Skins – klinci na koje su vas roditelji upozorili

Povodom desete godišnjice kultne serije jednom za svagda raščišćavamo račune sa raskalašnom ekipom iz Bristola u čast svih hronično ljutitih, dramatično neshvaćenih adolescenata. Onima koji su to bili i te 2007, nudimo relativno bezbolan način da saznaju koliko su tačno omatorili.

24. januar 2017. donosi Devu Patelu, mladom britanskom glumcu indijskog porijekla poznatom po ulozi Milioneru sa ulice, prvu nominaciju Akademije za najbolju sporednu mušku ulogu. Ništa od toga se, ruku na srce, vjerovatno ne bi desilo da mu 25. januar 2007. nije donio televizijski debi u pilot epizodi tada nove serije imena Skins (britanski sleng za „rizle”). U toj istoj epizodi, tada osamnaestogodišnji Nikolas Holt, nekadašnji mlađahni sapatnik Hjua Granta u Sve o dječaku sada poznat kao Zvjer iz najnovijeg X-Men-a, zdušno obavlja prijateljske dužnosti uprkos stresovima srednjoškolskog života. Čitanje Sartra*, nabavku narkotika, odoljevanje hordama obožavateljki i očijukanje sa udatim komšinicama, između ostalog, usklađuje sa požrtvovanim bavljenjem problematikom alarmantnog seksualnog neiskustva svog najboljeg prijatelja, pa regrutuje fokusnu grupu radi hitnog rješavanja pomenutog problema. Baš kao vaši prijatelji iz srednje, zar ne? Vjerovatno ne. E pa, ekipi iz pera scenarističkog dvojca koji čine otac i sin, Brajan Elsli i Džejmi Britan, možete zamjeriti mnogo toga, ali nedovoljnu posvećenost traženju seksualne gratifikacije nikada.

tumblr_inline_mh4ti2uy0z1rwna68

Prva epizoda serije tako postavlja osnovni ton koji će biti zajednički svim epizodama od ukupno 6 sezona – Holtov Toni i ekipa usput kradu automobil koji završava u rijeci i na njega se uskoro zaboravlja, ali ne i na nesrećnog najboljeg prijatelja koji je i dalje djevac. Doći će i njegovo vrijeme, budući da svaka epizoda dodjeljuje fokus drugom liku, odnosno pripovjeda iz druge „kože”, a nakon prve dvije sezone Elsli i Britan originalne klince šalju u televizijsku penziju i dovode potpuno novu ekipu. Po njima,  likovima, a ni glumcima u seriji nije mjesto nakon što napune 19, pa će svi dobiti maksimalno 20 epizoda slave. U ovom članku, fokus je na šest prvobitnih sezona, jer je ovo sigurna zona u kojoj sedma ne postoji.

Iako kreatori tvrde da je njihov cilj donijeti univerzalno dopadljivu priču na male ekrane, bez obzira na  godište gledalaca, potpuno necenzurisano, ponekad pretjerano ili čak iskaritkaturisano prikazivanje tinejdžerskog seksa i golotinje, drogiranja, opijanja, pa i poprilično ilegalnog ponašanja donosi ključnu promjenu u svijetu serija za mlade. To postaje još očiglednije ako se sjetimo da je Okrug Oranž, serija o njanjavim bjelcima iz bogatog kalifornijskog predgrađa, prva američka serija namjenjena adolescentima koja ih je prikazala kako puše cigarete. Istina, Foksovoj seriji omakle su se samo dvije cigarete, prvi i jedini put te 2003, ali četiri godine kasnije britanski E4 sasvim namjerno i učestalo prikazuje mnogo više od duvana, time zauvijek pomjerajući žanrovske odrednice.

skins_wallpaper_by_emmily4

Skins klinci se provode, opijaju, drogiraju, masturbiraju na malom ekranu – nekad se čine kao puki prototipovi onoga što se roditelji svih tinejdžera panično pribojavaju da oni rade. Često su u pravu, ali bez obzira na to što životni stil protagonista, kao i njihove nevolje nisu uvijek kompatibilni sa univerzalnim adolescentskim iskustvom, ono što je sigurno u vezi sa serijom jeste da pod svaku cjenu izbjegava da popuje, moralizira ili se bilo kome obraća sa visine. Brajan Elsli tako koristi paralelu sa američkim serijama da jasno iznese svoju primarnu namjeru:

Problem sa serijom Dawson’s Creek jeste da likovi pričom rješavaju svoje probleme, ali mi smo htjeli da ih se dotaknemo televizijski.

Tako je za Skins najvažnija vizuelna komponenta – gledaocu niko ne prepričava šta se dešava niti kako treba to da doživljavaju; poenta nije nametanje poruka i zaključaka, a ono izgovoreno iz usta likova autentično je djelom i zbog toga što je prosječna starost producentskog tima konstantno oko dvadesetak godina.

tumblr_nxyv8f0spn1ujyyifo1_500

Glavno pitanje je u kolikoj mjeri Skins ima pravo da proziva serije takvog tipa – da lisu one suštinski drugačije? Najveća vrijednost serije je u beskompromisnosti prikazivanja cjelokupnog spektra tinejdžerskog iskustva, uključujući poremećaje u ishrani, prihvatanje vlastite seksualnosti, tolerancije različitosti i usklađivanje istih sa percipiranim ličnim ili religijskim identitetom, prijateljstvo, ljubomoru, zaljubljivanje i odljubljivanje, sazrijevanje i seksualnu eksperimentaciju, kao i eksperimentisanje sa drogama i alkoholom bez ustručavanja, ublažavanja ili cenzure. Ipak, javna diskusija o seriji temelji se na pitanju realističnosti u smislu autentičnog predstavljanja tinejdžera i njihovog ponašanja – Brajan Elsli tako, kaže da je „autentičnost najveći prioritet”, ali na pitanje da li je cilj serije realističnost odgovara negativno.

Skins istovremeno karakterišu iskrenost i vjerodostojnost i potpuno beskrupulozan senzacionalizam. Elsli i Britan stvorili su prilično realistične klince u potpuno nerealnom svijetu – oni su živopisni i narcisodini, sebični i empatični, impulsivni i lojalni, nosioci pojedinačnih subkultura i vlastitih okolnosti, stereotipni ali i originalni, jedinstveni ali slični u potrebi otkrivanja i definisanja identiteta i uklopljavanja istog u nametnute društveno prihvatljive kalupe. Istovremeno, Skins svijet je ponekad absurdno ekscesivan u pokušajima da održi reputaciju „revolucionarne” ili buntovničke serije i prvobitni ton kome je duguje – ironično, likovi se ne mogu nazvati buntovnicima, oni su savršeno dobro uklopljeni stanovnici alternativnog Skins univerzuma.

kaya-scodelario_00256985

Roditelji i profesori se rijetko pojavljuju, a kada to i učine potpuno su beskorisni i na granici parodije samih sebe (slučajno ili namjernom odlukom kreatora), korisniji kao seksualni partneri i drugari nego autoritativne figure. Izazovi koje tim nesrećnim klincima Britan i Elsli serviraju su otprilike jačine udarca putničkog autobusa (na više od jednog načina), traume nisu traume ako su gimnazijska fizika već obavezno obuhvataju najkreativnije i najiznenadnije načine umiranja kojih bi se postidjela i jedna Šonda Rajms, a drogiranje se računa kao drogiranje samo ako je redovno šmrkanje koksa kojeg prigodno čuvate u dekolteu ili barem na nekom rejvu uz Crystal Castles. Logično je da će vam na pamet pasti kreativni načini zloupotrebe supstanci ako živite u univerzumu u kome bukvalno nikada nemate domaći ili ste jednostavno prekul da ga radite.

Ok, ponekad se pojavi neka lektira, izvor tumblr

Ok, ponekad se pojavi neka lektira, izvor tumblr

Alternativno tumačenje pojedinih melodramatičnih zapleta kroz prizmu takozvanog nerealnog simbolizma ili nadrealnog idealizma implicira da bi oni trebalo da budu tumačeni metaforički umjesto doslovno, kao narativni postupak u cilju naglašavanja ideje o moralnoj superiornosti tinejdžera i podcrtavanja karakteristika ili internih konflikata junaka.

Tinejdžeri… su emocionalna srž zapadnjačkog života. Ako želite naći moralnost, saosjećanje, ljubav, iskrenost i prijateljstvo, bacite pogled na tinejdžere.

– Brajan Elsli za AfterEllen

U suprotnom, nemoguće je oteti se utisku emocionalne manipulativnosti određenih producentskih odluka koje naizgled nisu ni u kakvom konitunitetu sa radnjom. Naravno, nije realno očekivati da se ograničena količina vremena odvojena za karakterizaciju grupe likova i iskorišćavanje njihovih jedinstvenih perspektiva do maksimuma troši na spore i jednostavne prikaze svakodnevnog i običnog života likova (iako se sličan pristup pokazao kao više nego efikasan u ideološkim nasljednicima Skinsa). Ipak, Skins za razliku od Dawson’s Creek-a obećava autentičnost; nju zaista i nudi, ali u ograničenim količinama.

skins101_0011

Američki MTV je, očekivano, napravio još očekivanije katastrofalan rimejk koji je samo ponudio neuvjerljivo ponavljanje istog teksta sa američkim naglaskom i cenzurisanim psovkama. Ipak, uspio je u nečemu – bio je meta napada i noćna mora manje više svake američke roditeljske organizacije koja drži do sebe, i predstavljen je kao televizijsko otjelotvorenje Sotone. Svojevremeno je i nazvan „najopasnijom serijom na televiziji” i to ne zbog opasno loše glume, time samo doprinijevši popularnosti originala.

httpgiphy-comgifsskins-bye-goodbye-11jznlrcnkf6uwTako dolazimo do zaključka da ste i vi gledali originalni Skins, naročito pošto ste došli ovako daleko. Zbog toga, vjerovatno treba da ignorišete sve rečeno na tu temu, makar bilo od strane !Kokoške. Naime, bez obzira na interpretacije, viđenja i razumjevanja kojih ima vjerovatno koliko i gledalaca, Skins je u konačnici ljubavno pismo jednoj cijeloj generaciji, šarmantna, inteligentna i duhovita serija o univerzalnosti, kompleksnosti i transformativnoj snazi adolescentskog iskustva. Šta god rekli, ne možemo u potpunosti da dočaramo domet serije koja je sa istim entuzijazmom diskutovala religijski identitet i hevi metal, posvećeno objašnjavala šta je „camel toe” i pripremala mjuzikl Osama, sa podjednakom pažnjom i trudom obrađivala seksualnost i sve materijalizacije ljubavi bez obzira na pol, seksualnu orijentaciju ili godine i deset godina bila neizostavan dio života generacija tinejdžera, a i onih koji to više nisu. Pošto smo u drugoj grupi, mi teška srca raskidamo sa Skins ekipom – bilo je zabavno, ali krajnje je vrijeme, a vi kako hoćete.

Toni:

Ja kažem da ovaj svijet doseže mnogo dalje od ovog malog polja snova u kome plešemo, a ja želim da vidim taj svijet.

Kris:
O čemu on kog đavola?

Džal:
Citira Krise. To je književna aluzija.

Krris:
Kao Šekspir i sranja?

Džal:
Dawson’s Creek.

*Za sve raspoložene za prisjećanje na Tonijevu biblioteku, prikupili smo sve naslove na jednom mjestu.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *