Sestre Polgar i stvaranje šahovskog genija

Odgoj dece može biti haotična aktivnost puna ljubavi i nesigurnosti; a može biti i promišljen projekat sa jasno određenim ciljevima. Sestre Polgar, šahovski velemajstori, odgajane su po drugom principu.

„Genije se ne rađa, nego stvara”, smatrao je Laslo Polgar. Bio je u pravu, ako je suditi po njegovom potomstvu – trima ćerkama, vrhunskim šahistkinjama. Čitajući o raznim vunderkindovima, ovaj mađarski psiholog je ustanovio da su svi oni rano prošli stručnu obuku u predmetu kojim su se kasnije bavili; na primer, Mocartov otac bio je pijanista. Laslov plan bio je da tako napravi svog šegrta koji neće ići u školu koja „od dece pravi samo mediokritete”, nego će dobijati posebno obrazovanje kod kuće. Upoznao je nastavnicu stranih jezika, Klaru, i izneo joj svoj plan o stvaranju genija; plan je Klaru oduševio i nije im trebalo mnogo vremena da se venčaju i otpočnu svoj eksperiment.

Roditelj-trener: portret Lasla Polgara | Preuzeto sa Kulturabend

Roditelj-trener: portret Lasla Polgara | Preuzeto sa Kulturabend

Laslovo i Klarino prvo dete bila je Žužana, danas poznata kao prva žena koja je titulu velemajstora šaha dobila na uobičajen način. Za to je bila zaslužna Laslova obuka. Žužana je sa samo četiri godine ugledala šahovsku tablu i poželela da nauči da igra. Iako se šahom bavio samo amaterski, otac je naučio Žužanu osnovama igre. Videvši da se njegova mezimica zagrejala za šah, nastavio je sa intenzivnom obukom i posle samo 4 meseca odveo ju je u šahovski klub u Budimpešti. Kada je mala Žužana sela na drugi kraj table i počela da pobeđuje, izgovori su se gomilali. Vidite, šah je tada bio još manje ženska igra nego što je sada, tako da su svi poraženi muškarci u klubu bili bolesni, mamurni ili u svađama sa svojim suprugama. Žužana se zbog toga šalila da nikada nije pobedila zdravog muškarca.

Šah je bio savršena aktivnost za Laslove i Klarine planove jer je postignuće u njemu moglo vrlo lako da se meri tokom vremena i zahtevao je veliki intelektualni napor. Nije bilo bitno što je put do uspeha bio otežan zbog pola njegove ćerke – pol ne utiče na učinak, baš kao ni urođeni talenat. Obuka je postajala sve intenzivnija, pa je Žužana već sa četiri godine osvojila svoj prvi turnir, a sa 12 postala je prvakinja svetskog turnira za devojčice ispod 16 godina. Sa 15 godina postala je prvakinja među šahistkinjama i ostala je u top 3 skoro 23 godine.

Žužana Polgar, 1985.  Fotografija: Vollebregt, Sjakkelien / Anefo [CC-BY-SA-3.0-nl], preuzeto putem Wikimedia Commons

Žužana Polgar, 1985. Fotografija: Vollebregt, Sjakkelien / Anefo [CC-BY-SA-3.0-nl], preuzeto putem Wikimedia Commons

Titulu velemajstora osvojila je u januaru 1991. i tako postala prva žena velemajstor šaha koja je titulu osvojila kroz turnir, a ne specijalnom odlukom Svetske šahovske federacije. Ipak, činjenica je da je titulu mogla osvojiti i mnogo ranije. Stavovi njenog oca o tome da žene mogu da postignu sve što i muškarci nisu nailazili na odobravanje šahovske zajednice, pa je Žužana mnogo vremena provela boreći se protiv birokratije kada joj Federacija nije dodelila dodatnih 100 poena koje su dobile sve šahistkinje osim nje. Pitate se: zašto ih nije dobila? Igrala je uglavnom protiv muškaraca, pa je to prosto bilo nemoguće.

Dok je Žužana osvajala turnire, Klara i Laslo dobili su još dve ćerke koje su prolazile kroz obuku. Čitale su obilje knjiga o šahu i učile kombinacije napamet, baš kao i Žužana koja je sa 10 godina znala oko 100000 kombinacija. To im je pomoglo da šah igraju intuitivno, pa im nije bilo potrebno da razmišljaju pre svakog poteza. Srednja ćerka, Sofija, sa samo 14 godina osvojila je turnir u Rimu, na kom je učestvovalo nekoliko poznatih velemajstora. Ona ima titule međunarodnog majstora i  ženskog velemajstora, a danas se bavi podučavanjem šaha u Izraelu.

Sestre Polgar | Preuzeto sa sajta dokumentarca iz 2013.

Sestre Polgar | Preuzeto sa sajta dokumentarca iz 2013.

Najmlađa sestra Judit smatra se najboljom šahistkinjom svih vremena (verovatno jer je tata Laslo imao mnogo vremena za vežbanje pre nego što se ona rodila). Titulu velemajstora Judit je osvojila sa 15 godina, iste godine kad i Žužana, i tako je postala najmlađi velemajstor šaha na svetu, prestigavši Fišera.

Da li su sestre Polgar postale to što jesu samo kroz obuku svog oca ili su sve tri ipak bile rođene za šah? Čini se da je obuka za njih bila odlučujući faktor. One su toliko dobro naučile kombinacije na tabli da su šah igrale intuitvno, a Žužana Polgar podvrgla se i eksperimentima koji su se bavili njenom radnom memorijom. Istraživači su od nje tražili da rekonstruiše šahovsku tablu ispunjenu figurama koju je pre toga imala prilike da gleda oko tri sekunde. Uspela je to da uradi bez greške, iako se čini da je to nemoguće ako uzmemo u obzir podatak da ljudi u radnoj memoriji mogu da manipulišu sa oko sedam informacija. Ona je upravo to i radila, samo što za nju informacija nije bila gde se nalazi pojedinačna figura, nego gde se nalazi skupina figura tipična za partiju šaha. Kada su figure bile poređane nasumično, Žužana je imala rezultate prosečne osobe. Još jedno istraživanje kom se podvrgla pokazalo je da je isti deo njenog mozga angažovan za prepoznavanje lica i prepoznavanje kombinacija šahovskih figura, što znači da su te kombinacije usađene duboko u njenu dugoročnu memoriju i ona njima barata jednako dobro kao što prosečan civil pamti lice svog prvog šefa.

Laslov tretman može se činiti surovim, ali sestre Polgar svog oca smatraju za vrlo posebnog čoveka i veoma su mu zahvalne na svemu što im je pružio. Žužana i Judit danas se bave pisanjem o šahu, a Žužana obučava i svog sina da postane šahista. Ne zna se da li je to njegov izbor ili je ona samo nastavila stopama svog oca i odlučila da stvori još jednog genija ili šahovsku mašinu – ovisi od vašeg gledišta.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *