Satanisti vole mačke: demistifikacija satanizma

Nema dobre medijske hajke bez insinuacija o đavolovim poklonicima i sumnjivim ritualima. Ali satanisti o kojima sanjaju tabloidi razočaravajuće su retki, i najčešće nimalo homicidalni.

Čika koji plaši malu decu - Anton Šandor Levej; preuzeto sa en.wikipedia.org

Čika koji plaši malu decu – Anton Šandor Levej; preuzeto sa Vikipedije

Kada je Anton Šandor Levej 30. aprila 1966. godine, na Valpurgijsku noć, dramatično obrijao glavu i proglasio Sataninu crkvu zvanično osnovanom, verovatno je tačno znao šta radi. Kao lokalna zvezda koja je već neko vreme držala predavanja o okultizmu, Levej nije došao na ideju da osnuje crkvu iz nekog verskog prosvetljenja, već radi raznih zgodnih povlastica koje idu uz to, ponajviše neplaćanja poreza i prikupljanja simpatizera.

Kao što je i predvideo, ovo je bio dobar potez. Ubrzo je Satanina crkva stekla popriličnu pažnju, kako od onih koji ga podržavaju, tako i od medija i hrišćana koji nimalo blagonaklono nisu gledali na njihove ideje (a nije im se dopao ni Levejev kućni ljubimac, lav). Iako postoje druge religije koje se vode pod ovim imenom, levejanski satanizam je najpopularniji i najorganizovaniji, pa ćemo se najpre osvrnuti na njega.

Zašto je sve što mislite o satanizmu (najverovatnije) laž

Normalan dan na poslu, preuzeto sa http://www.churchofsatan.com/

Normalan dan na poslu, preuzeto sa Oficijalne stranice Sotonine crkve

Ideja satanizma koju su mediji tako brižljivo potencirali i zalivali (za više informacija pogledajte brojne novine, tabloide i televizijske emisije) je većinski plod mašte nekoga ko bi zaradio dobre pare pisanjem romana fantastike. Kad se bolje zagrebe, vidi se da većina stvari za koje se satanisti okrivljuju nema veze sa njima, njihovom crkvom ili Satanom pod bilo kojim imenom. Istina jeste da najpoznatija satanistička religija, Satanina crkva, koja pripoveda levejovski ateistički satanizam, zagovara stavove koji su potpuno nasuprot opštem mišljenju. O tome svedoči 9 satanističkih iskaza koje se navode u Satanističkoj bibliji:

  1. „Satana” predstavlja zadovoljstvo umesto uzdržavanja!
  2. „Satana” predstavlja vitalno postojanje umesto spiritualnih pustih snova!
  3. „Satana” predstavlja neukaljanu mudrost, umesto licemerne samo-obmane!
  4. „Satana” predstavlja dobrotu prema onima koji je zaslužuju, umesto trošenja ljubavi na nezahvalne!
  5. „Satana” predstavlja osvetu umesto okretanja drugog obraza!
  6. „Satana” predstavlja odgovornost prema odgovornima umesto brige prema psihičkim vampirima!
  7. „Satana” predstavlja čoveka kao samo još jednu životinju, nekad bolju, često goru nego one koje hodaju na sve četiri, koji je, zbog svoje „božanske spiritualnosti i intelektualnog razvitka”, postao najprepredenija zver od svih!
  8. „Satana” predstavlja takozvane grehe, jer oni svi vode ka fizičkom, mentalnom ili emocionalnom zadovoljenju!
  9. Satana je bio najbolji prijatelj kog je crkva ikada imala jer joj je pravio posao sve ove godine!

Iako se u ovim izjavama koristi Satanino ime, satanisti ovog pokreta ga ne koriste bukvalno: oni se ne klanjaju Satani jer zapravo ni ne veruju u Satanu ništa više nego što veruju u Boga ili Deda Mraza. Nema ideje o gospodaru podzemnog sveta, veličanja pakla niti prodavanja duše Luciferu, tako da takve metode možete zaboraviti ako razmišljate o priključivanju Crkvi kao sredstvu u svrhe laganog polaganja ispita. Članovi Satanine crkve, koja je najveća satanistička religija, su ateisti, odnosno Satanu posmatraju samo kao simbol protivrečenja hrišćanstvu, deset božijih zapovesti i hrišćanskim normama, kao što gorenavedeni satanistički iskazi i pokazuju.

Mišel nije želela da piše ljubavne romane, pa se odlučila za lažno svedočenje; preuzeto sa http://www.bidorbuy.co.za/

Mišel nije želela da piše ljubavne romane, pa se odlučila za lažno svedočenje; preuzeto sa bid or buy

Satanistička panika je donela ono što mi danas smatramo za osnove satanističke religije, iako je to uglavnom gomila besmislica poteklih iz knjige Mišel se seća (Michelle Remembers) u kojoj je opisan „satanistički kult” i metode ispiranja mozga kojima se služi. Nakon toga, psiholozi su vrlo rado satanizam koristili kao izgovor za sve oblike neprihvatljivog ponašanja, a kultovi ove vrste su okrivljavani za zločine. Očekivano, najveću pometnju su digli hrišćani jer ovo učenje ne preza od svega onoga čemu se hrišćani suprotstavljaju – za početak, samog Satane.

Iako ovde pričamo samo o ovom određenom ogranku satanizma, bitno je spomenuti da teistički satanizam postoji, ali u mnogo manjem broju, mnogo neorganizovanijim kultovima i alternativnim religijama. Za neke od njih nije čak ni sigurno koliko su u vezi sa samim satanizmom, a koliko je reč o potpuno drugoj, izmišljenoj religiji, koju je neko protumačio kao satanističku (Luciferijanci i Paladisti). Hrišćanski anti-kultisti toliko često mešaju satanizam sa ostalim alternativnim religijama, da bi po toj računici, kako je u radu 1995. naveo Harvi Grem, jedan od deset Britanaca bio prikriveni satanista. Najpopularniji primer teističkog satanizma danas je možda Setov hram, koga je Majkl Akvino osnovao po napuštanju Satanističke crkve, mada Akvino Satanu vidi u liku egipatskog boga Seta i više se bavi okultnim i magijskim nego religijskim radnjama. Ipak, bilo da se Satana smatra fizičkim bićem ili simbolom, stereotipi su uglavnom isti. Jedan od primera koji se može povezati sa antagonističkom slikom satanizma je Red devet uglova, ali ostali pravci teističkog satanizma su daleko neorganizovaniji od ova dva. Više o teističkom satanizmu koji se danas praktikuje možete naći na http://theisticsatanism.com/.

Osnovne ideje satanizma

Iz 9 satanističkih izjava se vide osnovne ideje religije, ali ih Levej detaljnije razrađuje u Satanističkoj bibliji. On satanizam definiše kao religiju individue u kojoj je svako sam svoj bog, religiju koja se zalaže za oslobođenje ljudskih želja i strasti, podržava zadovoljstvo, fizičko i moralno, kao i vitalno postojanje, umesto duhovnog. Napominje više puta da to nije čist hedonizam, a nivo seksualne aktivnosti je opredeljenje članova (Levej je naglasio kako je aseksualnost validno opredeljenje kao i svako drugo). Satanista, po ovim načelima, treba biti realističan i trezven, treba da poštuje druge, treba biti dobar i ljubazan prema onima koji to zaslužuju, posebno prema deci i životinjama (sam Levej je bio ljubitelj životinja, naročito mačaka).

Obrazloženo je i da satanisti takođe „slave” sedam smrtnih grehova, govoreći kako bez njih ne bi ni bilo čovečanstva: hrišćanski grehovi su ono što čini samu srž čoveka, ono što ga pokreće i tera da se duhovno razvija. Bez ponosa, objašnjava Levej, nikad ne bismo ništa učinili za svoju dobrit, a ako smo mi nezadovoljni ne možemo ni pomoći drugima. Ako putem prežderavanja postanemo predebeli, putem ponosa ćemo i izgubiti kilograme. Da nema požude, ne bi bilo ni ljudske vrste! Uostalom, satanista i ako pogreši ne mora da se muči da isplati svoje greške – bitno je da uči iz svojih grešaka, znanje je ionako, jedna od najuvaženijih odlika satanista.

Mit protiv istine

Satanističko krštenje Zine Levej, preuzeto sa http://i49.photobucket.com/albums/f258/NewtGurl/Zeena%20Schreck/4.jpg

Satanističko krštenje Zine Levej, preuzeto sa Occult Forum

Postoji nekoliko pogrešnih mišljenja o satanizmu; neke smo već razbili, a neke treba dalje obrazložiti. Priče o satanističkim ritualima, crnim svećama i pentagramima su iznenađujuće tačne: to mišljenje je možda i nastalo pod utiskom satanističkog krštenja Levejeve ćerke, Zine, koje je bilo vrlo popularizovano i čije slike su se našle u mnogim časopisima. U satanizmu, gola žena se zaista koristi kao oltar, ali to nije otvoreni poziv na orgije (satanisti ionako zabranjuju svaki neodobren seksualni čin… za razliku od mnogih sudova) već simbol majke zemlje i povezanosti sa prirodom. Između ostalog se koriste i srebrni pehar (jer je zlato hrišćanski simbol), mač, zvono i sveće, od kojih samo jedna sme da bude bela, a ostale moraju biti crne.

Istina je da je satanizam religija koja ne prašta.  Satanistička biblija nudi vodič kroz obrede, i bacanja kletvi na one koje zgreše i kako se boriti sa psihičkim vampirima odnosno ljudima koji samo uzimaju, žale se i manipulišu, crpe drugima energiju i ne osvrću se na tuđe potrebe, želje ili osećanja, često se koristeći emotivnim ucenama. Naglašeno je da se kletve bacaju isključivo po određenim propisima: ako je kletva bačena bez osnova, vratiće se, dok oni koji su zaista zgrešili ne bi smeli da spavaju u cilju da izbegnu ono najgore. Time se suprotstavljaju hrišćanskoj doktrini okretanja drugog obraza jer posle nekog vremena „ponestane ti obraza”, objasnila je Zina Šrek, Levejeva ćerka.

Ne možete spelovati "satanizam" bez "Merelina Mensona"; preuzeto sa http://www.timeslive.co.za/

Ne možete spelovati “satanizam” bez “Merelina Mensona”; preuzeto sa Times Live

Što se tiče satanističkih ubistava, ona su kao Jetiji: svi pričaju o njima, ali ih niko zapravo nije video. Jako malo ubica je koristilo izgovore poput „Satana me je naterao” (pri čemu nam pentagramom maše Ričard Ramirez), a i u retkim slučajevima kada je spona postojala, to su bili pripadnici neorganizovanih kultova koji nisu poštovali klasične satanističke dogme, već su satanizam koristili kao opravdanje.  Dijen Taub i Lorens Nelson su uradili istraživanje o sponi između satanizma i kriminala u kome objašnjavaju da do razdvajanja između sociološke i medijske slike o satanizmu dolazi iz korišćenja nepotvrđenih informacija i intervjua, otvorenog izjašnjavanja satanista kao sebičnih ljudi koji podržavaju kažnjavanje krivaca i zbog manjka informacija o satanističkom podzemlju.

Slike Džejn Mensfild koje joj verovatno nisu išle u portfolio; preuzeto sa http://rss.listal.com/

Slike Džejn Mensfild koje joj verovatno nisu išle u portfolio; preuzeto sa listal

Na kraju, postoje konstantne spekulacije o tome ko je, kroz istoriju i šoubiznis, bio satanista. Teza da je raj dosadan jer je u paklu ekipa ne može biti potvrđena, ali Satanina crkva se svakako može pohvaliti imenima poput Džejn Mejnsfild, Liberaćea, Marka Olmonda i Merilina Mensona koji su svi, sa manje ili više učešća, u nekom trenutku bili njeni članovi. S druge srane, uprkos brojnim nagađanjima, Roling Stounsi, Bitlsi, Led Cepelin, AC/DC i porodica Menson nisu imali nikakve veze sa satanizmom, kao ni Alister Krouli – ako vam je ubedljiv argument da se i on bavio nečime mračnim i okultnim i čudnim sa crnim svećama, možda biste hteli da potražite Ordo Templi Orientis, što je potpuno druga alternativna religija.

Iako naslovi o satanističkim orgijama i okultističkim idejama pop zvezda zvuče bombastično, možda bismo više vremena mnogli da potrošimo na traženje činjenica, nego na osuđivanje na osnovu nepotpunih informacija. Kao što i poslednji od 9 iskaza kaže, Satana je uglavnom pravio posao katoličkoj crkvi: više ljudi je umrlo pri egzorcizmu nego u satanističkim obredima. Oni koji veruju u figuru đavola kao izvora sveg zla će pre naći sličnomišljenike među hrišćanima, nego u Satanističkoj crkvi. Ponekad je mnogo lakše reći „Đavo je kriv” i skrenuti pažnju, nego naći činjenice.

Informacije preuzete iz “The Satanic Bible” Antona Šandora Leveja, “Enciklopedije novih religija”, naučnog rada Dijen Taub i Lorensa Nelsona “Satanism in Contemporary America: Establishment or Underground?”, “Satanism Today” Džejmsa Luisa, zvaničnog sajta Satanine crkve i intervjua Antona Leveja i Zine Šrek Levej koji se mogu naći na youtube.com.

Posebno hvala koleginici satanistkinji i ljubiteljki mačaka, Milici B.

    Leave a Reply

    Your email address will not be published. Required fields are marked *