Put u propast sa Dejvidom Korešom

Dejvid Koreš je 1993. godine pokrenuo buru zbog koje se i danas vredi pitati šta se sve vrzma u glavi vođe kulta i onih koji se kultovima protive.

Niko kao ja. Dejvid Koreš.

Niko kao ja. Dejvid Koreš. Preuzeto sa linka.

Kada smo pre izvesnog vremena kroz priču o Hanteru S. Tompsonu provukli često viđeni motiv u američkoj javnosti da se stvari predstavljaju crno-belo, sa „negativcem” čije se mane uvećavaju i „herojem” koji je do krajnosti savršen, znali smo da će to postati podno tle za buduće tekstove. Nesrećna sudbina Dejvida Koreša i sledbenika religijskog kulta poznatog pod imenom „Davidov izdanak” još jedan je primer pogrešnih reakcija gotovo svih umešanih u nju.

Kultur!Kokoška donosi tri različita aspekta aprilskih događaja godine ’93 u Vejku, Teksasu. Tada se grupa od približno stotinu ljudi vođena Korešom na svom izolovanom imanju sukobila sa agentima dve ključne američke službe za suzbijanje kriminala: prvo sa ATF (Biro za kontrolu alkohola, duvana, oružja i eksploziva), a zatim i sa FBI. Bio je to sudar dve strane apsolutno ubeđene u ispravnost svojih stavova, a njihova nepomirljivost dovela je do brutalne pucnjave, tenkova, vatre i gubitka preko 80 života, dok su odgovornost i krivica i dalje donekle neutvrđeni. Korešova grupa je bila veoma dobro naoružana, a pažnju američke vlade posebno je privukao veliki broj dece u njoj, pa su nakon neuspešnih dvomesečnih pregovora o predaji odobreni oružana intervencija  i potpuno uništenje imanja u Vejku.

Vernon Hauel, svetu znan kao Dejvid Koreš, rođen je 1959. godine u Hjustonu, iz veze teškog alkosa i mame tinejdžerke. Otac ga je odmah napustio, a majka povremeno ostavljala na brigu babi, posebno dok je bila u potrazi za novim životnim partnerima. Vernon je bio ne baš sjajan đak i patio je od disleksije, deca u školi su ga konstantno zadirkivala, a postoji i nepotvrđena priča da je kao osmogodišnjak silovan od strane nešto starijih učenika. Ipak, utehu i poziv je pronašao u bavljenju Biblijom i pridruživanju grupi hrišćana kojoj je pripadala i njegova majka – „Davidovom izdanku”. Ubrzo postaje vođa ove grupe, menja ime u Dejvid Koreš (motivisan biblijskim pričama) i određuje sebe kao mesiju, čiji je zadatak otvaranje i tumačenje Sedam pečata knjige Otkrovenja. Takođe predviđa sukob „Davidovog izdanka” sa onim što smatra modernim „Vavilonom” – predstavnicima vlasti u Americi.

Osim toga, pomalo se razumeo u sviranje gitare, pevao je, dobro popravljao automobile i rukovao oružjem. To je sve. U stvari, to je sve oko čega se slaže većina medijskih i zvaničnih izveštaja povezanih sa nastanakom i nestanakom imanja u Vejku. Preostali svedoci su itekako podeljeni oko toga da li je Vernon Hauel bio agresor ili žrtva, psihopata ili jednostavno vrlo ubedljiv i upućen čovek.

Dobar

Kako objašnjava sociolog religije Milan Vukomanović, Dejvid je David transkribovano na engleski. Okej, ima smisla. Koreš je prezime izvedeno od persijskog cara Kira, koji je u šestom veku srušio Vavilonsko carstvo i oslobodio Jevreje ropstva. Poređenje koje je Vernon Hauel pravio kada je preuzimao vodeću ulogu u „Davidovom izdanku“ trebalo bi da bude jasnije kada znamo ove stvari. Kao što je već spomenuto, Hauel je sebe predstavljao kao tumača Sedam pečata knjige Otkrovenja,  izbavitelja, desnu ruku i glasnika Boga. Davao je sebi za pravo da se naziva ovim stvarima jer je u Starom zavetu pronalazio delove koji objašnjavaju ulogu spomenutog tumača, ali ga ne imenuju konkretno. „Jednostavno,“, govorio bi, „to sam ja.“

Običnom posmatraču bi se ovakvo viđenje stvari učinilo u najmanju ruku preteranim, ali Koreš je uspeo da ubedi svoje sledbenike u tačnost onoga što je govorio argumentacijom iz Biblije. Po rečima Klajva Dojla, jednog od retkih preživelih vernika nakon napada na Vejko, on se nije koristio šarmom ili manipulacijom da dopre do onih kojima se obraćao:

Često nas predstavljaju kao sektu u medijima, kao ljude ispranih mozgova. Istina je da je Dejvid rekao svima da mogu da napuste imanje u Vejku ako im se ne sviđa šta čuju. Nije nas šarmirao, ali je vrlo dobro poznavao delove Biblije i stalno nas je navodio na razgovor pitanjima. To su bile diskusije predviđene da traju sat, sat i po najviše. A onda bismo se toliko uneli u njih, da bismo ga molili da nastavimo, i tako bi odjednom prošlo pola dana. Imao je odgovore na sva naša pitanja. Bukvalno sva.

Za razliku od pojedinih grupa fanatika kakva je, primera radi, bila ona koju je vodio Džim Džouns, pripadnici „Davidovog izdanka“ imali su slobodu kretanja i često su od svog imanja putovali do centra Vejka ili ostalih gradova. U trenucima kada su ATF i FBI prilazili grupi u nameri da ih razoružaju i nagnaju na predaju, Dejvid Koreš im se obratio mirnim tonom i odbio ih uz reči da ne želi sukob i da će se predati kada završi svoj posao tumačenja. To je radio diktirajući reči svojim sledbenicima, ali američka vlada je smatrala da odugovlači i poslala gomilu vojnika na imanje. Obe strane su optužile jedna drugu da su prve započele pucnjavu, ali budući da je blizu hiljadu naoružanih policajaca opkolilo Koreša i oko sto njegovih pratilaca, teško je verovati zvaničnim policijskim izveštajima da je „Davidov izdanak“ to učinio.

Puna plama. Preuzeto sa linka.

Puna plama. Preuzeto sa linka.

Loš

Dejvid Koreš, naravno, nije baš potpuno nevin u čitavoj priči. Osim naoružavanja velikog broja ljudi, zameraju mu se pojedine čudne odluke unutar zajednice. Smatrao se apsolutnim vođom okupljenih na imanju u Vejku, što je za njega značilo da može da bude sa bilo kojom ženom koju izabere. Imao ih je na desetine, a neke od njih su čak bile dvanaestogodišnjakinje. Često je vodio detaljne razgovore o seksualnim odnosima sa devojčicama, pripremajući ih za to da mu služe. Koristeći 45. psalm u kome stoji da će se veliki kralj oženiti brojnim princezama i tako stvoriti moćnu dinastiju, Koreš je ubeđivao ostale u činjenicu da jednostavno ispunjava proročanstvo. Mhm, naravno, kako da mu ne poveruju?

Osim toga, kažnjavao je ostalu decu nanošenjem fizičkog bola; obično je to značilo udaranje drvenom daskom po zadnjici. Deca koja su preživela napad u Vejku (poginulo ih je 22 od 47) na čudan način su izražavala osećanja prema Korešu. Po rečima psihologa koji su ih ispitivali par meseci nakon tragedije, najčešće bi koristili reči „ljubav“ i „nežnost“ da opišu vođu „Davidovog izdanka“. Ipak, kasnije su imali velike probleme sa integracijom u društvo, odbijajući da reaguju na vidove discipline koji ne uključuju fizičko nasilje. Takođe, na imanju im je bilo rečeno da svoje biološke roditelje ne oslovljavaju kao „mamu“ i „tatu“, budući da je samo jedna osoba bila „Otac“ svima, u metaforičkom smislu. Klajv Dojl, koji je napisao autobiografiju i opisao svoje prijateljstvo sa Dejvidom Korešom, u svom delu ne spominje tretiranje dece ni na jednom mestu, što je u najmanju ruku sumnjivo. Koreš je u Vejku napravio dvocifren broj potomaka raznim ženama.

Zao

Šta god se dešavalo unutar ozloglašenog imanja „Davidovog ogranka“, moglo je da se reši na mirniji način. Državni tužilac SAD 1993. godine bila je Dženet Rino, i upravo je ona odobrila intervenciju FBI, sa uputstvima da „pomognu ili napadnu Dejvida Koreša“. Tim pregovarača uspeo je da iznudi puštanje malog broja dece napolje, ali je ignorisao činjenicu da ostali sledbenici zapravo ispunjavaju konkretne zadatke (prepisivački rad, transkripcija propovedi itd.) u kućama u kojima su se zatvorili. Za njih se jednostavno radilo o fanatičnom i opasnom kultu koji nije imalo svrhe razumeti i koji prosto pokušava da dobije na vremenu.

Koreš očigledno nije želeo državnu „pomoć“, diktirao je svoje učenje neprestano tokom približno 50 dana, a kada su nestrpljivi naoružani specijalci ubacili velike količine suzavca u kuću na imanju s namerom da isteraju ljude odatle, nastao je sveopšti haos. Odjednom je izbio požar čiji se uzrok ne zna, zidovi su se rušili, a dim gušio veliki broj nesrećnika. Pucnjava se nastavila za to vreme, a od metka je stradao i Dejvid Koreš, za koga se sumnja da se upucao ili je naredio nekom od svojih prijatelja da ga ubije. Upitana da objasni svoju odluku da dozvoli tako agresivan čin, Dženet Rino se pravdala sumnjom da su na imanju u Vejku zlostavljali decu. To ipak ne može da objasni zašto su tenkovi i specijalci došli da ih izbave pucajući bez imalo suzdržavanja.

Iako je odluku Dženet Rino prvobitno odobrio tadašnji predsednik Bil Klinton, on se ogradio od nje i prebacio čitavu odgovornost sa sebe. Mediji su u svojim izveštajima odmah uveličali zlodela Dejvida Koreša i izmišljali detalje o njegovom ponašanju, ali je ispitivanje svedoka kroz neko vreme iznelo veći deo istine na svetlost dana.

Mi došli s tenkovima, vi kako hoćete. Opet link.

Mi došli s puškama i tenkovima, vi kako hoćete. Opet link.

Zaključak

U državi poput SAD, oružje se nabavlja vrlo lako. Kultovi takođe nisu eksplicitno zabranjeni. U trenutku kada je Dejvid Koreš preuzeo vođstvo u „Davidovom izdanku“, brakovi u Teksasu su bili dozvoljeni sa osobama od 14 godina (uz pristanak roditelja). Tragedija u Vejku ostala je poznata kao drugi najveći gubitak života civilnog stanovništva u Americi nakon događaja 11. septembra 2001. godine.

Kada premotamo traku do detinjstva Vernona Hauela i teških uslova u kojima je odrastao, uočljive su pojedinosti koje se vezuju za stvaranje psihopata. Visok nivo nasilja, seksualne navike suprotne društvenim normama, nedostatak saosećanja prema drugima – bio je naviknut na gotovo sve. U svom učenju je predvideo da će doći do „sukoba sa Vavilonom u velikom plamenu“ i bio je u pravu, osim u delu u kome najavljuje svoj i ujedno trijumf Boga. Događaji u Vejku teško se mogu okarakterisati kao bilo čiji trijumf, ali dva suprotna pola koja su se u njemu sukobila služe kao ogledalo jedno drugom.

Pucnjava, lažne informacije, krv, vera u sopstvenu nepogrešivost: ovih motiva ne manjka ni na jednoj, ni na drugoj strani.

Koliko god da je Dejvid Koreš odraz jednog od mračnijih kutaka američke kulture, ta kultura je odraz njegovih dela. A kada na svetu postoji mesto u kome je normalno da se o Bogu, poukama i životu priča dok se kažiprstom miluje oroz pištolja, treba biti zabrinut.

    Leave a Reply

    Your email address will not be published. Required fields are marked *