Refn za početnike

Otkrio je Madsa Mikelsena, a Rajan Gosling u njegovim filmovima verovatno priča manje nego u bilo kojim drugim. U susret najnovijem filmu Nikolasa Vindinga Refna nedavno prikazanom na Kanskom festivalu, !Kokoška vam je pripremila uvod u stvaralaštvo ovog kontroverznog režisera.

„Umetnost je nasilni čin“, kaže Nikolas Vinding Refn, a nasilja u njegovim filmovima svakako ne manjka. Iako ovaj koncept nikako nije Refnova originalna ideja, on ga podiže na novi, sasvim ne-tarantinovski nivo. Scene prosipanja creva i razbijanja glava od kojih vam se želudac prevrće su često i neobične – bilo zbog načina na koji protagonisti povređuju jedni druge, bilo zbog konteksta u kom do nasilja dolazi. S druge strane, one nikada nisu tu slučajno ili samo zbog vizuelnog efekta, već ih treba posmatrati kao deo celine jer Refn ne propušta da se pozabavi uzrocima i posledicama nasilja koje prikazuje, u čemu između ostalog i leži vrednost njegovih filmova. Ukoliko još niste imali iskustvo koje bi potvrdilo ove reči, !Kokoška je za vas izabrala filmove za upoznavanje sa svetom ovog sjajnog režisera.

Pusher trilogija (1996, 2004, 2005)

Refn je još jedan u nizu samoukih režisera – sa Američke akademije dramskih umetnosti u Njujorku  je izbačen nakon što je bacio sto o zid učionice, a od Danske filmske škole je odustao mesec dana pred početak semestra. Međutim, nedostatak formalnog obrazovanja ga nije sprečio da već sa 24 godine napiše i režira svoj prvi film. Prvobitno kratki film prikazivan samo na opskurnim TV kanalima, Refnov prvenac pretočen je u dugometražni Pusher.

pusher

Preuzeto sa IMDb.com

Trilogija koja uključuje i Pusher II: With Blood on My Hands i Pusher 3: I’m the Angel of Death uvodi nas u svet droge u Kopenhagenu prateći kako dilere, tako i korisnike uglavnom kokaina i heroina. Pored danske mafije, tu je i srpska, što za skandinavske filmove nije neuobičajeno, a jedini lik koji se pojavljuje u sva tri dela upravo je Srbin Milo (uloga je na svu sreću dodeljena hrvatskom glumcu Zlatku Buriću, a ne Travolti).

Svaki deo trilogije fokusira se na jednog lika, pri čemu su sva trojica predstavljena u prvom delu, kada je publika prvi put imala priliku da na velikom platnu gleda sada verovatno najpoznatijeg danskog glumca, Madsa Mikelsena (glavnu ulogu, doduše, Refn mu daje tek u drugom delu). Pusher prati nevolje dilera Franka (Kim Bodnia), koji je u nemilosti već pomenutog Mila jer mu, pogađate, duguje novac od prodaje droge. U drugom delu Toni, Frankov najbolji prijatelj, po ko zna koji put izlazi iz zatvora i pokušava da ovog puta zaista sredi svoj život, što mu naravno baš i ne ide. Milo je strpljivo čekao i usput ostario, a njegove muke pratimo u trećem delu gde haos nastaje nakon što pokuša da proda ekstazi koji mu je uvaljen umesto heroina.

pusher tony

Ako saznate ko je Tonijev tatu artist, obavezno nam javite!

Iako tematski nije previše originalan, Refn u Pusher trilogiji odlično stapa akciju i sumornu atmosferu neizbežnu u svim njegovim filmovima. Pored toga što su ovo izuzetno nasilni filmovi, on ipak veliku pažnju pridaje i humanosti glavnih likova. Ovo naročito postiže osvrtanjem na njihove porodice, uglavnom u drugom i trećem delu, ali sjajno sredstvo je i sam zaplet trećeg dela gde se nemilosrdni Milo maltene nađe u ulozi koju je Frank imao u prvom delu – pokazujući koliko status dilera može postati beznačajan nakon samo jednog lošeg dila.

Pusher, međutim, nije bio planiran kao trilogija, što se možda i može zaključiti na osnovu osmogodišnje pauze između prva dva dela tokom koje je Refn snimio još dva filma od koji drugi, Fear X, nije postigao veliki uspeh. S obzirom na status blokbastera koji je prvi deo dobio, Refn je odlučio da se iz dugova izvuče snimanjem nastavka. Ali ako mislite da vam je ishod ovakvog poteza poznat – varate se. Refn je prosto iskoristio potencijal započete priče i ne samo da je snimio još dva podjednako kvalitetna filma, već je na odličan način prepleo sva tri dela zbog čega vam !Kokoška preporučuje jedan Pusher mini-maraton.

Bronson (2008)

Refnov drugi film na engleskom jeziku naći ćete na mnogim listama zatvorskih filmova, ali osim rešetki i čuvara reda i zakona, obaveznim sastavnim delovima zatvorskog enterijera, Bronson nema ništa zajedničko sa Bekstvom iz Alkatraza ili Letećom tamnicom. Pravo osveženje žanra, ovaj film je prekretnica u Refnovom opusu i verovatno njegov najbolji film do sada.

bronson

Priča se da je Čarli Bronson obrijao svoje brkove i poslao ih Hardiju kako bi ih iskoristio za ulogu. Preuzeto sa IMDb.com

Čovek rođen kao Majkl Piterson, a kasnije poznat kao Čarls Bronson, od 1974. godine do danas u različitim zatvorima proveo je ukupno više od 40 godina i Refnov film je njegova delimično fiktivna biografija. Kroz Čarlijev život vodi nas Tom Hardi koji ponekad čini da vam je nelagodno koliko se dobro u ulozi snalazi s obzirom na probleme sa delinkvencijom koje je i sam imao. Bronsonov život u zatočeništvu počinje sedmogodišnjom kaznom zbog pljačke pošte i od kako je prvi put pušten na slobodu, on svaki put traži načine da se u zatvor vrati jer oseća da tamo pripada. Pri tome on ne preza ni od pokušaja ubistva, mada trideset godina provedenih u samici nisu kazna za najteži zločin već ih je zaslužio neretkim tučama sa osobljem zatvora kao i drugim zatvorenicima.

Iako na početku filma vidimo da je i kao dečak Majkl maltretirao vršnjake, Refn se ne bavi uzrokom ponašanja koje je kasnije dovelo do toga da Bronson bude nagrađen titulom „najnasilnijeg britanskog zatvorenika“. Uzdržava se od donošenja zaključka i ostavlja publici da odluči gde se na skali od buntovnika do agresivnog sociopate Bronson nalazi, a ovaj zadatak nije lak. Utisak direktnog obraćanja gledaocima naročito je postignut scenama u kojima glavni lik pripoveda pred publikom u pozorištu. On to pritom izvodi na vrlo komičan način, a elementi komedije prisutni su i inače u Hardijevom tumačenju uloge zamagljujući granice između žanrovskih odrednica.

Vizuelno impresivan uprkos nevelikom budžetu, Bronson kako tematski, tako i stilski podseća na Paklenu pomorandžu. Međutim, iako se mogu povući neke jasne paralele između ova dva ostvarenja, Refn je u ovaj svoj film uneo više originalnosti nego u bilo koji prethodni, a savršeno uklapanje svetla, muzike i boja rezultovalo je scenama koje su vrlo upečatljive i bez ekstremnog nasilja kao što je đuskanje pacijenata psihijatrijske ustanove uz Pet Shop Boys.

Osim što predstavlja stilsku prekretnicu u Refnovoj karijeri, Bronson mu je doneo i širu publiku, a smatra se i jednim od najkontroverznijih filmova ikada. Sam Bronson, odnosno Čarli Salvador kako se sada zove, film je proglasio remek-delom, a možda i na vas ostavi takav utisak ako odlučite da ga odgledate.

Ukoliko vam posle ova četiri filma nije dosta Refna, obavezno pogledajte Drive i Only God Forgives – takve filmove sa Rajanom Goslingom niste još gledali. Za one sa malo više strpljenja poslastica će biti Valhalla Rising, Refnov najčudniji, ali verovatno i vizuelno najlepši film.

 

 

 

    Leave a Reply

    Your email address will not be published. Required fields are marked *