Radio-Kokoška: Brajan Ino

Ove nedelje u Radio-Kokoški predstavljamo ambijentalni rad Brajana Ina.

Ino je započeo svoju karijeru kao klavijaturista u rok grupi Roxy Music, međutim vrlo brzo se okrenuo solo karijeri i eksperimentalnoj muzici. Pristupa muzici arhitektonski i pušta je da se razvija polako, slojevito, često bez previše emocija – Ino je otac ambijentalne muzike. Muzike za prostor. Osim toga, otpočeo je i producentsku karijeru, pažljivo birajući muzičare koji su mu bili interesantni za saradnju. Upravo Ino se našao Dejvidu Bouviju kada je krajem sedamdesetih odlučio da pobegne od velikih scena i narkotika – u Berlinu su zajedno snimili tri albuma koji spadaju i u najambiciozniji deo Bouvijeve karijere. Uticaj koji je Ino u tom trenutku imao na Bouvija sjajno se oslikava u pesmi „Subterraneans” sa albuma Low.

Kao što vidimo, Ino je umeo da bude veoma dominantna osoba – upravo sujetna nadigravanja sa Brajanom Ferijem su ga izvela iz Roxy Music. S druge strane, Ino je dobio puno osude kao čovek koji je posvađao Talking Heads. Zajedno sa njihovim frontmenom, Dejvidom Brnom, uradio je veoma fanki album pun neobičnih semplova i instrumenata po imenu My Life in the Bush of Ghosts.

Posle veoma uspešnog albuma War, U2 su se zabrinuli da bi mogli da postanu još jedan od milion jednoličnih arenskih bendova i odlučili da za svoj četvrti album naprave zaokret i pozovu Brajana Ina u pomoć. Došao je sa svojim tehničarem Danijelom Lenuaom kolutajući očima na muziku U2, sa namerom da njemu uvali posao. Bono je, ipak, uspeo da ga ubedi da U2 imaju „puno lirskog duha” i da ga zainteresuje. U međuvremenu, šef njihove izdavačke kuće ih je molio i kumio da to ne rade, uveren da je grupa na ivici da ostvari vrhunac karijere i da će ih Ino „zakopati u nekakvu avangardnu buku”. Na kraju se ispostavilo da je instinkt odlično poslužio U2, a album The Unfogettable Fire pokazao se kao prekretnica i trenutak u kome je bend „sazreo”.

S druge strane, jedan zreli kantautor – Pol Sajmon, iako Inov savremenik, po prvi put je radio s njim tek 2006. godine, na Surprise, svom jedanaestom albumu. Kao „autor soničnih pejzaža” na albumu, Ino je udahnuo novi život vremešnom Sajmonu i pokazao da talentovani kompozitor još uvek može da iznenadi.

Za kraj nam ostaje samo da se naklonimo i Inovoj ambijentalnoj strani i muzici tipičnoj za njegov samostalni rad. U pitanju je (za Inove standarde) kratka ali efektna pesma „Evening Star” sa jednim od najvažnijih inovatora gitarskog zvuka u rok muzici – Robertom Fripom. Saradnja se očigledno pokazala veoma prijatnom – Frip je jedan od retkih ljudi sa kojima je Ino sarađivao decenijama, a tehnike pronađene u eksperimentima sa Inom našle su svoj put i do King Crimson, kao i ostalih Fripovih poduhvata.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *