Prikaz romana „Medicinski roman” Rikua Korhonena

!Kokoška predstavlja nova domaća izdanja savremene evropske književnosti!

Potraga koja pokreće „Medicinski romanRikua Korhonena tiče se čudne priča o Niklasovom životu u tridesetima i vezama, od kojih je najduža ona sa Inom, devojkom istog uzrasta. Kako se priča razvija, čitalac dobija uvid u atmosferu detinjstva ranih 1970-ih, druženje, ispijanje neverovatnih količina alkohola i uživanje droge, ali i akademskog rada i sticanja zrelosti. Neposredno okosnica romana je uloga Sjedinjenih Država u dva rata u Iraku, igranje dvostruke uloge: policajca i lekara u svetu i amnestiranje svoje uloge u pogledu žrtava i posledica rata.
Divim se Korhonenovoj sposobnosti da sve ovo uključi u jedno književno delo. Naporedo sa globalnim problemima, Korhonen govori o otkrivanju pornografije, fetišističkim susretima i arogantnoj muškoj nepristupačnosti tinejdžera. Negativni junaci Korhonenovoh romana šokiraju čitaoce sve dok se ne ispostavi da je ovakvo piščevo rešenje mnogo značajnije, da, naime, komunicira dublju poruku: čini se da je inteligentnim junacima dosadno, i da dosada vodi u prekomerno gledanje porno filmova, bezidejno pijanstvo i gušenje najvećeg dela mentalne i fizičke energije u nabavku i uživanje droge i seks. Fragmentaran svet iskustva glavnog junaka Niklasa predstavljen jemaestralno veštim mozaikom situacija koje se tiču post-posttraumatskih prilika rata i recesije, melanholične slike pripadnika „najsrećnije nacije na svetu”, poremećaja ishrane, rizičnih seksualnih odnosa.

„Medicinski roman” je politički i seksualno intiman (ne i seksi) romantično intoniran roman. Poput dobrog pisca, Korhonen je oprezan u kreiranju svojih likova i iznošenju stavova o ženskoj i muškoj prirodi. Naročito ovog drugog, i to sa trudom zaljubljenog muškarca. Neko bi rekao da su Niklasov ili čak piščev glas šovinistički, ali u njima vidim opustošenu mušku energiju lišenu bilo kakvog ličnog uporišta, glas muškarca kojem izmiče neočekivano mnogo stvari. Beznađe žene je direktan rezultat nemogućnosti muškarca da voli.

Korhonen je uspeo da zabeleži nešto veoma važno o našem vremenu. On čini da ga čitaoci dožive u svoj svojoj autentičnosti, i dobroj i lošoj. Uspeva da pokaže osećaj previše dobro poznate, cinične mučnine koja kao da izbija u čistoj zlobi i nasilju, mentalnom i fizičkom, prema sebi i drugima. Iako je priča uspostavljena oko svetskih političkih dešavanja, ona nisu najrelevantnija, ni najvrednija mesta u romanu, osim kao razumljivi izvori i reference na dekadenciju i brutalnost muškosti u svetu rata, nasilja i borbe za vlast. Najposle, i u samom romanu stoji čuvena Hemingvejeva rečenica o suštini pisanja, koja se izuzetno tiče piščevih motiva da uopšte objavi ovaj bolno iskren i razarajuće razuzdan roman: „Napiši najistinitiju rečenicu koju znaš.

autorka: Marija Cvetković

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *