Eva Peron: od kolevke do kamiona

Ne bojte se, smrt nije kraj vašim avanturama, ili bar onome što je od vas ostalo. Sve što vam treba je predsednik za muža, klimava politička situacija, milioni obožavatelja i jedan doktor sa jezivom opsednutošću vašim telom.

Eva Maria Duarte de Peron (preuzeto sa angelred.com)

Od kako je sveta i veka, čovek se pitao sta ga čeka kad umre: Čika Anubis sa vagicom, ili gozba u Valhali? Romantična vožnja gondolom preko reke Stiks ili reinkarniranje u pantljičaru? Sveti Pera kraj kapije ili gomila devica? Smrt je nelagodnost koja čeka svakog, a strah od nepoznatog navodi nas vekovima da smišljamo kakve sve lude avanture čekaju našu dušu „s one strane”. Međutim, ako pitate Tutankamona, Ramzesa II ili nesrećnu mumiju iz podruma Narodnog muzeja u Beogradu, vaša duša ne mora biti jedina koja može imati avanture – vaši posmrtni ostaci žive svoj posthumni život, nekad mnogo luđi nego život za života. Nažalost, priča o upokojenom telu Eve Peron je tu negde u rangu priče prosečnog egipatskog faraona (koji svoju grobnicu nije iskopao negde dublje, nego pod nosem arheologa), s tim što se radnja ove bizarne priče odvija u drugoj polovini 20. veka, i ma koliko neverovatno zvučala – itekako je istinita.

Pre smrti pričajmo o životu

‘Ajmo svi onu našu: „Who run the world? Girls!…” (preuzeto sa angelred.com)

Za sve one koji nisu gledali mjuzikl Evita sa Madonom u glavnoj ulozi (među kojima smo i mi, nismo želeli spojlere), Eva Maria Duarte de Peron rođena je u Argentini 7. maja 1919. godine. Iako iz siromašne porodice, uspela je da se domogne prestonice i izgradi karijeru uspešne i voljene radio glumice (Evin život i karijera su priča za sebe, i o čemu će, možda, biti reči drugom prilikom). Svog budućeg muža, pukovnika Huana Perona, upoznala je 1944. godine; dve godine kasnije golupčići su se i venčali, a bračni poklon je došao u vidu Peronovog postavljanja na čelo države kao predsednika. Evita je shodno tome postala prva dama Argentine. Ona je imala 24 godine a on 48.

Ovo je bilo Evino poslednje obraćanje narodu.

Ako je zamišljate kako se samo smeška na prijemima i želi mir u svetu kao druge manekenske prve dame, grdno se varate. Eva Peron je svoju poziciju iskoristila ne bi li se borila za prava radnika i (pro-peronističke) sindikate, kao i za prava žena osnovavši prvu žensku partiju u zemlji (Ženska Peronova Partija). Nakon šest uspešnih godina borbe za „malog čoveka”, stekla je poseban status među Argentincima; toliko je bila popularna da ju je narod maltene bez izbora hteo postaviti na poziciju potpredsednika. Tih planova je i bilo i 1951, nominacija je podneta, međutim sudba kleta je htela da se Eva razboli. Naime, otkriven joj je rak grlića materice;  17. oktobra 1951. godine zvanično je odustala od trke za potpredsednika, na balkonu pevajući Argentini da ne plače za njom. Ako Holivud, Brodvej i Endru Lojd Veber kažu da se tako desilo, ko smo mi da sumnjamo u to?! (deo pravog oproštaja možete naći na ovom linku).

Ovo nećete videti u mjuziklu

Eva koja polako nestaje

Da li je Huan Peron voleo Evu ili Evinu slavu međ’ narodom pitanje je koje verovatno kompleksnije od zapleta u prosečnoj, ljubavnoj sapunici (skoro pa nam ga je žao u mjuziklu). Ono šta sa sigurnošću možemo reći je to da je bio i više nego svestan da njegova popularnost zavisi od njegove žene, te događaji koji su sledili nakon Evine dijagnoze i smrti jesu posledica njegove težnje da njenu sliku i imidž i u smrti zadrži pokraj sebe. Bukvalno.

Eva se sve do svoje smrti borila da SVE žene u Argentini (a ne samo one imućne) imaju prava glasa. I na samrtnoj postelji iskoristila je svoje novostečeno pravo i čast. Koji je vaš izgovor?(preuzeto sa wikimedia.org)

Peron je od supruge sakrivao njenu pravu dijagnozu. Kao razlog prve hitne operacije navedeno je vađenje slepog creva umesto histerektomije, sve radi očuvanja slike zdrave i lepe Evite. Ona je i prva osoba u Argentini koja je lečena hemoterapijom, ali nije postojao lek koji bi joj pomogao. Njeno stanje se pogoršavalo, a bolovi su bili nesnosni, toliko da je Peron naložio da joj se uradi lobotomija. Da pomogne njoj ili sebi, teško je reći, ali Huan je želeo Evitu živu što je duže moguće, jer mu se tron klatio pod dupetom.

To je urodilo plodom, Peron je u Junu 1952. godine ponovo izabran za predsednika. Prilikom ceremonijalne parade Eva je „bila tu” (ono što je od nje ostalo) pored njega, a skriveno pod širokom bundom bile su i mehanizacije koje su je držale uspravno (DIY od gipsa i žica), a nakon inauguracije Eva je proglašena „Duhovnim vođom nacije”.

Slavljenička povorka i bunda koja krije Evu (idealna za prilike kao što je krijumčarenje grickalica pri odlasku u bioskop)

Posle višemesečne agonije, 26. jula 1952. godine Eva je napokon pronašla mir u smrti. Moša!

Ovo tek nećete videti u mjuziklu

Dobro, ljudi su rizikovali život da poslednji put vide Evu… Bar se nisu otimali oko besplatnih mladica drveta trešnje ko ovde neki…

Vest o smrti „Duhovne predvodnice” pogodila je Argetince niotkud. Proglašeno je skoro pa vandredno stanje: institucije su prestale da rade, deca vraćena iz škola, radio je prestao sa emitovanjem programa (kao kad je Tito umro, setiće se naši stari). Tokom dana ožalošćen narod se počeo skupljati oko rezidencije gde je Evita preminula; toliko je ljudi bilo da su blokirali ulice u 10 blokova oko zgrade. Dok su prenosili njeno telo iz palate u zgradu Ministarstva rada (o, da, baš tamo!) hiljade ljudi pokušavalo je da joj se približi, što je dovelo do 8 smrtnih slučajeva i oko 2000 povređenih (a niko nije umro za Tita, ccc!)

Ok… ovo je BAŠ dosta cveća…

Dve nedelje je njeno telo bilo izloženo u staklenom sarkofagu u zgradi Ministarstva za rad, a kolone ljudi koji su došli da se pozdrave sa svojom Evitom nizale su se kilometrima. Nestalo je cveća u Buenos Ajresu, pa su morali da ga uvoze iz Čilea. Čak je posebna memorijalna ceremonija bila održana za argentinske sportiste tokom LOI u Helsinkiju.

Evi Peron je dodeljena državna sahrana sa svim počastima, iako nije bila zvanični funkcioner. Devetog avgusta njeno telo je prebačeno u zgradu Kongresa, gde su državnici imali tu čast da se s njom oproste bez mešanja sa plebsom. Sutradan, posmrtnu povorku su pratili Peron i njegov kabinet, Evina porodica, delegati stranke, ali i radnici, medicinske sestre, studenti i mnogi drugi – tri miliona ljudi ispraćalo je Evu Peron na poslednji počinak. Imala je samo 33 godine kada je umrla.

Argentina je ipak plakala (preuzeto sa didyouknowfacts.com)

 

Eva Peron ne počiva u miru

Čak i u smrti, Huan Peron Evi nije davao mira. Dok je bila na samrtnoj postelji, Huan se uortačio sa izvesnim patologom  dr Pedrom Arom i zajedno su skovali plan o balsamovanju Evinog tela (ako je Lenjinu uspelo, što ne bi i njoj!). Ara je sa svojim tajnim receptom balsamovanja spremno dočekao vest o Evinoj smrti, a tretman je započet ni sat posle poslednjeg otkucaja njenog srca.

Hteli smo nešto vickasto da kažemo, ali pomisao na dr. Aru samog pored tela Evite nas previše uznemiruje i rastužuje. (preuzeto sa altima-sfi.com)

Čitajući o gospodinu Ari i njegovom prisnom odnosu sa Evinim moštima, dolazimo u iskušenje da malo bljucnemo. Ovaj doktor bio je poznat kao vrhunski balzamer; imao je običaj da samouvereno mlatara savršeno očuvanim glavama preminulih siromaha koje je eto tako držao u svojoj torbi (traženje papirne maramice po istoj zahteva spretne prste i jak želudac). Za razliku od klasičnog balzamovanja tela, koje zahteva da se odstrane „iznutrice”  i šuplje telo  napuni tečnošću, Ara je Evine organe sačuvao. Načinio je samo dva mala reza na celom telu – jedan na vratu i drugi na stopalu. Tečnosti iz tela zamenio je svojim tajnim receptom na bazi alkohola i glicerina. U telo je takođe ubrizgao i vosak i konzervanse, a onda ga uvio u tanak sloj plastične folije. Kao kad želite da sačuvate svežinu svoje klope u frižideru. Njam-njam!

Sve u svemu, čitav proces trajao je godinu dana i koštao je 100.000 dolara. Rezultat je bilo telo koje je više izgledalo kao voštana lutka; posetilac koji ju je jednom prilikom dotakao izjavio je da je „zvučala šuplje, kao lutke u izlozima prodavnica”. Druga stvar koju su posetioci primetili je da je dr. Ara uvek tu, pored njenog tela i da je uvek nežno pazi.

Igrajmo igru: Gde je dr. Ara? Sigurno viri iz nekog prikrajka (preuzeto sa lanacion.com.ar)

Nakon ispraćaja, Evitino telo je čuvano (pod Arinim budnim okom) u zgradi argentinske Opšte konfederacije rada dok se prikladan spomenik u njenu čast ne izgradi. Pod time mislimo na grandiozni mauzolej sa statuom većom i veličanstvenijom od Kipa slobode u Njujorku.

Avaj, ništa od toga. Naime, Peronova namera je bila da ovako savršeno sačuvano Evino telo izloži kao Lenjina pred narod, kako je nikad ne bi zaboravili, (čitaj: njega). Projekat je bio bezobrazno skup i trajao je predugo za Peronovu klimavu vlast. Godine 1955. on je bio svrgnut s vlasti tokom Oslobodilačke revolucije, nakon koje je brzim trkom pobegao iz Argentine u Španiju. Evitino telo je ostavio za sobom – samo sa doktorom Arom.

Kamioni – avioni

I u smrti Eva je bila previše opasna, bila je simbol Peronista i morala je biti uklonjena sa očiju javnosti.  Kada je saznao gde se telo nalazilo, novi predsednik Pedro Aramburu naredio je da se ono sahrani na tajnoj lokaciji, ne bi li sprečio Peronove pristalice da se okupljaju oko njenog groba i iskoriste je kao simbol novog ustanka.

Čovek po imenu Karlos Koenig dobio je zadatak da pod okriljem noći oduzme telo doktoru Ari. Tako ju je on maznuo, natovario je u kamion sa namerom da je prenese na groblje Čakarita u Buenos Ajresu i u tajnosti je sahrani (što zapravo i ne bi bilo loše, s obzirom na sve što je Evu tek čekalo). Ono što se desilo je posebna vrsta bizarnosti čak i za dotadašnje standarde Evinih moštiju.

Nakon što je utovario Evu u kamionče, Koenig je krenuo svojim putem, kada ga je uhvatila dremka. Kao svaki savesni vozač, parkirao je vozilo i odremao jednu rundu. Kada se probudio zatekao je kamion misteriozno okružen svećama i cvećem. Očito uzdrman, umesto da nastavi put ka groblju, on je telo preneo u drugi kamion i odvezao je na drugu lokaciju da prenoći, da bi ujutru ponovo zatekao kamion okružen cvećem i svećama. Sad, većina prisebnih ljudi zaključila bi da vas neko prati od početka i namerno neprimetno pravi oltar tamo gde Eva počiva, ali gospodin Karlos nije bio pri sebi (dve noći provedene pored lutkastog tela pokojnice rade svašta sa vašim kognitivnim sposobnostima). Zaključio je da su „više sile” u pitanju te je telo poneo sa sobom i sačuvao ga na tavanu iznad svoje kancelarije. Treba spomenuti da je ovaj  čovek radio za Vojnu obaveštajnu službu.

Naravno, ovo je Koenigovo svedočenje; kako je Eva zaista završila na tavanu nećemo nikada znati. Možda se sve zbilo kako je on rekao, a možda je namerno sakrio ne bi li imao čime da se trampi u slučaju da se peronisti vrate na vlast i započnu čistku. A tu su i glasine o nekim „ličnijim” razlozima zbog kojih bi hteo Evu na dohvat ruke. Sve u svemu – Koenig ju je sakrio kod sebe.

Mesto italijanskog počinka, nekad i sad.

Godinu dana mu je Evita visila nad glavom (skoro pa bukvalno). Kada je Aramburu napokon saznao da je Evita uspela čak i u smrti da zavede jednog od njegovih pristalica, bojao se da telo zadrži u Argentini, bilo ono sahranjeno u tajnosti ili ne. Koenig je otpušten, a telo je preneseno u Italiju, tačnije u Milano, gde je na groblju Musoko sahranjena pod imenom Maria Magi Magistris.

Ne, to nije mir koji Evita čeka

Godine 1971. Aramburua je pogubila zaostala peronska gerila (čovek je s razlogom bio paranoičan). Nakon njegove smrti tajna lokacija Evinog groba više nije bila tajna. Nova vlada poslala je jednog sveštenika i  jednog pukovnika (od svega po malo) u Milano radi ekshumacije tela. Oni su je natovarili u pekarski kamion (žena je više vremena provela po kamionima nego pod zemljom) i predali Huanu Peronu koji je i dalje bio u egzilu u Španiji.

Treba napomenuti da je u tom trenutku prošlo 16 godina od Evine smrti, za koje vreme se Peron ponovo oženio. To ga nije sprečilo da u svoj dom dovede i posmrtne ostatke svoje prethodne supruge, sa sve doktorom Arom koji je veselo doskakutao da popravi svoju voštanu lutku. Telo je svoje italijanske dane provelo u vertikalnom položaju, te su oštećenja nastala na stopalima, dok je lice bilo malo spljošteno.

Da li je neko za make-over?!

Nakon opravki, Eva je zauzela počasno mesto u kući Peronovih – u trpezariji. Ako mislite da nema ničeg goreg da sa mužem obedujete u prostoriji gde stoji izloženo telo njegove preminule supruge, verujte nije to ništa. Izabela Peron, njegova treća žena,  bila je zadužena da brine o telu svoje prethodnice, da joj češlja kosu svakog jutra i doteruje. Barbika u realnoj veličini – samo za vas! Po povratku u Argentinu, Huan Peron 1973. godine biva po treći put izabran za predsednika. Evu je ponovo ostavio samu (sa doktorom Arom).

Godinu dana nakon Peronove smrti 1974. godine, Aramburuovo telo počelo je da pravi dar-mar po Argentini. Njega je otela Peronova gerila Montoneri ne bi li izvršili trampu sa Peronovom udovicom Izabelom, novom predsednicom Argentine, odnosno ne bi li vratila Evitino telo iz izgnanstva u Argentinu. Ova igra je urodila plodom i Eva je vraćena. Aramburuovo telo je ostavljeno na sred ulica Buenos Ajresa.

Mukama je došao kraj?

Evino telo posle spa tretmana

Po povratku usledile su nove opravke Evinog tela, ovog puta od strane Dominga Telečea. Pored nepopravljivih oštećenja njenih stopala, Domingo je bio zapanjen dobrim stanjem moštiju posle svih putešestvija i nesreća koje je doživelo (deo intervjua koji je on dao, kao detaljan opis i izgled Evite nakon popravki možete videti ovde). Otvoren kovčeg s njenim telom je bio kratko izložen pokraj Peronovog. Bilo je planova da se napravi zajednički mauzolej/spomenik, nalik Evinom prvobitnom, ali kada je Izabela Peron smenjena 1976. godine Evitino telo je napokon bilo vraćeno njenoj porodici, koja joj je želela mir.

Posle svih muka koje je posle smrti preživela, Eva je taj mir i dočekala. Kako su previranja u državi bila najveći krivac za njene nesreće, nova vlada odlučila je da se iskupi tako što će obezbediti Evitin mir najbolje što može. Sahranjena je u porodičnoj grobnici Duarteovih na prestoničkom groblju La Rekoleta, u doslovnom čeličnom bunkeru šest metara pod zemljom (ako zagrme nuklearne rakete, Evino telo će i to prevazići). U ovom bunkeru njen sanduk čuvan je ispod čak dve druge odaje sa drugim posmrtnim ostacima Duarteovih, sve u cilju da Eva bude što nedostupnija.

Nismo spomenuli zanimljivu informaciju: Peronova prva žena je takođe umrla od raka grlića materice, stoga stručnjaci veruju da postoji mogućnost da je on zarazio Evu HPV-om. Čovek joj je došao glave i za života i u smrti! (preuzeto sa mirror.co.uk)

Ipak…

Ako se nađete u Buenos Ajresu kada nuklearke polete – znate gde da se sakrijete (preuzeto sa mirror.co.uk)

Godine 1995. Tomas Eloj Martinez objavio je knjigu Santa Evita koja opisuje posmrtni život Eve Peron. Iako delo fikcije, mnogi događaji su u vernosti prikazani dok su drugi inspirisani raznim urbanim legendama koje prate ove posmrtne ostatke. Još tokom Evinog prvog izlaganja kružile su glasine o nedoličnom ponašanju doktora Are prema njegovoj „lutki” a termini „nekrofilija” i „skrnavljenje tela” su često mogli da se čuju. Ara nije jedini koji je optuživan za ovakve nečasne radnje, gospodin Koenig i njegov asistent Aranciba su optuživani za isto. Postoje i mitovi da je napravljeno i nekoliko kopija od voska, da je neko čekićem izlupao original, a da je jedna od kopija služila i nekom vojnom oficiru kao seks-lutka.

Događaji ispričani u ovom tekstu (pa i neke od ovih glasina) poslužile su kao inspiracija za film Eva No Duerme (Eva ne počiva). Priča je ispričana u tri poglavlja: Prvo je o balsamovanju tela i Arinom opsednutošću svojim delom, drugo o Koeningovom skrivanju tela i treće o trampi Aramburuovog tela za Evino. !Kokoška nije imala prilike da film pogleda, pa ne možemo dati nikakvu kritiku ili preporuku, sem da jednu od uloga igra Gael Garsija Bernal. Možda je to dovoljno.

Santa Evita!

Nesreća Evite Peron je ta što je umrla na vrhuncu slave, kada su je ljudi previše voleli. Njeno telo postalo je simbol peronske politike i zbog toga mir nije moglo imati. Sa nadom ćemo poželeti da će na groblju La Recoleta počivati u miru zauvek (pa i posle nuklearne katastrofe).

A sada, čikamo vas da sa istim ugođajem slušate i gledate mjuzikl Evita!

 

    1 komentar

    Leave a Reply

    Your email address will not be published. Required fields are marked *