Razbuđivanje u Irskoj: Budistički park Viktora Langhelda

„Teško se budim, još teže prestajem da sanjam!“ Da li je život san ili ste preskočili tu lektiru? Da li ste trčeći po sendvič na velikom odmoru, izgubili sebe? Tražite odgovore na pitanja koja ne znate postaviti? Uz malo truda do svih tih spoznaja možete doći u udobnosti svog doma ili u Indiji ili u Parku indijskih skulptura.

Baš kao i Rundek, i Viktor Langheld je, svojevremeno, krenuo za nosom – u Indiju. Tamo je, između ostalog, naišao i na svoje prosvjetljenje. A onda je dizajnirao skulpture, koje su poslije napravljene u Indiji, a potom transportovane u Irsku da bi tamo i ostale dok na svom koncu mjesto u prah ne pređu u zvijezde. (op. a. A. B. Šimić)

Garth Danielson

Vagina Dentata, ulaz u Park, preuzeto sa flickr.com

Paul Hyland

Paul Hyland, Fasting Buddha, kopija The Ascetic Bodhisattva skulpture iz prvog stoljeća

Langheld (inače irskog porijekla) je rođen ljeta Gospodnjeg 1940. u Berlinu. Za razliku od tipičnog smrtnika potrošačkog društva, koji ima želju za jednom (ili više) diploma, tada mlađahni Viktor je želio prosvjetljenje. Konkretno, bio je zainteresovan za razliku između istine i laži. Te, malene ili ne, razlike je tražio po Indiji, bivstvujući kao budistički svećenik.

Paul Hyland

Paul Hyland, The Cobra Throne. U ovom Parku kobra predstavlja mudrost (kao i u starom Egiptu i Indiji, gdje su one predstavljale i više od toga).

hiveminer.com

Stražnja strana Bude koji posti. Preuzeto sa hiveminer.com.

Gdje je bio Viktor, bila je i sreća! Naime, već u svojim indipočecima, upoznao je starijeg svećnika koji mu je rekao da ako zna svoj cilj nema potrebe da se pegla s nekonvencionalnim običajima budističkih svećenika, nego da hrabro, odmah jurne ka tom cilju.  Viktor je taj savjet objeručke prihvatio, tako da nije prosjačio po ulicama, nego je svakodnevno uzimao jedan dolar sa kreditne

flickr.com

Mobilni da se za „ne daj Bože” nađe gladnom Budi. Preuzeto sa flickr.com

kartice (koji je uplaćivan od strane njegovog oca). Dan po dan, dolar po dolar i Viktor je pronašao svoje odgovore. Nakon što je sagledao svijet iz ptičije perspektive, uvidio je da on u toj šarenoj Indiji nema više šta da traži, te se vratio u voljenu mu Irsku na svoj posjed i odlučio da svoje prosvijetljenje podijeli sa žabljoperspektivnim osobama.

Namijenjen za meditaciju i igru žmurke sa samim sobom, 1989. godine, u ulici Sallygap Road, Roundwood, Co., otvoren je park sa skulpturama, koji nudi i „šumsko tuširanje” (apsorbiranje i bivanje apsorbiranim od srtane šumskih stvorenja).

Park je otvoren za posjete samo u toku ljetnih mjeseci (od aprila do septembra) i to za osobe između 28  i 65 godina (sa odstupanjima 10 god). Parče prosvjetljenja, u ovom parku, košta 5 eura.

Cilj prvog dijela parka je da se izgubite u svom tom veltšmercu smještenom u pojedinim skulpturama, a drugog da se ponovno nađete. Sam prolazak kroz ulaz parka predstavlja bolni povratak u samog sebe, ali izlazak kroz isti Vagina Dentata prolaz je ponovno rođenje vas kao osobe koja sada osim o komšinici zna nešto i o sebi.

slonche

Ilustracija: Miloš Bogdanović

U parku se nalazi osam statua posvećenih bogu rušitelju prepreka – Ganeši. On je jedan od poznatijih bogova Indije, što nije ni malo čudno, jer njegov zadatak je da ispravlja krive Drine (da bi došli do istine). On je, kako sam Viktor na svom blogu kaže, jako pametan i radije čita o Visual Basicu, nego neke religijske knjige. A što se tiče njegovog postanka, postoje različite legende. Jedna od poznatijih kaže da se majka Parvati htjela okupati. Kako je niko u tom činu ne bi ometao, od prljavštine svoga tijela je napravila dječaka, čiji je jedini zadatak bio da nikog ne pusti unutra.

Paul Hyland

Create or Die, Paul Hyland

hiveminer.com

Die and Create, za početak nokti da se odrežu.

Međutim, Šiva, Parvatin suprug, se vratio kući i uopće mu se nije svidjelo da mu neki stranac brani kretanje po sopstvenoj kući. Tako da je, pobiješnjeli Šiva odsjekao glavu dječaku. To nedjelo je rastužilo Parvati, pa je Šiva poslao svoje trupe da donesu glavu prvog bića kojeg pronađu da spava sa glavom okrenutom prema sjeveru. Kao što možete pretpostaviti, to biće je bio slon, čija je glava završila na tijelu Parvatinog dječaka. I bi Ganeša!

Pored Ganeše, u parku ćete naći (u nekoliko oblika) i, gore spomenutog, Šivu – boga krajnosti. On izražava spoznaju da stvarni svijet, Samsara, proizilazi iz dinamičke interakcije koja stvara red iz haosa. Vis a vis toga, čak i bez povećala, može se zaključiti da je Create (or Die) prst, skulptura koja najbolje opisuje Šivine poglede na život. U svakom haosu prikriveni kosmos!

victorsway.eu

Stupas, preuzeto sa victorsway.eu

Napačene skulpture, učeni Ganeša i neodlučni Šiva nisu sve što krasi ovaj park. Naime, u njemu možete naći i nešto poput nadgrobnih spomenika – stupe. Stupe u biti ne predstavljaju nadgrobne spomenike, one su kao neki podsjetnik na nekadašnje postojanje budističkih svetaca. Mošti odavno nepostojećih, u Viktorovom parku su urezane po spoljašnjosti stupa i ako ste u stanju da stojiti/sjedite/ležite mirno i usput upijate stupe i budeite upijeni od strane istih, možete doći u stanje hibernacije a.k.a nirvana. (op. a. victorsway.eu)

U Indiji definitivno možemo pronaći sve odgovore. Ukoliko nam se posreći, možda čak i naučimo žongliranje, po uzoru na Srđana Todorovića. Razlog tome je, vjerovatno, činjenica da Indija pored raznovrsnog začinskog bilja i obilja boja, posjeduje i širok spektar bogova. Viktorov park možda nije tako šaren i možda u njemu nema mnogo začina, ali sigurno predstavlja jednu malu, opsesivno-kompulzivno posloženu, Indiju! Osim toga, priča se da je Langheld jako prijatan sugovornik, tako da se u svakom slučaju isplati posjetiti ulicu Sallygap Road, Roundwood, Co.

Garth Danielson

Preuzeto sa flickr.com