudskim stereotipima koji su i motivisali Džordža R. R. Martina da napiše svoje najveće delo.“

Štaviše, u petoj sezoni se radnja serije toliko razlikuje od one u knjigama da bi neki rekli da se više ne radi o adaptaciji Džrrmovog dela koliko o slobodnoj umetničkoj interpretaciji producenata Dejvida Beniofa i Dena Vajsa (u daljem tekstu „DiD“). Nažalost, ovo ne pomaže baš mnogo opštem utisku: Igra prestola je u svojoj petoj sezoni naprosto postala i loš televizijski program.

Od najmanjeg ka najvećem, ovde nabrajamo sve grehe koje su tvorci serije Dejvid Beniof i Den Vajs počinili protiv svojih gledaoca, uz osvrte na to kako su se mogli izbeći, pogađate – samo da su se držali Džrrmovog teksta. Naposletku, nadamo se da ćemo bar nekoga nadahnuti da posveti vreme veličanstvenoj zverini koja Pesma leda i vatre jeste u svom istinskom obličju.

Banja Valirija i nevolje sa geografijom

Činjenica da DiD kubure sa geografijom postaje bolno očigledna u petoj epizodi poslednje sezone, kada Džora Mormont i Tirion Lanister u malenom čamčiću plove ka Mirinu, gde boravi Deneris Targarijen. Da bi stigli brže, Džora bira put kroz Valiriju, mesto gde pirati strahuju da zađu. Tamo naši junaci neko vreme uživaju u krajoliku, a nakon neizostavne akcione scene bude se na prijatnoj peščanoj plaži, gde Valirije više nema ni na horizontu. Kako su dotle stigli? Pa, sudeći po svemu, pošto je izgubio čamac, Džora je naprosto plivao, sve vukući Tiriona za sobom. I daleko bilo da je Valirija poluostrvo otcepljeno od ogromnog kontinenta, a ne Ada Ciganlija; mada, pošto naši junaci put odlučuju da nastave peške, kanda je i Mirin blizu. Zbunjeni? Ne brinite, evo, priložićemo mapu, prigodno izmenjenu prema zahtevima serije!

Za slučaj da vas je zbunila brzina promene krajolika oko Džore i Tiriona, spravili smo vam ovu zgodnu mapu.

Da su imali ovu zgodnu mapu, znali bi i da je od Volantisa do Mirina brže ići pjehe.

S obzirom na to da ovo nije jedini slučaj u kome likovi i gavrani-pismonoše putuju brzinom zapleta, najjednostavnije bi bilo objasniti ove nelogičnosti pretpostavkom da je svet Igre prestola naprosto mnogo, mnogo manji od sveta Pesme leda i vatre: recimo, veličine Srbije pre nego čitave planete. Međutim, iako ova izmena možda deluje beznačajno, njenim unošenjem gubimo jednu veoma bitnu stvar koju nam Pesma leda i vatre, kao i svaka dobra fantastika, nudi: osećaj za nesagledivu veličinu sveta u kome se radnja dešava, koji nadrasta neposrednu okolinu samo jednog od likova i tako dobija na veličanstvenosti, tajanstvenosti i autonomiji.

Način na koji je prikazana Valirija, postojbina zmajeva, takođe je dala malo radosti svima koji su o njoj čitali: umesto crvenog neba vidimo mestimično oblačno vreme, a umesto mora ključalog od vulkanskih eksplozija dobili smo ravničarsku rečicu temperature kupatila Zone Zamfirove. Pre nego nepristupačna i užasavajuća, Valirija je tek sumorna zemlja gde plemići šalju svoju rodbinu obolelu od Sive ljuspe (Grayscale) da bi banjali svoju okoštalu kožu u mlakoj vodici i prijatnom društvu. Da se pretpostaviti da Džoru i Tiriona ova gospoda napadaju jer su zalutali na privatan posed njihovog simpatičnog odmarališta, a posetioci su malo nervozni jer je vreme oblačno, pa od pare ne mogu da se igraju frizbi i boćanje.

'Bem mu miša, a mislio sam da ću se sunčati!

‘Bem mu miša, a hteo sam da se sunčam!

Iako ovaj predeo podseća na jedno drugo mesto iz knjiga, on je prilično bedna intepretacija jednog od najznačajnijih i najbitnijih mesta u Pesmi leda i vatre – nešto kao kada bi reditelj Gospodara prstenova rešio da „kreativnom odlukom“ Orke načini samo jako ružnim ljudima. Što se fanova serije tiče, stvar je tek nešto malo bolja: i njima je, iako toga nisu svesni, oduzet potencijal za veličinu i veličanstvenost.

Nevolje s matericom

Još od samog početka, Igra prestola je popila dosta kritika na račun svog krajnje idiotskog odnosa prema svemu što je žensko (osim sisa; njih uvek ispoštuju, neretko i u krupnom planu). Međutim, peta sezona dodala je još jedan uvredljivi stereotip na listu usranog odnosa prema ženama: na meti su se našle majke.

karsi gifNajavu nadolazećeg bulšita dobili smo u osmoj epizodi sa Karsi, jednom od vođa Divljana koja se hrabro bori protiv najezde Utvara, sve dok se u hordi zombija ne pojavi odred mrtve dece. U tom sudbonosnom času, njeno žensko, majčinsko srdašce naprosto nije u stanju da digne ruku na mini leševe i ona je naprosto prinuđena da nemoćno baci mač pored sebe i prepusti se njihovom brutalnom napadu.

Ako mislite da je njen pol slučajnost, varate se: ova scena je isprva bila napisana za muškarca, ali se reditelj, Migel Sapočnik, setio da bi bilo kul kada bi na taj način stradala jedna majka, koja je upravo ispratila sopstvenu decu na brod. Dotični priznaje da nije čitao knjige, pa tako, sva sreća, „nije morao da brine o tome šta piše a šta ne piše u njima.“ Da jeste, znao bi da je lik koga najviše potresaju deca-Utvare moćni Tormund Džinoubica i možda bi se setio da ljudi oba pola mogu imati roditeljska osećanja.

Pošto su nas zagrejali sa Karsi, vajni autori serije su u sledećoj epizodi otišli korak dalje i prikazali nam iznenadno kajanje Selise Barateon, majke koja je provela protekle četiri sezone (a i ceo sopstveni život) otvoreno prezirući svoju deformisanu kći. Ona je ujedno i ta koja se odavno zalaže za Širinino spaljivanje na lomači i ohrabruje sve umešane da to učine. Naposletku, kada opsada Zimovrela (Winterfell) krene po zlu, Stanis popušta pod nagovaranjem i pristaje da spali svoju obožavanu kćer. Međutim, paradoksalno, na Širinine vriske sa lomače ne reaguje njen predani otac već, potpuno iznenadno, njena dosledno užasna majka. Ovakav razvoj lika je toliko jezivo nemotivisan da je i Tara Ficdžerald, glumica koja ga tumači, delovala više zbunjeno i neodlučno nego stradalnički dok se bacakala po snegu i pokušavala da ispusti nešto što bi ličilo na bolni vapaj. Već u sledećoj epizodi, obesila se.

NISAM HTELA JBG

NISAM HTELA JBG

Nesposobnost da se ženski likovi koji imaju decu prikažu kao išta osim Majke sa velikim M dovela je i do naglog gubitka negativnih osobina Sersei Lanister, koja se iz eratičnog, manipulativnog i samoprezrivog lika koji se ne libi ni da bude nasilna prema sopstvenoj deci, pretvorila u požrtvovanu i skrhanu majku kojoj su na različite načine deca oteta. Dominantnost stereotipa Jedna-je-Majka u ovoj sezoni ne znači da su drugi ženski likovi prošli bolje: Deneris Targarijen je histerična i nesposobna vladarka pre nego devojčica koja se u teškoj političkoj situaciji snalazi najbolje što ume; Sansa Stark je erotizovana žrtva silovanja koja čeka da je neko drugi spase; „emancipacija“ Peščanih Zmija svedena je isključivo na seksualnu i služi samo da, protivno svakoj logici, pokazuju sise tipu koga su do malopre želele da ubiju (koji je, pak, popularan muški lik stoga naprosto mora da dobija svu moguću žensku pažnju). Kao što se moglo očekivati, Džžrm to nije baš tako zamislio. „Kako vam uspeva da pišete tako dobre, različite ženske likove“, upitao ga je jednom novinar.

„Znate, oduvek sam smatrao da su žene ljudi“, odgovorio je.

Svrha ženske emancipacije: više seksa za popularne muške likove!

Svrha ženske emancipacije: više seksa za popularne muške likove!

Dovoljno je odgledati jednu epizodu Igre prestola da bi se spazilo da od ove pretpostavke nema ni traga ni glasa. Žene mogu biti seksualne igračke, zavodnice, žrtve, histerični pokušaji vladarki, Majke, čak i muškobanje koje sličnost sa muškarcima donekle iskupljuje, ali nikako, nipošto, celovite ličnosti. Što se tiče gledalaštva serije, jedno je sigurno: kada polovinu svojih likova svedete na dvodimenzionalne glupače, druga polovina nema s kim da stupa u iole zanimljive interakcije i na taj način priča kao celina gotovo u potpunosti gubi smisao.

Porna

U Pesmama leda i vatre, na jugu Vesterosa nalazi se takozvana Dorna, mesto gde se dešava niz događaja značajnih za razvoj radnje: Doran Martel kuje političke planove koji ga, po mnogima, čine najboljim igračem Igre prestola od svih, a u međuvremenu, njegova kći, Arijana Martel, predvodi zaveru čiji je cilj da se princeza Mirsela proglasi kraljicom umesto svog mlađeg brata Tomena. Naime, po zakonima Dorne, žene mogu naslediti presto, što povlači za sobom i niz drugih sloboda koje ženama nisu dostupne u ostatku Vesterosa. Seksualni život je nešto manje inhibiran, a garderoba – makar zbog vrućine – nešto slobodnija.

Hoćete li da pogađate šta su od svega ovoga DiD istakli kao najbitnije i najinteresantnije?

Pogodili ste, seks.

Dobro, nije sve samo seks, ima i nešto golotinje i oklopa sa bradavicama.

Dobro, nije sve samo seks, ima i nešto golotinje i oklopa sa bradavicama.

U Igri prestola vašem gledalačkom zadovoljstvu predstavljeno je posve novo, izmišljeno kraljevstvo – nazovimo ga Porna. U skoro svakoj epizodi, podsetiće vas, prvo na prvo, da su žene u Porni jako strastvene i kada ne traže otvoreno seks, makar se upuštaju u flert, seksi igrice, obnaživanje grudi i trovanje devojčica lezbo poljupcima. Arijana Martel, centralna za sva dešavanja u Dorni, u Porni naprosto ne može postojati – previše je inteligentna, previše politički angažovana, previše ličnost. Tri kćeri Oberina Martela, znamenite Peščane Zmije, nipošto neće biti sporedni, ali izrazito raznoliki likovi – pretvorićemo ih u polugole lutkice koje se loše tuku, truju isključivo otrovima koji mame erekciju i toliko su seksualno slobodne da se međusobno pogrdno nazivaju kurvama. A pošto su pornjanske žene seksi i vatrene, svakako je nezamislivo da se zalažu za mir ili pak da uzdignu druge žene na pozicije moći; daleko je privlačnije kada prave besne scene ili se međusobno koškaju i ubijaju. Mrnjau, mačkice!

Da bismo dočarali razmeru odstupanja od originala, evo najupečatljivijeg citata Oberinove ljubavnice Elarije – znate, one ženturače koja bezočno urla na vladara Porne i ubija devojčice.

Pornjanska Elarija: manje tuge, više lezbo poljubaca!

Pornjanska Elarija: manje tuge, više lezbo poljubaca!

Oberin je želeo da osveti Eliju. Sada vas tri želite da osvetite njega. … Da će se nastaviti tako, zauvek u krug? Ponovo pitam, gde je kraj? Videla sam kako je vaš otac umro. Evo njegovog ubice. Mogu li povesti lobanju sa sobom u krevet, može li mi pružiti utehu u noći? Da li će me nasmejati, pisati mi pesme, brinuti o meni kad budem bila stara i bolesna?

Međutim, kao i u drugim slučajevima, nedoslednost izvornom tekstu je najmanji problem. Odustajanje od istančanog zapleta koji se odvija u Dorni da bi se prikazala Porna, postojbina loših tuča, vatrenih „egzotičnih“ žena i jebačine, odličan je sažetak sveukupnog načina na koji televizijska adaptacija kasapi izvorni tekst: suptilne finese političkih razmirica i intriga i komplikovane motivacije likova zamenjene su za jeftine akcione scene u svakoj epizodi, mnogo golotinje, i šokantna! dešavanja koja se dešavaju bez ikakve logike i smisla.

Manjak zdravog razuma u osmišljavanju zapleta postaje očigledan kada shvatimo da tajna i uzbudljiva burazerska avantura na koju su se zaputili Džejmi i Bron nije postigla ama baš ništa što se nije moglo rešiti razgovorom. Narativ o Dorni oduzet je, dakle, snažnom ženskom liku Arijane Martel da bi nam bilo predstavljeno nikad viđeno i krajnje originalno Putješestvije Dva Muška Drugara u zemlju sisa, osvete, i drskih tinejdžera. Za slučaj da nismo odmah shvatili koliko je ovaj model priče sjajan, dobili smo ga još čak tri puta: sa Varisom i Tirionom, sa Džorom i Tirionom i naposletku, u završnici, sa Džorom i Dariom koji odlaze da pronađu Deneris. Nažalost, bedno napisana priča o Porni bila je tek jedna u nizu nekreativnih i ispraznih odluka.

Nasilje i „realizam“

Još od prve sezone znali smo da će Igra prestola bogotvoriti senzacionalistički prikazano nasilje, a naročito seksualno i naročito nad ženama: u knjizi, Kal Drogo veoma pažljivo traži pristanak od Deneris pre seksualnog čina. U seriji, brutalno je siluje; uprkos tome, iz knjiga je zadržana njena strastvena ljubav prema njemu, što je u ovom novom kontekstu višestruko problematičan prikaz.

„To je realistično“, pravdali su se tvorci serije. „Žene su bile izložene seksualnom nasilju u srednjem veku.“

Sama po sebi, ta konstatacija je istinita: uostalom, ni Pesma leda i vatre nije knjižica za decu i ne libi se da prikazuje sve užase koji se mogu desiti ljudima, a naročito ženama, u mračno doba političkih previranja i građanskog rata.

Dvadeset dobrih ljudi protiv Stanisove vojske: veran prikaz.

Dvadeset dobrih ljudi protiv Stanisove vojske: veran prikaz.

Međutim, ovaj argument se ruši kao kula od karata ako uzmemo u obzir da je Igra prestola u svakom drugom pogledu zgrabila realističnost za vrat, ubila je, i popišala joj se po grobu, čak i ako zanemarimo goreopisane nedoslednosti u protoku vremena i prostora. Tako, na primer, grupica od „dvadeset dobrih ljudi“ Remzija Boltona uspeva da po vlažnom, snežnom vremenu munjevito zapali sve zalihe i sve konje vojske koja broji pet hiljada. U roku od par dana, ta dvadesetorica narastaju u ogromnu vojsku koja će progutati Stanisa Barateona. Iako do Tvrdidoma (Hardhome) putuje morem, Džon Snežni se neobjašnjivo vraća pjehe, izvirući iznenadno sa pogrešne strane Zida i osirotelo lupajući na sopstvena vrata. Na drugom kraju sveta, opaki robovlasnici lako podležu nagovoru svog patuljastog roba da se zapute u jedino mesto na svetu gde je robovlasništvo surovo ukinuto. U jednom intervjuu, DiD ovako objašnjavaju svoje odluke: „Imalo je smisla s kreativne strane, jer smo želeli da se desi.“

Imajući ovo u vidu, neizbežno se postavlja pitanje da li je realističnost rezervisana samo za „uzbudljive“ prizore žena (i devojčica) koje bivaju prebijane ili silovane. Nažalost, sudeći po komentarima tvoraca serije – jeste. Režiser finalne epizode, Dejvid Nater, objašnjava da Stanisova smrt nije prikazana jer se „zaista dočarao utisak da Stanis više nema razloga za život … To je situacija u kojoj je Stanis spreman i pripremljen da umre. (Prikazivanje njegove smrti) bilo bi izlišno.“ Podsetimo se, u istoj epizodi našla se nimalo izlišna, brižno snimljena i veoma dugačka scena „šetnje srama“ u kojoj Sersei Lanister, osuđena za bludničenje, gola korača ulicama Kraljeve Luke, a ranije u ovoj sezoni svedočili smo i spaljivanju Širin Barateon i silovanju Sanse Stark; od muških likova koje prepoznajemo po imenu, nasilje u kadru je pretrpeo jedino Džon Snežni, a čak i njegova smrt deluje blago i dostojanstveno u poređenju sa bilo kojim od ovih primera.

Prikaz patnje nije izlišan kad se dešava ženskom liku.

Prikaz patnje nije izlišan kad se dešava ženskom liku.

Čini se, radije, da nasilje koje se dešava (golim) ženskim likovima i neimenovanom topovskom mesu muških statista služi kao signal da se serija snima u duhu „surovog realizma“, pa tako nema potrebe da bilo koji drugi element zapleta bude iole smislen. I u tome je poslednja, najveća mana serije.

Aljkavi zapleti, aljkavije karakterizacije, loši dijalozi

Vratimo se, naposletku, pretpostavci s početka teksta: Igra prestola nije adaptacija, već veoma slobodna interpretacija koja funkcioniše po sopstvenim pravilima. Čak i u tom slučaju, ta pravila su naprosto loša.

Za početak, DiD redovno zaboravljaju sopstvene zaplete. Ako ih se i sete, iz njih u potpunosti izuzmu smisao. Tako, „prerušenoj“ Sansi Stark se na putu do Zimovrela svi koje sretne obraćaju njenim pravim imenom, što njenu krinku svodi na sušti idiotizam. Vuk-pratilac Džona Snežnog priskače u pomoć Semu, ali ne i njemu, krvne žrtve koje prinosi siroti Stanis su tek mestimično efikasne, a o besmislu dešavanja u Porni već je bilo reči. U međuvremenu, od Tiriona Lanistera pravi se dosadno pojednostavljena svetačka figura koja je uvek u pravu, o svemu najbolje obaveštena, ima najbolje šale i veliki penis, i toliko je šarmantan da na njega padaju čak i seksualne robinje. Kršeći zakone vremena, prostora i zdravog razuma, radnja ga galopom gura ka Mirinu, gde može najzad, nepokolebivom i neupitnom mudrošću Pozitivnog Junaka, herojski da spasi grad od problema u koje ga je uvalila naša dežurna Glupa Žena, Deneris.

Dar s neba, pao s neba.

Dar s neba, pao s neba.

Dosta zapleta funkcioniše jedino ako pretpostavimo da su glupi i likovi koji u njima učestvuju i sami gledaoci. Kada Sansa upita Brijenu od Tarta zašto nije zaštitila njenu majku, ona iz nekog razloga ne odgovara da je u trenutku njene smrti izvršavala zadatak koji joj je dala; radije tupavo ćuti, upušta se u grubu akcionu scenu i provodi ostatak sezone džedžeći pod prozorima Zimovrela. Ponašanje Petira Maloprstića jednako je lakomisleno: prepušta Sansu notornom sadisti pre nego što se raspita za njegove lične kvalitete i to bez jasnog i iole pouzdanog plana o tome kako će Sansa zavladati Severom. Kao da su osetili da je ovo pomalo glupavo, DiD su mu stavili u usta čuvenu frazu: „Haos je lestvica“. Međutim, pre nego lestvica, haos zapleta ove sezone je ostao samo to: besmisleni, nasumično nabacani splet događaja koji bezglavo jurca od jednog !šokantnog događaja do drugog.

Nažalost, navedena fraza o haosu ostala je jedan od boljih primera dijaloga; iako smo mogli skupljati bisere banalnosti tokom čitave sezone, od Tirionove prekomerno očigledne mudrosti do Denerisine upotrebe reči „političar“, završnica pornjanskog zapleta sve ih je nadmašila. Naime, obraćajući se Bronu poslednji put, Tijena Peščana (u knjigama, ne zaboravimo, suptilna pojava nalik na opaticu), izgovara sledeće.

Misliš da voliš dobre devojčice, ali treba ti jedna loša pička.

Ova replika bila je poslednji ekser u grobu nadanja na dobro napisan scenario. Nakon nje, preostaje samo jedna reakcija na ovu sezonu Igre prestola: SRAM! SRAM!

SHAME

Ako postoji jedna stvar koja Pesmu leda i vatre čini posebnom, to je istančana gradnja zapleta i likova koja ne dopušta da ih delimo da dobrice u belom i zlikovce u crnom, na devojčice u roze i dečake u plavom. Na sveopštu žalost, Igra prestola uzela je ovaj redak biser fantastične literature i pretvorila ga u skup jeftinih stereotipa i polovičnih priča za koji se žanr često optužuje, a koji je Martin vešto uspeo da izbegne. Stoga, ako želite da isperete neprijatan ukus iz usta nakon gledanja ove sezone, !Kokoška toplo preporučuje: latite se knjiga.

11 komentara

  • nedard says:

    U potpunosti se slažem. Samo bih napomenuo da je Maloprstić Petir a ne Piter 🙂

  • Ana says:

    Ne bih da cepidlačim, ali možda ne bi bilo loše proveriti šta znači “srdobolna”.

    • Milica Naumoska says:

      Hvala na cepidlačenju, otvorili smo rečnik i otkrili nešto novo, nešto divlje. 😀 Rečenica je sada izmenjena iz urnebesne u ono što smo zapravo hteli reći.

  • Vlada says:

    Razumem da ste se orijentisale uglavnom na ženske likove, ali ličnost koja je najviše “oštećena” u ovom serijalu je Stanis. Čovek gvozdenih principa i spoljašnosti, a ispod te fasade dubokim osećajem za pravdu, porodicu, čast, čovek pun vrlina kome je Ned Stark hteo da poveri kraljevstvo u petom serijalu je sveden na ludaka koji ima samo jednu želju – da dodje na vlast po svaku cenu. Krajnje nepravedno i bez ikakvog osnova, jedino razumno objašnjenje je da je poludeo na hladnoći, jer njegovi postupci, a posebno spaljivanje ćerke predstavljaju suštu suprotnost sa onim što je ispričano o njegovom liku u knjigama i u dosadašnjem toku serije.

  • Tomislav says:

    Neke radnje u seriji mogu da razumem. Npr u drugoj sezoni mi je bilo posebno zanimljivo kako se Maloprstic teleportuje iz mesta u mesto u roku od ..odmah…Ali radnja mora da se ubrza i to donekle kontam. Ono sto ne kontam je sto DiD kako ih ti nazivas, potpuno izbacuju savrsen dijalog iz knjiga, onaj koji je seriju i cinio tako dobrom i krecu sa time da kao sokiraju gledaoce tako sto gine recimo najvestiji zivi macevalac 7 kraljevstava Ser Baristan Selmi, ili Stanisova zena i dete. Cemu to? Generalno cela prica oko Stanisa je toliko postala besmislena da je bilo tuzno gledati. A sigurno najveca glupost je ulazak Remzija i njegove ekipice u Stanisov kamp gde sam se mora zapitati, je l to onaj Stanis sto je u roku od par minuta na kraju cetvrte sezone porazio 100. 000 divljana bez vecih problema? Jednostavno nekada se osecam kao da mi vredjaju inteligenciju, tako da se u vecini stvari slazem sa tobom.

  • LCKRV says:

    Evo i ja da prokomentarišem sve ono što nije valjalo u ovom tekstu.

    Treba početi od naslova naravno. Smrtni gresi? Smrtni gresi jedne serije? Besmisao na vrhuncu.

    Ne može se kuburiti sa geografijom izmišljenog sveta. To je besmislica totalna. To je izmišljena geografija, koja je takva kakva radnji odgovara. U seriji Valirija nikada nije puno spominjana, kao ni taj prostor oko nje, tako da apsolutno sve što smo videli u petoj sezoni nije kontradiktorno ničemu što je prethodno rečeno u seriji. To što je kontradiktorno knjigama je nebitno, jer serija ima svoj kanon.

    Slušajeva u kojem likovi i informacija putuju brzinom potrebe zapleta u knjizi ima milion. Čak ej i sam Martin svojim napornim fanovima rekao da se ne bave razdaljinama i vremenom putovanja jer to nije bitno. Bitna je radnja.

    A kada je u seriji spomenuto da Valirija ima vulkane i crveno nebo? Nikada. To je kao što Deneris u knjizi ima ljubičaste oči, a u seriji plave, kao što svaka lokacija i gotovo svaki lik izgleda drugačije u seriji i u knjizi.

    To što se Valirija ne poklapa sa opisom iz knjige je još jedna nebitna zamerka, jer ovo nije knjiga. Bitna je logička konzistentnost u seriji.

    “Migel Sapočnik, setio da bi bilo kul kada bi na taj način stradala jedna majka, koja je upravo ispratila sopstvenu decu na brod.”

    Još jedna neistina u ovom poprilično ostrašnom i neistinitom članku. Oni su uzeli tu glumicu, jer je dobra glumica, isprva taj lik nije ni imao replika koliko je imao na kraju, ali su zarad talenta glumice ulogu proširili. Ali je takoiđe prirodno za ultra-feministiknje da svugde vide ženomrzačko ponašanje

    Pa ako se već kritikuje prikaz žena, ovaj komentar o Selis Baratoen je još besmisleniji. Očigledno da autorka nije majka. Jer jedna je stvar biti neprijatan prema svom detetu, a druga je dete spaliti živo na lomači. Ukoliko autorka misli da je nemoguće da se u jendoj tako ekstremnoj situaciji probudi majčinski instinkt, to enma veze sa logikom scene, nego sa njenim ukusom.

    A taj moment je itekako imao utemeljenje u seriji. U četvrtoj sezoni, kada Melisandra u vatri pokaže šta će se desiti sa Širin, Selis Barateon je (dodouše tada samo isprva) bila protiv toga da Širin vode na Zid. Njeno kolebanje po tom pitanju pokazano je od početka i u sudbonosnom času je kulminiralo.

    Još jednom autorka ovog članka meša knjige i seriju. Kada je Sersei bila nasilna prema svojoj decu i seriji, sem kada je lupila Džofriju šamar, jer je somonjao Robertove kurve?

    Deneris je još nesposobnija vladarka u knjigama, jer je ona naterana na brak sa Hizdarom koji treba da reši političku krizu, a u seriji je to njena ideja. Znači serija beži od prikaza žene kao isključive žrtve ugovorenih brakova.

    U kojoj sceni je Deneris bila histerična?

    Skandalozno je uopšte spominjati erotiku i silovanje u istoj rečenici, pogotovo od osobe koja se šatro zalaže za bolji prikaz žena. Sansi nisu prikazali golu, nimalo i nijednom trenutku, tako da se njena patnja nije eksploatisala u erotske svrhe.

    A Sansa nije čekala da je neko drugi spase, nego se sama izbavila iz sobe u kojoj je bila zaključana.

    To pitanje novinara Martinu o dobrim ženskim likovima svakako nije bilo upućeno na Peščane zmije, jer one nisu dobri likovi ni u knjizi ni u seriji. Jednodimenzionalne nindža kornjače, to je njihova karakterizacija u oba medija.

    Dorna je mesto značajnih zapleta? Ova priča se može prodati nekome ko nije čitao knjige. Jedina bitna stvar koja se u Dorni desi je pokušaj braka Deneris i Kventina, koji se završi tako što njega spali zmaj. Nakon toga Dorna nema nikakvu svrhu u radnji, sem da se možda poveže sa još nebitnijim likom – tzv. Egonom.

    • Milica Naumoska says:

      Kao prvo, hvala na iscrpnom komentaru. Protivno vašem mišljenju, negativne komentare ne brišemo, već oni, kao i svi drugi, čekaju da budu odobreni od strane administratora sajta. Za ostalo – idemo redom.
      Što se tiče Valirije – kao što je rečeno u tekstu, ona je tek primer sveukupnog obesmišljavanja Martinovog sveta i veličine koju on ima. Naravno da serija ima pravo na svoj kanon; ali bi bilo lepo da taj kanon ima makar osnovnog smisla. Martinovi strastveniji čitaoci mogu cepidlačiti oko tačnog broja dana koji je potreban gavranu da preleti određenu razdaljinu ali svakako u dobrom umetničkom delu, bilo da je u pitanju serija ili knjiga, nećete videti budalaštinu poput ovoga da neko krene da se davi u jednom predelu, a probudi se u potpuno drugačijem. Takvo “kreativno rešenje”, kao što reče jedan od komentatora iznad, vređa inteligenciju publike.
      Kad smo već kod geografije, kada neko krene brodom, a odluči da u nekom trenutku parkira brodove i nastavi kopnom kroz šumu iza Zida koju nastanjuje jezivi neprijatelj (ovo je i u kanonu serije!) – sve sa ženama, starcima, bolesnima i decom – mi, za razliku od vas, vidimo problem.
      Što se tiče Karsi – imate u prilogu link na razgovor sa rediteljem o odlukama o kastingu. To je izvor za naše stavove. To da je glumica sjajna, nije sporno; sporan je razlog zbog koga je radnja korigovana “u skladu sa polom” lika, i pol lika sa radnjom.
      Što se tiče Selise Barateon, pretpostavićemo da je autor ovog komentara majka bar troje dece i povlačimo se skrušeno u svoj svet gde majke mogu biti ne samo “neprijatne”, već i nasilne, pa i ekstremno nasilne prema svojoj deci, a očevi, začudo, emotivno vezani i pažljivi bez obzira na svoje nemanje materice.
      Deneris u knjizi sluša savete svojih savetnika, uzima ih u obzir, razmatra i promišlja (i to van kreveta sa Dariom!); nosi se, najbolje što ume, sa daleko složenijom političkom situacijom nego što je serija prikazala, pristaje na kompromise, pregovara. Za razliku od braka sa Drogom, brak sa Hizdarom nije iznuđen, već je politička odluka – i topetnaestogodišnje devojčice, a ne zrele žene. Deneris u seriji vriska “ja sam kraljica ne političar!” pravi eratične odluke, često greši, i prepušta upravljanje Mirinom Tirionu, a sama odlazi na deus-ex-machina zmaju koji je upravo spasava, a ne samo vraća njenom pravom identitetu. Nama se to, eto, nije dopalo.
      Erotizacija silovanja i žrtava silovanja problem je, nažalost, koji postoji odavno – setimo se na primer prelepih klasičnih slika “otmica” raznoraznih žena iz antičkih mitova, gde su njihova patnja i strah često postavljeni kao izvor uzbuđenja. U epizodi nakon silovanja, Sansu vidimo raspletene kose, zarumenjenu, u spavaćici, kako bespomoćno vapi ka Teonu – iako je upravo preživela nasilje, ona je prikazana kao izrazito privlačna u tom trenutku. Smatramo da je to problem. Takođe smatramo da to što Sansa sama otključava vrata od sobe u kojoj je zarobljena ne pomaže baš mnogo činjenici da je sva snaga, empatičnost i pronicljivost njenog lika naprosto isparila u adaptaciji knjige u seriju – ovo svođenje Sanse na glupu lutkicu kulminira kada ona pristaje na Bejlišov idiotski plan. A i onda se ne spase sama, nego joj treba Teon, koji na njen račun dobija priliku da ispadne heroj; isto tako i Tirion ispada heroj u situaciji sa Deneris, i prikazan je kao isključivo dobar lik bez ijedne moralne ili emotivne dileme iako je ubio ne samo oca, već i nevernu ljubavnicu.
      Interesantno je da ste sami istakli ispalu pisaca serije: odmah posle Remzijevog napada, Stanisa obaveštavaju da su SVI konji nestali, a u sledećoj epizodi eto ih opet.
      Naposletku, ako niste u stanju da pročitate dornjanska poglavlja kao išta osim “bespotrebnog” filera o likovima koji “iz nekog razloga” ne uspevaju da razgovaraju, očigledno ste vi naprosto tip za koga je pisana serija, a koga ne zanimaju dosledni, realistični likovi i složeni svetovi, već uživa u (ničim izazvanom) brzom zapletu i scenama tuče. Od srca vam želimo da nastavite da uživate u njoj. 🙂

      • LCKRV says:

        Valirija – oni se nisu našli u potpuno drugom okruženju, ruševine kroz koje su prošli su se videle sa obale na kojoj završavaju na kraju te epizode. To nije kreativno rešenje, to je tipičan manevar u kinematografiji. Uvek se prikazuje ono gde se nešto dešava. Ukoliko su nakon ubistva svih kamenih ljudi Džora i onesvešćeni Tirion, kojeg je on nosio, plivali pola sata do obale, da li je to nešto što publika treba da gleda? Izvinjavam se, ali ovo ne mogu drugačije da tumačim nego kao cepidlačenje, jer ćete sličnih rešenja naći i velikom broju filmova i serija.

        Što se Selis Barateon tiče, opet ste izbegli konkretan odgovor. zašto je nemoguće da ona u tako ekstremnoj situaciji ima dvoumljenje? Ja sam već naveo primer iz prethodne sezone gde se se ona takođe dvoumila da li da uopšte dozvoli ćerki da ide na Zid.

        Deneris nije vriskala da je kraljica, to je samo jedno od mnogih preterivanja koje ste imale u ovom članku. Deneris je i u seriji slušala savete svojih savetenika. I Baristana i Misandei i Daria i na kraju Tiriona, ali je najbitniju odluku da se uda za Hizdara, donela sama, za razliku od knjige, gde je bila saterana u ćošak i bila žrtva manipulacije drugih. U knjizi ona takođe jako često greši. Čitava poenta je da se grad pod njenom upravom raspada u seriji unutrašnjih konflikta i sukoba, koje ona ne zna da reši. Situaciji u knjizi jeste bila složenija, što je valjda o logično jer knjige na kojima je serija bazirana u ovoj sezoni imaju 2000 strana ali je situacija bila i daleko dosadnija. Da ne spominjem da je glavni trenutak, a to je susret nje i Tiriona, u knjizi izbegnut.

        Glumica koja glumi Sansu jeste privlačna, tako ja je teško nju predstaviti kao neprivlačnu. Mislim da je to opet tumačenje koja izlazi iz okvira onoga što ta scena poručuje, nego ulazi u okvir onoga što vi želite da ta scena poruči. Čitava situacija sa Sansinim patnjama u te dve epizode je prikazana sa ukusom i merom, bez preterivanja, bez bilo kakve eksploatacija te situacije.
        Slažem se da Sansino otključavanje vrata nije revolucionarni momenat, ali je ne mislim da je ona imala bilo kakav revolucionarni momenat ni u knjigama ni u seriji još uvek. U ovoj fazi priče u knjigama njen lik gotovo da i ne postoji, svedena je na minimum, nalazi se na marginama priče i takođe pristaje da se uda u okviru Bejlišovog plana koji se ne čini ništa pametnije nego ovaj u seriji.

        Bejliš očekuje da će vojska iz Dola ratovati za Sansu na Severu, ali ne objašnjava koju bi motivaciju oni za to imali, pogotovo jer je u kniigama izuzetno naglaženo da je Bejlišova pozicija u Dolu jako slaba(za razliku od serije), nije objašnjeno kako planiraju da prođu kroz Rečne zemlje(u seriji on dobija kraljevski dekret za rat protiv Boltonovih), niti je objašnjeno zašto Bejliš umesto braka Sanse sa malim Robertom Erinom, koji je idealan za manipulaciju, koristi Harija, odraslog i ambicioznog čoveka i poklanja mu tako moćan region na upravu, pa čak i Sever kroz brak sa Sansom?

        Posle Remzijevog napada nisu ubijeni svi konji. Evo i direktnog citata: Dozens of tents on fire – Horses? -We’re still getting a count, but hundreds are dead.

        Napisao sam veliki deo o Dorni u oba posta, a ako je vaš odgovor da sam ,ja previše glup da shvatim bogatsvo tog zapleta, bio sam spreman da saslušam vašu argumentaciju, ali bojim se da je nema. Napisao sam dosta i o Arijaninom liku, koji vi volite, a tvrdite da ste protiv seksualizacije ženkih likova. Arijana je tipičan seksistički lik. Prelepa, a glupa devojka, koja sve dobija preko kreveta i koju strogi tata mora da prevaspita i nauči kako svet funkcioniše.

        Pozdrav i vama i hvala na odgovoru. Diskusija je uvek dobra stvar, čak i kada se ne slažemo.

  • LCKRV says:

    Seks? Scena seksa nije bilo u Dorni uopšte.

    Martin je pišući o Arijani najviše vremena proveo opisujući njene crne velike bradavice i prelepe grudi, dok ih ona pokazuje svom vitezu. Priča o njoj kao nekoj inteligentoj osobi se može prodavati samo ljudima koji nikada nisu čitali knjige.

    I opet sve se svodi na razlike između knjige i serije. To kakva je Elarija u knjigama je nebitno, osoba koja vidi ljubav svog života, dok mu monstrum smrskava glavu, više ne može biti uračunljiva i nema nikakve nelogičnosti ukoliko takva osoba u nervnom rastrojstvu ode toliko daleko da povredi i nevine devojčice. Psihologija je puna ovakvih primera.

    Istančani zaplet u Dorni, nije nego. Čitav zaplet počiva na tome da Arijana svojim sisama ubedi jednog viteza da otmu Mirselu i onda čitav taj plan propada i ona je uhapšena i onda joj otac otkriva da će se Kventin oženiti Deneris, pa i taj plan propada kada ga ubije zmaj.

    Zaista neverovatan istančan zaplet

    “Džejmi i Bron nije postigla ama baš ništa što se nije moglo rešiti razgovorom.”

    Onda je ovo savršen prikaz Dorne iz knjiga. Čitav zaplet u knjigama se dešava jer iz nekog razloga otac i ćerka ne mogu da sednu i razgovaraju. Ipak je uverljivije da to ne mogu Lanister i Mertel.

    Što se tiče Droga i Deneris, autorka treba još jednom da pročita knjigu. Tačno je da je prvi seksulani odnos u knjizi iz nekog razloga prikazan romantično, ali onda vidimo kako nju Drogo “jaše kao kobilu”, “kako je modra i krvava svake noći, nakon što on ode i kako grize jastuk da prikrije bol.

    Kada govorimo o Stanisu, nisu zapaljeni svi konji. Autorka mora pažljivije da prati seriji. A šta je neverovatno u ovome? Treba li da navodnim primere iz istorija ratovanja kada je relativno mala grupa ljudi uspevala da osakati neprijateljsku vojsku, ukoliko deluje na svom terenu, terenu koji poznaje i u vremenskim uslovima koji im savršeno odgovaraju.

    A serija ostavlja neodređeno da li su oni u tome uspeli zbog nesposobnosti stražara ili su ih podmitili. Stanis ipak naređuje da svi stražari budu obešeni.

    Od Tvrdidoma se i može stići kopnom, ne vidim nikakav problem.

    “U jednom intervjuu, DiD ovako objašnjavaju svoje odluke: „Imalo je smisla s kreativne strane, jer smo želeli da se desi.“ ”

    Oni tako objašnjavaju susret Deneris i Tiriona, možda i najbolji promenu koju su napravili slabim i traljavim Martinovim knjigama. Mislim na poslednje dve.

    “a ranije u ovoj sezoni svedočili smo i spaljivanju Širin Barateon i silovanju Sanse Stark”

    Ovo nije nikakav argumet kada govorimo o Stanisovoj sceni smrti, jer ta dva događaja, takođe kao i Stanisovo odrubljivanje glave, nisu prikazani.

    Ti svi koji Sansu sretnu i nazivaju je po imenu, su Brijen i Podrik koji je znaju i znaju kako ona izgleda. I tu je Brijen ipak pametnija nego što autorka teksta misli, jer ona nema nikakav dokaz ni da je poznavala Kejtlin Stark, a kamoli da je izvršavala njena naređenja.

    Kada govorimo o Duhu, da li je ikada u seriji rečeno da će vuk priteći u pomoć Džonu u nevolji?

    A u seriji ili u knjigama, postoji neoboriv dokaz da su sve Melisandrine čini realne? Čak potpuno suprotno, ima dokaza da nisu, u oba medija.

    “U međuvremenu, od Tiriona Lanistera pravi se dosadno pojednostavljena svetačka figura koja je uvek u pravu, o svemu najbolje obaveštena, ima najbolje šale i veliki penis, i toliko je šarmantan da na njega padaju čak i seksualne robinje.”

    Verujem da bi autorka ovog teksta volela da vidi scenu u kojoj Tirion brutalno siluje tu robinju, kako je Martin opiisao, ili bi i tada kukala o prikazu žena?

    Kada govorimo o Sansi, opet autorka teksta ne prati detaljno seriju. Sansa se u Zimovrelu nalazi ne da bi ona zavladala Severom, to je laž koju joj Bejliš govori. Ona se nalazi tamo da bi on zavladao Severom, da bi Boltonovi izgledali kao izdajnici i da bi on dobio odobrenje da sa vojskom osvoji Sever. Sansin ljubavni život i njegova sreća ga aposlutno ne zanimaju.

    “Ako postoji jedna stvar koja Pesmu leda i vatre čini posebnom, to je istančana gradnja zapleta i likova koja ne dopušta da ih delimo da dobrice u belom i zlikovce u crnom, na devojčice u roze i dečake u plavom.”

    Ovo je samo fraza koja ne znači ništa, pogotovo jer autorke teksta kritikuju seriju što Sersei nisu prikazali kao ludu kraljicu, što je slučaj u knjigama, nego kao brižnu majku. Ako ne želite crno i belo, zašto je problem prikazati nju kao osobu sa pravim ljudskim kvalitetima? Zašto je problem priikazati Selis Barateon kao osobu koja nije samo monstrum nego ima ljudskosti u sebi, zašto je problem prikazati Bejliša kao osobu koja nije svemogući genije, nego može i mora da greši?

    “latite se knjiga.”

    Autorke teksta su svoj najveći biser ostavile za kraj. A kojih knjiga? Onih koje nisu napisane? Ili ove poslednje dve prepune filera i bespotrebnih likova?

  • LCKRV says:

    Svaka čast što brišete postove koji vas kritikuju. Daleko ćete dogurati.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *