Rimski zločini protiv kokošaka

Prosečna (nekulturna) kokoška je relativno bespomoćno stvorenje. Rimljani su joj ipak pripisali sposobnost da prenosi božanske signale i u to ime je čerečili, turali u kaveze i bacali u more. Pravda do danas nije zadovoljena.

Svetac zaštitnik ovog magazina, Kultur!Kokoška glavom, „htonsko je božanstvo mračnog humora i gadne ćudi” (iz opisa sajta, 2013.) Kao takva kontroliše uređivačku politiku i politiku magazina uopšte. Stoga je za autsajdere korisno da znaju da je magazin Kultur!Kokoška u ratu sa Starim Rimom.

Mapa neprijateljske teritorije, pronađena na Teksaškom univerzitetu u Ostinu

Mapa neprijateljske teritorije, pronađena na Teksaškom univerzitetu u Ostinu

Ratne operacije otežane su dijahronijskom prirodom ovog konflikta. Uzrok i povod rata jeste nemili tretman !Kokoškinih ovozemaljskih avatara pod rimskom vladavinom, konkretno: upotreba tzv. „svetih kokošaka” u pomorskom predviđanju.

AUSPICIJE: tumačenje božije volje kroz ponašanje vremenskih prilika (ex caelo), let ili pesmu ptica (ex avibus), te ishranu kokošaka (ex tripudiisbilo je domen visoko obučenih stručnjaka: augura (augur/auspex).

Rimski zakon i tradicija propisuju upotrebu auspicija prilikom donošenja odluka. Ovaj izum Plinije Mlađi (sestrić) pripisuje sirotom Tiresiji, kog naprosto na miru ne ostavljaju. U izvornom grčkom obliku služile su, zapravo, slanju poruka bogovima; Rimljani idu korak dalje ka monoteističkom duhu, pa im slabi komunikacija sa nadzirućim božanstvima, i koriste auspicije da bi oni dobijali poruke u suprotnom pravcu.

Ako je verovati Titu Liviju (ne verujemo mu, ali drži monopol nad određenim ćoškovima rimske istorije), auspicije su korišćene i u osnivanju Rima. Romul i Rem su između ostalih nadmetanja povodom pitanja „Ko i kako osniva ovaj grad već jednom” koristili i posmatranje ptica. Rem je u nebo zurio sa Aventina i ubrzo ugledao 6 (šest) lešinara; Romul je mrgodno zverao u prazni svod sa Palatina kad su mu javili da je Rem zvanično kralj. „E neš’ majci!”, pomislio je Romul, i čistom snagom volje u tom trenu ugledao čak 12 lešinara. Tipični Romul. Usledilo je kratko krvoproliće jer se nisu dogovorili kako se određuje pobednik, pa je napokon osnovan Rim. Nakon toga su auspicije normirane i vremenom je iznikla institucija učenih augura.

Auspicije su najčešće posmatračke prirode. Na kopnu, dovoljno je da augur obeleži odgovarajuće mesto za promatranje ptica-preletačica, i ukoliko državni zvaničnik sa tog mesta uoči neobično kretanje ili ponašanje ptica u određenom delu neba, augur protumači njegove implikacije i obznani: ako se dva orla pomakljaju, biće građanskog rata; ako orao dograbi, na primer, sokola, Kartagina će biti sravnjena sa zemljom; ako orao ispusti vučje mladunče u ruke šepavog Avgustovog nećaka, on će doći na vlast (nakon što njome prošiša dvojac Tiberije + Kaligula)*. Orlovi su izrazito aktivni na ovom području, a augurima posao cveta. Sem ptica posmatraju i sama nebesa, tumače raznorazne munje i oluje (munja je direkt linija sa Jupiterom), i neophodni su u svakom većem državnom poslu.

augur

Sad, u tim paradnim, visokopoštovanim uslovima nisu sve ptice bile dostojne upotrebe u auspicijama. U ptičjoj hijerarhiji na vrhu kriče letačice lešinarskog tipa, gorenavedeni orlovi, lešinari i druga visokorođena čeljad. Takođe se mogla tumačiti ptičja pesma, i tu u igru ulaze jednako popularne vrane, sove i nerazjašnjene vrste što su krasile nebo starog Rima.

No šta činiti sa ratnim ekspedicijama i galijama carskim? Kako da rimska flota  zna svoju pokretnu morsku sudbinu? Strpavši kokoške u kavez na palubi i davši im kolač, eto tako. Odnos kokošaka prema kolaču, odnosno sveti ples kokošaka,  koristi se kao auspicija za poneti.

A kada su auspicije nepogodne – odnosno kada kokoške odbiju da taknu kolač– Rimljani se počnu bahatiti. Konzul Publije Klaudije Pulher tako je pred bitku kod Drepanuma, a protiv Kartagine, bacio ceo kavez svetih kokošaka u more uz krilaticu: „Kad neće da jedu, nek’ piju”. (prim. ur: Klaudije Pulher je možda daleki predak Marije Antoanete). Ova surova šala, a svima je poznato da kokoške ne ljube morsku vodu, povod je pravednog gneva. Vredi primetiti i da je kolač verovatno naprosto nejestiv, kokoške istraumirane dugim boravkom u kavezu, a konzul je svejedno izgubio bitku i nečasno stradao zbog svetogrđa.

Ciceron je bio augur i želi da znate da rimske auspicije nisu nipošto iste kao etrursko proricanje putem ptica, nikako. Za više informacija pročitati njegov bestseler De Divinatione

No dok je ovaj otvoreni akt nasilja daleko od npr. grehova nekih savremenih američkih korporacija, šta reći za ritualno čerečenje crnih kokošaka? Crne kokoške omiljene su žrtve rimskih vračeva. Još milenijum pre, starac Platon bezbrižno pripoveda o nečovečnom tretmanu haruspicija, tj. hepatoskopije, odn. hepatomansije.  Žrtvovanim životinjama se raseca utroba, grabe srce, jetra i džigerice bijele, te se na osnovu oblika organa ili njihovim spaljivanjem tumače znaci i božija volja. Ovo džaranje po iznutricama koristilo se međ Grcima i, navodno, Etrurcima, a nije imalo veću popularnost među rimskom političkom elitom.

augur

Domaća kokoška često je i popularno biće, izrazito jestivo, prisutno na svim kontinentima sem Antarktide. Zahvaljujući njenom širokom međunarodnom i međukulturnom prisustvu na Zemlji, niskoj inteligenciji i visokom stepenu hvatljivosti (domaća kokoška leteti ne može, ne trči baš brzo, a očigledno ne ume ni da pliva) često je upotrebljavana u ritualima svih vrsta. Kričanje ženske kokoške univerzalno je prihvaćeno kao predznak skore smrti (i zaista, kao što je vidljivo iz svetskih demografskih podataka, bar dvoje ljudi umre svake sekunde, i da se pretpostaviti da neki od njih umiru u neposrednoj blizini kričeće kokoške). Crni petlovi i kokoške su možda i najdiskrimisanija grupa među širokom kokošijom populacijom, kao što smo već primetili u ovoj rubrici, jer oni su ti koje koljete kad vam se kontaktira podzemlje. Da l’ zovete Hekatu, Ozirisa, Šai’tana ili pak domaćeg Satanu – nevažno je; koljete petla svakako, vi, vragolanu jedan. U vreme lutajućeg ploditelja Odiseja, propusnica za Had bilo je žrtvovanje dva petla, jednog crnog i jednog belog, i prosipanje njihove nedužne krvi po konkretnoj steni zapadne Italije; neki milenijum kasnije u blizini Hada naseliće se opaki Rimljani i bacati kokoške u vodu đene-đene, iz čistog hira! Tu se vidi ko je istinski varvarin.

U zaključku: dok današnja hiperprodukcija kokošije sorte smanjuje njihovu ritualnu vrednost, ne sme se zaboraviti njen istorijski upliv u pitanja života i smrti, te njihova prekobrojna žrtvovanja u ime sujeverja. Nijedna druga vrsta na širokoj ploči Zemaljskoj nije umirala u tako visokom broju za tako slabo isplativ cilj.

Vojska će se uzdići, veća nego kod Hičkoka | Slika preuzeta sa nekog vegeterijanskog bloga

Vojska će se uzdići, veća nego kod Hičkoka | Slika preuzeta sa nekog vegeterijanskog bloga

*Rubrika Pop-sujeverje neformalan je kolaž predrasuda, legitimnih izvora, verovanja trećevekovnih vračara i napisa dosadnih kabalista. Pop-sujeverje je neodgovorno i predstavlja novu disciplinu anegdotalne istorijske histerije.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *