Akustare, bitboks i pavlaka – Šta je Sizipu i gde se zaputio

!Kokoška je uhvatila SiZiP na pauzi između promotivnih nastupa za njihov prvi autorski singl i pokušala da sazna šta pokreće ovaj nesvakidašnji bend.

SiZiP je bend koji radi tek nešto više od godinu dana, ali već su veoma zapaženi. Čine ga dvojica akustičnih gitarista Stefan Zdravković i Dušan Pavlović (nekadašnji članovi blagopočivšeg benda Enormna Blajsna), i bitbokser Igor Srećković, rep publici poznatiji pod imenom SickPrime, koji je takođe i član Aristokrat ekipe.

Postavili su čvrst temelj interesantnim obradama i akustičnim mešapovima, od samog starta nastupaju više puta mesečno, a početkom novembra su izbacili i svoj prvi autorski singl. !Kokoška je stoga pohitala da ih intervjuiše i sazna više o njihovom putu do sada i planovima za budućnost! Ukoliko se još niste susreli sa ovom intrigantnom trojkom, snimak govori više od (gomile) reči.

Litar Wonderwall-a za sve vas, na naš račun.Knez ft. Oasis 😄#sizipancija #bićaćos #humanCapo

Posted by Sizip on Sunday, 16 July 2017

K!K: Publika je doživela svoj prvi kontakt sa vama u novembru prošle godine, kada ste počeli da kačite video snimke mešapova koje ste pravili. Na prvi pogled, čovek bi pomislio Ok, tri studenta se zapila u domu i zezaju se, ali vrlo brzo se pokazalo da je priča dosta ozbiljnija. Kako ste zapravo počeli da radite zajedno?

Dušan: Zapravo, Stefan je bio spona on i ja smo najbolji ortaci još od srednje škole i svirali smo zajedno u raznim bendovima, a on i Igor su svirali zajedno u Glas ne žice a capella bendu…

Igor: Dobro, više smo pevali… svirali vokale!

Dušan: Sada sva trojica imamo samo SiZiP što se tiče muzike. Stefan i ja smo pre toga svirali razne obrade sami i shvatili smo da nam treba ritam mašina, da neko dođe i udara u kahon ili tako nešto. On je predložio Igora kao bitboksera i da bi to moglo da bude strava. Stvari su se nadalje razvijale dosta spontano on više naginje ka repu i tom nekom oldskulu, a mi smo opet što hipsterskije to bolje i tako je nastao i prvi mešap.

Igor: Znaš kako, setio sam se skoro kako je zapravo došlo do toga. Vežbali smo Englishman in New York, i onda sam ja u jednom momentu posle refrena krenuo da imitiram glas Koštunice koji, kao, peva refren. I onda je to nama, ne znam iz kog razloga, bilo presmešno i predobro i onda smo prvo izbacili to…

Dušan: Ali se to nije vodilo kao mešap, više kao forica.

Igor: Onda smo obradili Čolinu pesmu Ti živiš u oblacima u nekom drum-and-bass/dubstep aranžmanu. I onda je, na kraju, došao prvi pravi mešap. Koliko me pamćenje služi, oni su krenuli da sviraju Another Brick in the Wallod Pink Flojda. Ne znam zašto, ja sam skroz bezveze bacio vers Nigrutina. To je nama zazvučalo kao predobra stvar. Nešto smo malo aranžmanski prošli, došao je Dušanov brat da snima. I upravo taj prvi mešap je eksplodirao i doveo do ponude za prvu svirku, u Akademiji 28, i tu su krenula vrata da se otvaraju našem SiZiPu.

Foto: promo

K!K: Kako ste se snašli sa tim iznenadnim talasom nastupa posle prvog mešapa? Jeste li imali problema sa količinom materijala?

Dušan: Srećom, Stefan i ja smo već imali puno pripremljenih stvari u koje se onda Igor uklopio. Već pred prvu svirku smo imali oko tri sata materijala. Bilo je tu i par autorskih stvari, ali kada se ubacio bitboks više nam se nisu uklapale tako da su izletele. Namera nam je od početka bila da samo nastavimo sa svirkama koje smo već spremali, ali koncept se jeste menjao. Kada su se dogodili mešapovi odlučili smo da ih dalje gradimo kao deo nastupa.

K!K: Čini se da birate materijal koji je dopadljiv publici, ali ne nužno i komercijalan. Gde vam je granica, i koliko publika pokušava da vam nametne nešto što vam je van okvira?

Stefan: Trudimo se da se što manje ograničavamo. Pa ipak, sviramo pred sve većom publikom i to iziskuje komercijalnije stvari. Ne možeš da publiku kad najviše poludi spuštaš sa alternativnim pesmama. Tu malo patimo, ali se ne prepuštamo potpuno toj komercijali, nego gledamo da iskoristimo tu energiju da je prilagodimo nekom našem aranžmanu, pa da to bude ili šaljivo ili neočekivano. Gledamo da iz te komercijalne strane izađemo nekako pola-pola.

Dušan: Generalno, nas trojica po difoltu zapravo ne volimo nešto komercijalno osim Stefana u poslednje vreme. Po prirodi ne bismo izbacili nešto što je spoj dve stvari koje su trenutno hitovi. Biramo nešto što smatramo za evergrin, ili nešto što je fora. Mislim spontano to ide, ali nemamo tendenciju da pokušavamo da gađamo neku publiku. Izbacujemo ono što nas vozi u tom trenutku i to je to.

K!K: Na primer Candy Shop svakako nije nešto što bismo očekivali u mešapu posle toliko godina.

Dušan: To smo zapravo duže vreme hteli da spojimo sa nečim, zato što je super fora i Igor može da repuje i možemo da pevamo, a Plavi slon… pitaj boga odakle smo izvukli, to je baš treš!

Stefan: Dno, dno, ali smo ponosni na to!

Igor: Ali i publika dobro odreaguje na tu stvar kad god vidim da nam je na redu za sviranje ja sam iz fazona E jebi ga, ali posle nje publika uvek odlepi.

Candy Shop ft. Plavi Slon

Candy Shop ft. Plavi Slon (50 cents of blue)Lajkujte, šerujte i pišite u komentaru kako vam se dopalo 😀 #sizipancijaVidimo se na svirci u ponedeljak —> https://www.facebook.com/events/1078512458927060/

Posted by Sizip on Wednesday, 15 February 2017

K!K: Kolege iz antičke Grčke pitaju šta je Sizipov posao?

Igor: Nakon jedne probe smo sedeli i razmišljali kako treba da se zovemo. Moj predlog je bio, čini mi se, BegeVraKo Beograd/Vranje/Kostolac pošto je Stefan iz Vranja, Dušan iz Beograda, a ja iz Kostolca. Posle brda nabadanja došli smo na ideju Sreća, Zdravlje i Pavlaka.

Dušan: Pokušali smo nekoliko imena koja su imala po nekoliko reči u nazivu, ali onda smo skapirali da je efikasnije da bude nešto od inicijala. Neka skraćenica koja bi bila dosta lakša i za logo. Odlučili smo da to budu inicijali prezimena, pa da bi to mogla da bude skraćenica i za sreću, zdravlje i pavlaku.

Igor: I onda je neko od njih dvojice prokomentarisao kako bi na engleskom to zvučalo si-zi-pi i onda je Stefan predložio da se zovemo SiZiP. Logika je bila da mi kao novoformirani bend moramo taj naš fazon da izguramo na vrh, odnosno da publiku naviknemo na svoju nepredvidivost, što je kod nas izuzetno teško jer ljudi lako formiraju ukuse i ne žele da istražuju. Na neki način liči kao da neki Sizif gura kamen, a kamen je sav taj posao koji pokušavamo da obavimo. I zapravo, do sada nam je sve dobro išlo i nadamo se da će tako i da se nastavi.

K!K: Koliko često menjate program?

Dušan: Nije toliko često ajde da kažemo da možda ubacimo dve-tri nove pesme mesečno, ali onda u zavisnosti od prostora u kome sviramo i publike na licu mesta odlučimo da sviramo neke stare, pa onda pretumbamo nikad nije identično.

Igor: S druge strane, to što nastupamo toliko često nam ostavlja malo vremena da stvaramo nešto novo. Ali dobro, tokom leta smo malo usporili i napravili poprilično veliku listu novih pesama, tako da se sad osećam malo lakše, kao dobro biće inovacije. Došli smo do toga da vrlo brzo obnavljamo i pesme koje nismo svirali neko vreme. U jednom trenutku sam znao skoro ceo repertoar napamet koliko se ponavljao. Čak nas je nekad mrzelo da sklapamo novi repertoar, nego smo koristili isti redosled od prethodne svirke.

K!K: Inovacija se vidi i iz vašeg prvog autorskog singla Šta god radila, koji ste izbacili početkom novembra. Još uvek se uklapa u senzibilitet benda ali je i značajno drugačije, kako produkcijski tako i stilski.

Dušan: Puno smo razmišljali o tome. Na klipovima se predstavljamo kao šaljivi, onda dođeš na svirku gde smo više okrenuti ka obradama, a sada smo izbacili singl koji je malo ozbiljnijeg karaktera. Trudimo se da se ne ograničavamo.

Stefan: Kad smo radili na ovoj stvari, prvobitna verzija teksta je bila šaljiva. Međutim, što smo duže slušali melodiju i taj tekst, to nam više nisu išli zajedno. I onda smo seli i sklopili sadašnju verziju.

Dušan: Imali smo ideju o čemu bi pesma govorila, samo smo gledali kako da to upakujemo.

Igor: Čak i kada nešto ne ispadne onako kako smo zamišljali, deo toga što nije dobro uzmemo i spojimo sa nečim drugim.

K!K: Imate li žanr koji ne slušate?

Igor: Trudim se da slušam što više žanrova da bih imao što veći spektar mogućnosti u bitboksu. Ali ono što ne bih mogao da sednem i da slušam možda bih mogao na neku žurku da odem to je trance muzika, bez uvrede. Zato što mi je ritam kontinualan uopšte nema dinamike. Znaš ono, ide neka najava za neki drop i kao YEAH i opet se vrati na isto. Stalno se sa Stefanom raspravljam kad mi on sugeriše da radim neki najobičniji ritam. Ja od toga ludim ja ‘oću nešto vanzemaljski!

Stefan: Pa dobro, ali nekada stvarno mora da bude jednostavno.

Igor: Da, nekada stvarno i treba ali ja sam po prirodi tvrdoglav i moram da isteram to. Gledam da publici to bude aranžerski super.

Stefan: U principu se trudimo da budemo otvoreni ka svim žanrovima. Imamo svi nešto što ne volimo. One stvari za koje nikad nećeš moći da kažeš da ih nisi slušao kao klinac, ali sada te hvata jeza od toga. Nismo naslušani do mere da slušamo eksperimentalni džez, free jazz ili tako nešto, ali u principu smo naslušani u opštem smislu.

Dušan: Ja sam svašta nešto slušao do srednje škole zato što imam stariju sestru, i ona me je uputila u dosta žanrova. U srednjoj, kad sam upoznao Stefana, on je u to vreme slušao grandž, rok i približio me tome, pa sam kasnije i ja krenuo da slušam tvrđu muziku, metal i slično.

Stefan: A sad samo rejv!

Dušan: Samo rejv, matori!

K!K: Šta je najsuludija stvar koja vam se desila na bini?

Stefan: Na par svirki nam se dešavalo da dođe neko i da nam zalepi kintu za gitaru ili za čelo, a mi smo u fazonu Druže, neeeeee…, ili da traže pesmu i čak imaju neki agresivan pristup, ono kafanski Kako možeš da mi ne odsviraš a ja ti plaćam, jednom su se čak pobili sa obezbeđenjem pre nego što nam je pesma koju su tražili došla na red! Imamo tih situacija kad nas mešaju sa kafanskim bendom pa gledamo da sad s tom autorskim pričom i ličnim pečatom polako izađemo iz toga.

K!K: Kome biste prihvatili da budete prateći bend?

Stefan: Ja bih na primer skroz bio ok sa tim da sviramo sa Irie FM ili nekim bendom tog tipa.

Dušan: Pre neki dan smo u sličnom razgovoru pominjali Marka Luisa u suštini sa bilo kim koga poštujemo kao muzičara.

K!K: Koliko je na svetu ostalo ekološki održivih izvora pavlake?

Stefan: Čekaj, šta je ekološki održiv izvor?

Dušan: Ovo pitanje je veoma čudnovato!

Igor: Znači, ne znaš?!

Dušan: Sigurno ih ima malo!

Igor: S obzirom na to da smo krenuli da uvozimo sve živo…

Dušan: Možemo da pričamo o sreći i o zdravlju, o pavlaci malo teže!

K!K: Trenutno ste u akciji oko promocije singla. Šta je sledeće? Je li mešap mrtav?

Dušan: Ne, ne pre dve nedelje smo izbacili najnoviji mešap, i sad se spremamo, sutra imamo probu pa možda i snimimo.

Igor: I još jedan imamo u planu, to su već dva… Izbacili smo ovaj mešap Eminem i Porodično Blago. Jednom ja bio u Kostolcu i nisam imao šta da radim i pustio temu Đoše i Špica, i samo mi je mahinalno krenuo Without Me na tu temu. Ne znam koliko sam ih ubeđivao da to uradimo! I evo, i sad sam u procesu ubeđivanja u stvari to oni i hoće, samo malo da njih pustim da isteraju svoju želju.

Dušan: Sad smo sami sebi bacili vrući krompir sa autorskom pesmom jer se automatski očekuje nastavak toga. Svakako ćemo nastaviti da izbacujemo mešapove jer je to stalni nusproizvod naših proba i deo našeg svakodnevnog života.

Stefan: Uskoro ćemo da sednemo da radimo novu autorsku stvar, i da vidimo šta će tu da se desi. Nekako smo do sad imali problem da ljudima odredimo svoj žanr… mislim da je to zapravo poenta ovog benda: da nemamo žanr i da sve dolazi spontano i da nastavimo da iznenađujemo publiku.

Dušan: Uglavnom ne znamo ni sami kako će da zvuči sledeća stvar.

K!K: Hvala vam na razgovoru nadamo se da će uspesi nastaviti da vam se nižu!

SiZiP: Hvala! Vidimo se uskoro!

Foto: promo

SiZiP radno dočekuje Novu godinu u Banja Luci. Možete ih čuti u Mac Tire Pubu 31. decembra.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *