Prolećni specijal: jebarnici svetske književnosti

Proleće je stiglo! Ubrzo će početi da cveta ljubav, i to će vam, zavisno od afiniteta, doneti ili kijavicu, ili priliv hormona praćen akutnom potrebom za mestom na kome biste ih ispoljili. Ali, odista, šta sve mogu biti potencijalni jebarnici? !Kokoška, vaš dežurni bastion valjanog odgoja, traži odgovore u proverenim izvorima ljudske mudrosti: klasicima svetske književnosti.

Poznato okruženje: Sto godina samoće, svi Murakamijevi futoni

Gabrijel Garsija Markes u Sto godina samoće piše o razvoju i gašenju jedne porodice. Radnju smešta uglavnom u jednu jedinu veliku kuću, i kako se porodično stablo dobrano razgranalo, ona se u potpunosti kvalifikuje kao jebarnik. Čemu, dakle, Markes uči svoje čitaoce?

Oprez! Ako priliku za snošaj tražite u mračnoj porodičnoj kući, može vas zadesiti incest, potomak svinjskoga repa i zatiranje loze. Preuzeto sa sjajnog deviantarta.

Oprez! Ako priliku za snošaj tražite u mračnoj porodičnoj kući, može vas zadesiti incest, potomak svinjskoga repa i zatiranje loze. Preuzeto sa sjajnog deviantarta.

Pre svega, da i niste tako loše prošli ako je vaše porodično stanište dovoljno veliko da u njega komotno stane čitava vaša familija, gosti, putnici-namernici, posluga, vojska i par ćupova zlata. Ako kuća i nije toliko golema, možda vam ukućani imaju težak san, nalaze se u crkvi, ili pak odlaze na političke mitinge ključne za život i razvoj vašeg naselja. Iskoristite priliku! Bilo da ćete se prikrasti postelji svoje čudne rođake od koje vas deli bezbedna količina rodoslovnih kolena, ili ćete pozvati nekoga na kafu u strateški povoljnom trenutku – zabava na domaćem terenu skoro uvek garantuje ugodnost. Zabačeni sobičci i kupatila su vaši prijatelji. Ako kuća ima i dvorište, potražite radionicu: ako je verovati Markesu, ona je pravi magnet za ljubavnički soj.
Kokoškina ocena: 8/10

Ako pak ne nastanjujete prostranu dvorišnu kuću, već minimalistično uređen i blago učmao samački stan u kome spavate na jednostavnom podnom dušeku, Markesovo viđenje jebarnika vas može učiniti neutešnim: bolji prijatelj vam je Haruki Murakami. On poučava da je erotski svet usamljenih futona zemlja suprotnosti: seks na njemu ili je otuđen, bez emocija, ili predstavlja sudbonosno susticanje duša. U jednom od ta dva svakako ćete se pronaći, a u svakom slučaju u pozadini je nezaobilazan lagani džez ili makar stari rok. U tako sofisticiranoj atmosferi, logično je i da vas od svih mogućih partnerovih delova tela najviše zanimaju uši i leđa.

"Pitam se šta mravi rade kišnim danima", pitate se otuđeno. Preuzeto sa haruki-murakami.com

“Pitam se šta mravi rade kišnim danima”, pitate se otuđeno. Preuzeto sa haruki-murakami.com

Primećujete li potpuno otsustvo logističkih prepreka u ovom scenariju? Zbilja, iako je ugodnost optimalna, uzbuđenje potrage za jebarnikom u Murakamija je potpuno otsutno.
Kokoškina ocena: 8/10

Egzotične destinacije: Majstor i Margarita, Školice, Odiseja 

Nešto vam je dozlogrdilo; bilo da je u pitanju muž, politika vaše otadžbine ili božanstvo zlopamtilo, rodni dom vam više nije mio i/ili je predaleko. Sve prijatne aktivnosti, uključujući seks, morate obavljati drugde.

Počnimo od najlakše varijante: našli ste ljubavnika u rodnom gradu. Do njegovog podrumskog stančića možete stići peške – što je odlično za vaš kardiovaskularni sistem, i taman vas zagreje za ljubavničke aktivnosti. Jebarnik poput onoga u Majstoru i Margariti sadrži maleni lavabo, peć sa autentičnom vatricom i zlokobno priviđenje spodobe sa pipcima; dakle, ako izuzmemo fiktivne stanare obolelih umova, posve prihvatljivo, premda pomalo dosadno mestašce.
Kokoška uporno veli: 8/10

U zakonskoj ste obavezi da imate bradu.

, Vaše parisko prebivalište zakonski vas obavezuje da imate bradu kao Kortasar.

Nešto zanimljiviji je scenario u kom ste s gnušanjem otišli iz režimom ophrvane domovine, postali profesionalni boem, intelektualac i zgubidan, i nastanili se u Parizu. A skučene, jeftine pariske mansarde jesu jebarnici ako ne prijatni, a ono bar dozlaboga podložni romantizaciji. Ovako izvrstan prostor, međutim, zahteva i da učesnici u blaženim aktivnostima budu dorasli zadatku. Ako želite biti odista profesionalan francuski imigrant gipkoga uma, i vaš seks mora zvučati kao u Kortasarovim Školicama:

„…onda je ona druga, pomirena, rasla pod njim i obuzimala ga, podavala se kao pomahnitala zver, prevrtala očima i kršila ruke, mitska i užasna kao kip koji se kotrlja niz planinu čupajući vreme noktima, a pri tome je štucala, cvilela i graktala unedogled. Jedne noći mu je zarila zube, ujela ga za rame da mu je potekla krv, jer on je već klizio sa strane već pomalo izgubljen, pa su ćutke sklopili nejasan sporazum, Oliveira je osetio kao da Maga od njega očekuje smrt, nešto u njoj što nije njeno probuđeno ja, neki mračni oblik koji je vapio za uništenjem, spori ubod nožem dok leži nauznak, ubod koji lomi noćne zvezde i vaspostavlja prostor pitanja i strahota … polizao je senku njenog trbuha i njenih sapi i podigao je do svog lica da je namaže njom samom u tom poslednjem činu samospoznanja koji muškarac može da pruži ženi, razdražio ju je kožom, maljama, pljuvačkom i jecajima, ispraznio je do poslednjeg atoma njene veličanstvene snage, odbacio je na jastuk preko čaršava i čuo kako srećna plače pored njegvog lica koje je nova cigareta već vraćala noći sobe i hotela.“

Ako vam ovo polazi za rukom, !Kokoška vam s divljenjem dodeljuje ocenu: 9/10

Naposletku, može se desiti da ste naprosto izgubljeni, i da u svojim lutanjima nailazite na raznorazna izolovana mesta čiji stanovnici božanskog izgleda umiru od želje da polno opšte sa vama. Odisejeva poslušnost je odista divljenja vredna: domaćica-nimfa mu kaže da vrati mač u korice i pođe u ložnicu, i on to smesta učini. Daleki locus amoenus, dakle, može poslužiti kao odličan izgovor za malo sladostrasne preljube. Nije da nije voleo Penelopu – na kraju se, pored svih poluboginja, ipak njoj i vratio – ali za usputno tešenje tokom dugih deset godina puta kući niko nije mogao da ga krivi.
Locus amoenus je Locus amoenus, a letovanje na Grčkim ostrvima makar nije Sutomore, što valja ceniti: 10/10

Tradicija al fresco: Biblija, Derviš i smrt

Lot_daughters_Jan_Muller

Apsolutni autoritet zapadnjačkog morala u proteklih par milenijuma, Biblija je, nasuprot očekivanjima, puna kopulacije ležanja. Kao što i dolikuje odrazu  tradicionalnih i iskonskih vrednosti poput Lota, većina jebanja ležanja dešava se u prirodi – na primer, kao u slučaju i njegovih kćeri, u pećinama. Da pogledamo citat:

19:30  A Lot otide iz Sigora i stani se na onom brdu s dve kćeri svoje, jer se bojaše ostati u Sigoru; i živeše u pećini s dve kćeri svoje.
19:31  A starija reče mlađoj: Naš je otac star, a nema nikoga na zemlji da dođe k nama, kao što je običaj po svoj zemlji.
19:32  Hajde da damo ocu vina neka se opije, pa da legnemo s njim, eda bismo sačuvale seme ocu svom.

Ako je verovati ovom autoritativnom tekstu, u pećinama se dešavaju strašne stvari: taman čovek pobegne iz Sodome i Gomore, kada ga najednom spopadnu njegove kćeri.  Ni ambijent nije optimalan: mračno, hladno, vlažno, stalaktiti i stalagmiti bockaju kud ne treba, jedini dostupni parter je rođeni otac. Pih!
Kokoška iskazuje svoju oštru osudu incesta i vlage ocenom 2/10

Kasnije u Bibliji pronaći ćemo predivnu Pesmu nad pesmama, koja govori o sunčanim vinogradima i poljima, i uopšte je daleko prijatnija; ipak, njen fokus je više samo zavođenje, a manje jebarnici, te nju ipak preskačemo i okrećemo se poljima i livadama koje je kao jebarnik označio preko-naše-Drine-list, Meša Selimović, u jednom jedinom seksualnom činu koji kruniše rasplet Derviša i smrtiPa kaže:

Onda su se zvona zaustavila, vratio se svijet, pogledao sam i vidio je novorođenu, udavljenu, bijelu na travi zelenoj kao ijed, pretvorenu u goli bjelutak, uraslu u zemlju, kukurijek joj cvjeta iz pazuha, visibaba između bedara, maca s topola praminja po svijetloj koži, da li da je ostavim da je zatrpa, ili da je položim u duboki vir, ili odnesem pod kamenu mogilu iznad šume. Da li da legnem pored nje, i postanem trava proljetna, i šibljika vrbova?

Ovaj primer jezičke virtuoznosti predstavlja čulno zadovoljstvo i sam po sebi, te se Selimović preporučuje svakom valjanom hedonisti bilo da ima društvo za izlet u livade ili ne. A, sam prostor koji je toliko natopljen osećanjima ne može da ne mami.

Ipak, neko ko je zapravo okušao znamenite koitalne lokacije majke prirode mogao bi se pobuniti da Selimovićev opis izostavlja koprive, bodljikave travke, mrave, krpelje, i još mnogo toga. Međutim, kulturni svet koji posećuje ovaj magazin dakako neće učiti iz banalnih empirijskih primera, već iz lepe literature, koja nas podseća na ispraznost potrage za jebarnicima u otsustvu one značajne međuljudske spone koju rađa silovita i potpuna emotivna prepuštenost drugom ljudskom biću.

Ukratko, kad je prava ljubav u pitanju, ne mari se ni za trave, ni za kukurek, ni za brak. Eto, tako vam je to.
Zato, Kokoška veli: 10/10

Ima se, može se: Gospođa Bovari, Satirikon 

Na lakomislenijoj strani spektra, ulicama Ruena tanca večito nezadovoljna Ema Bovari, koja je u svojoj prvoj vanbračnoj romansi praktikovala prepuštanje prirodi sa mnogo manje produhovljenosti od Ahmeda Nurudina. Međutim, francuski devetnaestovekovni moral daleko više je potresla njena druga afera, sa mladim studentom Leonom, koja je otpočela znamenitom scenom seksa u kočiji. Jedino naređenje kočijašu-taksisti bilo je: „Vozi!“, i Leon i Ema su se, odista, vozili po gradu nekoliko sati bez prestanka, skriveni iza zavesa hitrog prevoznog sredstva. Njihova romansa nastavlja se u hotelu, i biva konstantno ukrašavana uvek novim buržoaskim sitnicama poput simpatičnih kućnih cipela i drugih ukrasa. Iako na prvi pogled možda ne deluje kao da je jebarnik na četiri točka nužno povezan sa finansijskim blagostanjem, razmislimo, ipak, o savremenom ekvivalentu: da bismo iznajmili automobil sa pregradom koja nas deli od vozača, kanda moramo biti bogati poput Beyonce. Druga mogućnost je da vlasnik automobila učestvuje u činu. A, iako idealistično verujemo u neodoljivu romantiku zarđalih jugića, gospođa Bovari ostaje materijalistkinja do kraja, i nade za sirotinju nema uopšte. U dvadeset prvom veku, vozila bi se u džipu ili limuzini,  a ako raspoložete ovako bitnim strateškim resursom, pa još i parama za luksuzan hotel, ništa vam, odista, ne fali – sve dok, možda, ne bankrotirate ili dok vam (ponovo) ne postane dosadno.

Kokoška kaže: 6/10

Iz rimske lepe književnosti saznajemo da, ako ste pri parama, možete priuštiti sebi seks čak i ako ste očajnički matori: potrebno vam je samo roblje, koje će pružati moralnu podršku. U pravom duhu materijalizma, primer iz Satirikona osim robovlasništva podrazumeva prostituciju, i to dečju – ali zaista se ništa drugo i nije moglo očekivati. Radi se, dakle, o tome da je izvesna gospođa podvela svoju kćer starcu za koga veruje da je bogat, nadajući se da će joj se zauzvrat osmehnuti finansijska sreća, to jest, da će starac svoj imetak ostaviti devojčici. Ali s obzirom na starčeve godine, pomoć je neophodna. Kratka ali urnebesna scena prikazuje starca kako leži opružen na leđima, dok ispod kreveta rob nogama daje ritam čitavoj stvari. Sve to kroz ključaonicu gledaju protagonisti romana silno se smejući. Vrhunac dolazi kad starac grakne robu: „Udri završnicu!”. Sve ovo dešava se u starčevom krevetu, na trošnom dušeku. Maštovitost na nivou, gosn’ Petronije. Mudri nauk: uz dovoljno para, jebarnik je svuda, pa čak i u finom društvu.

Kokoška kaže: 9/10

 

Iznajmljeni kutci za privatnost: Lolita, sve što je Bukovski ikada napisao

Kako je Bukovski živeo, tako je i pisao, čime je zaslužio makar tiho poštovanje.

Kako je Bukovski živeo, tako je i pisao, čime je zaslužio makar tiho poštovanje.

Jedan od najpopularnijih tipova jebarnika za tajne, ili naprosto veoma siromašne ljubavnike, jesu iznajmljeni prostori, često sa daleko više bubašvaba nego šarma. Bilo da je u pitanju skučeni prljavi stančić ili soba u samačkom hotelu, zajednički su im neplaćena kirija, i neprijatan osećaj nestabilnosti: ma koliko vremena proveli u njima, oni nikada neće postati dom. Upravo ovakva mesta jebarnicima je iznova i iznova činio Čarls Bukovski, omiljeni pesnik egzistencijalne bede, prkosa i alkoholizma. U okolnostima kakve on opisuje, seks, naporedo sa pićem, postaje način da se zatupi nelagoda mrske svakodnevice. Muškarci su odreda ružni, a njihovi penisi plavičasti i pokriveni žilama, već u tonu sa buđi i sivilom prebivališta; žene su, odreda, grube i lake, kurve ili po profesiji ili po tome što izazivaju bes u nemoćnom pijanom alter-egu Bukovskog.
Svaka čast autentičnosti, ali za lokaciju, ipak, 5/10

Ipak, nisu svi iznajmljeni prostori toliko grozni: ako sa svojim saputnikom ili saputnicom krećete na uzbudljivu nomadsku avanturu, a raspolažete sa nešto više finansija, možete upoznati i one vrste smeštaja koje je sa Lolitom obišao pedofil-intelektualac Hambert Hambert:

…kamene kućice ispod gorostasnog šatobrijanskog drveca, jedinicu od cigala, jedinicu od ćerpiča, zgradicu od gipsanog maltera u onome sto je Vodič auto-saveza opisivao kao „senovit“ ili „prostran“ ili „uređen“ park … Prezirali smo obične, okrečene, daščane kućice s njihovim ovlasnim pomijarskim smradom ili nekim drugim turobnim, stidljivim bazdom, koje nisu imale čime da se pohvale (osim „udobnim krevetima“), i s neosmehnutom gazdaricom uvek spremnom na to da njen dar „… pa mogla bih vam dati…“) bude odbijen.

Idilu pristojno odabranog jebarnika i uzbudljive turističke avanture kvarila je, međutim, spomenuta pedofilija: ovo dvoje ljubavnika nije nipošto moglo da se vrati kući, a polovica ne-baš-srećnog para bila je zbunjeno oteto siroče, pre nego ushićena mlada ljubavnica željna starijeg gospodina. Izbegavajte ovakve odnose: ne samo da su ilegalni, nego vam i duša neće ni na kakvo lepo mesto bez obzira na eshatologiju kojoj ste skloni.
Ipak, ako je vaš sujebač punoletan i daje svestan pristanak na sve ljubavničke aktivnosti, prostor dobija uzbudljivih 7/10

Apstinacija: Hari Poter

Miran budi, mladi čoveče! U domenu književnosti za decu jebarnici ne smeju postojati. Jedini štapić kojim ćeš rukovati do kraja srednje škole prštaće isključivo mađije, a jahaćeš samo metle; bez ikakve nade da olakšaš frustracije majke prirode, zaputi se ka sumornoj realnosti spasavanja sveta! Ako si stariji od šesnaest godina, dopušteno ti je da se, sramežljivo i nezgrapno, poljubiš. Nakon toga, produži, bezpogovorno, na časove čitanja taloga kafe i mućkanja odurnih napitaka jezivih svojstava.

I izvadi ruke iz džepova!

Okrutno, ali istinito: u ogromnom zamku prepunom tajnih soba, nevidljivih ogrtača i hormonima nabijenih srednjoškolaca seksa naprosto nema. I, ako ste skloniji samovanju i akutnim alergijskim reakcijama na sam spomen ljubavi, pre nego prepuštanju strastima, vaša je sudbina najsličnija upravo sudbini hogvortske omladine.

Kokoškina stroga ocena: 4/10

Ovo, naravno, ne važi ako čitate fanfikciju.

A, sto mu popaljenih hipogrifa – molim vas, ako vam je iole dostupno – obavezno čitajte neprocenjivo uvrnutu, pornografsku HP fanfikciju.
U obradama necenzurisanih entuzijasta svako zamislivo mesto je jebarnik koji ruši sve granice kvantitativnih ocena. I, ako ćete iz ovog teksta išta naučiti, neka to bude vera u upravo ovaj tip raspojasane snage nezajažljive ljudske kreativnosti. 

2 komentara

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *