Preslušavanje: septembar 2016.

Početak jeseni donosi gomilu žutog lišća i brda nove muzike. Prikazujemo delić onoga što smo slušali u septembru!

Dobro došli u Preslušavanje, gde vam predstavljamo najnovije muzičke albume koje smatramo relevantnim. Septembar je tradicionalno veoma plodan mesec za nova izdanja – ovog puta ih je bilo toliko da smo morali da ubacimo veći broj nego obično, a preskočimo Preslišavanje.

ALBUM MESECA

Nick Cave & The Bad Seeds
Skeleton Tree

nick-cave-the-bad-seeds-skeleton-tree

Nik Kejv se u svojoj muzici često poigravao sa smrću, ali sada se prvi put suočava sa njom. U julu 2015, njegov petnaestogodišnji sin Artur je poginuo nakon pada sa litice u blizini doma Kejvovih u Brajtonu, Engleska. Iako je snimanje albuma Skeleton Tree započeto pre ovog nesrećnog događaja, senka žalosti se nadvija nad njim poput guste crne magle.

U čisto muzičkom smislu, Skeleton Tree nastavlja u duhu prethodnika Push the Sky Away iz 2013, samo neobuzdanije i sirovije. Pesme nisu jasno definisane, više su atmosferične, čemu doprinosi potmula elektronska buka. Retko je prisustvo više instrumenata odjednom, a i tada su razbacani. Već prva pesma, istovremeno i prvi singl, „Jesus Alone“, postavlja i raspoloženje i stanje svesti koji su teskobni – ali od kojih ne želite da pobegnete, i taj osećaj se povećava svakim sledećim slušanjem. „I Need You“ je bolna koliko je i lepa, a u „Girl in Amber“ i „Distant Sky“ se najviše naziru odjeci starog Kejva. Kroz celu ploču, on izranja i povlači se prepuštajući bendu i neverovatnim pratećim vokalistkinjama da vode glavnu muzičku reč. Tuga i bol pretočeni su u divan, potresan album za nas; za Kejva, nadamo se, u oslobođenje i katarzu.

Local Natives
Sunlit Youth

local-natives-sunlit-youth

Dodavanje elekronskih elemenata je postalo ustaljena fora za indi bendove kada žele da „unaprede“ svoj zvuk. Tim trikom su se poslužili i Local Natives na svom trećem albumu Sunlit Youth, na kom pokušavaju da se malo udalje od mešavine baroknog popa u stilu Fleet Foxes i lagane alternative. To mestimično zvuči usiljeno („Fountain of Youth“ je još malo pa „We Are Young“ od fun. – a i tematika je ista), ali uglavnom im uspeva. Uvodna „Villainy“ i „Coins“, definitivni favorit, su najbolji primeri. „Past Lives“ najviše podseća na prethodne radove, „Masters“ spada u eksperimentalnije, a ostale pesme su negde između.

Jamie T
Trick

jamie-t-trick

Mladi Džejmi Trejs se vraća na scenu posle četiri godine pauze, dva rep-pop albuma i jednog na kom je pokušao da kanališe melanholiju. Veoma zabavni Trick nadgrađuje dosadašnju karijeru i postavlja Džejmija kao žanr za sebe. Njegovi uzori su, ipak, očigledni koliko i pažljivo odabrani: „Tescoland“ i „Robin Hood“ vuku na The Clash (prva na Combat Rock period, druga na početak), „Police Tapes“ zvuči kao Public Image Ltd, a „Joan of Arc“ kao Blur. Ali nije sve u omažima: o tome svedoče zapaljivi prvi singl „Tinfoil Boy“, reperska „Crossfire Love“ i možda najbolja „Power Over Men“. Na tekstovima bi mogao da poradi, ali muzički se pronašao.

M.I.A.
AIM

m-i-a-aim

U julu ove godine, Matangi „Maja“ Arulpragasam (poznatija kao M.I.A), saopštila je da će joj predstojeći album „možda biti poslednji“. Okej, i nije neka vest. Realno, svaki album možda bude poslednji. U ovom slučaju, reperkina izjava samo nam je podigla očekivanja, koja ona zatim nije ispunila. Daleko od toga da je AIM isprazan album; M.I.A. je uvek imala šta da kaže i album je nabijen snažnim političkim porukama – očekivano, najviše o imigrantskoj krizi, ali i o pozicijama moći, nasilnoj kulturnoj asimilaciji, pobuni i jedinstvu – ali one su loše upakovane i nedovoljno jasno usmerene. Više pažnje posvećeno je banalnim hitovima kao što su „Freedun“ (na kojoj gostuje bivši član One Direction, Zejn Malik), „Bird Song (Blaqstarr Remix)“ i „Go Off“ (sa Skrillex-om). Par izuzetaka su singl „Borders“ i indijski obojena „Ali R U OK“. Ostalo je sve ispod proseka.

Wilco
Schmilco

wilco-schmilco

Još od 2002. godine i ploče Yankee Hotel Foxtrot, Wilco su znalački pogađali centar između eksperimentalnog i pristupačnog. Nakon prošlogodišnjeg blesavog, grandžastog Star Wars, njihov deseti album je mnogo više okrenut folku i laganom, akustičnom zvuku. Slatke melodije, tekstovi, produkcija – sve je u znaku poslednjih sunčanih dana jeseni i nostalgije za detinjstvom. Izdvajaju se pesme „Normal American Kids“, koja govori o adolescentskim danima, egzistencijalna „Happiness“. „Someone to Lose“ i „Nope“ su prošarane bluzom, „Cry All Day“ zvuči kao mešavina „Dancing in the DarkBrusa Springstina i „Talent ShowThe Replacements. „Locator“ najviše odudara i pre bi se uklopio na nekom starijem albumu Pixies. Zanimljivo je da je omot za album dizajnirao španski ilustrator Žoan Kornela, poznat po nadrealnim i morbidnim stripićima bez teksta.

Warpaint
Heads Up

 warpaint-heads-up

Ženska četvorka Warpaint zvuči kao da je ceo život bila zaključana u podrumu sa basistom benda The Cure. Njihov novi album je iskorak u karijeri: i dalje su mračne, ali zvuk im je bogatiji. Najavnim singlom „New Song“, koji poručuje da je nova ljubav slična pesmi koju ne možete da izbacite iz glave, dominiraju disko ritmovi i tragovi optimizma. Slično je i sa „So Good“, dok „Dre“ (inspirisana čuvenim „Doktorom“, reperom i producentom) ubacuje R&B elemente. U naslovnoj pesmi se ipak oseća neizbežni The Cure, „Whiteout“ je standardna Warpaint pesma, a „Don’t Let Go“ je povratak u depresiju.

Trentemøller
Fixiontrentemoller-fixion

Novi album danskog tehno producenta Andersa Trentemolera uglavnom počiva na instrumentalnom post-pank zvuku Siouxsie & The Banshees, New Order i Joy Divison, samo modernijem i metodičnijem. Nažalost, većina pesama je previše spora i/ili nema razrešenje, što Fixion čini pomalo dosadnim, koliko god on bio uglancan. Vokale pružaju tri pevačice – Mari Fisker, Lizbet Frice (ex-Giana Factory) i Dženi Bet iz Savages. Doprinos Betove najviše odgovara sentimentu ploče, što se može čuti na jednoj od boljih pesama, „River in Me“, koja podseća na The Cure, kao i na „Complicated“, u kojoj se oseća prizvuk Bouvija iz berlinskog perioda. „One Eye Open“ je skoro pa bezobrazna kopija „Atmosphere“ Joy Division, a i ostale pesme retko izlaze iz njihovog šablona.

Bon Iver
22, A Million

bon-iver-22-a-million

Nemali je broj savremenih izvođača koji su naglo muzički skrenuli u neobično i nesvakidašnje, bili to Bob Dilan i Nil Jang, koji su se odrekli akustike, Radiohead i Džejms Blejk koji su otkrili da im elektronika više prija nego instrumenti, ili čak Kanje Vest i Frenk Oušn.

Treći album Džastina Vernona, odnosno njegovog benda Bon Iver, kombinuje inovativne tehnike produkcije (izumeo je poseban procesor koji je nazvao Messina) i obrađuje teme prolaznosti i promene. Akustični zvuk zamenjen je folktronikom i tzv. glitch pop-om, a nazivi pesama su teško izgovorljivi. Neke od najlepših su „22 (OVER S∞∞N)“, „33 “GOD”“ I „29 #Strafford APTS“, u kojima se skoro pa prepoznaje stari Vernon. „10 d E A T h b R E a s T ⚄ ⚄“ je više gomila buke nego pesma, „666 ʇ“ podseća na Björk u pratnji orkestra, dok je „715 – CRΣΣKS“ potpuno a capella, ali sa žestoko modifikovanim vokalom. 22, A Million je vrlo jasno (samo?) najnovija faza umetnika koji se menja i kao takvog ga treba prihvatiti. Pa neće zauvek drndati tri akorda na akustari uz „Skinny Love“.

Nicolas Jaar
Sirens

nicolas-jaar-sirens

Dvadesetšestogodišnji američki kompozitor elektronske muzike čileanskog porekla, Nikolas Džar, na svom drugom albumu se bavi ozbiljnim političkim temama. Njegova muzika jeste ponekad spora i jednolična (on bi rekao „sofisticirana“) – uvodna pesma „Killing Time“ traje 11 minuta, od kojih skoro polovinu čini tišina, zvuk zastave koja se vijori na vetru, čangrljanje ključeva i staklo koje se razbija, „Leaves“ je više azijski ambijent nego pesma – ali ume da bude i žešća, klupska – „The Governor“ i „Three Sides of Nazareth“ drastično podižu tempo i uz njih se može đuskati. Sredinu albuma, pak, čine bajka o lavu koju otac priča sinu i priča o referendumu u Čileu 1988. kada se odlučivalo o Pinočeovoj vlasti. Završna „History Lesson“ uz soul prizvuke pedesetih na ironičan način sažima američku, ali i svetsku političku istoriju.

Kao i sam naziv albuma, koji može da se odnosi i na moderni zvuk za uzbunu i na antičke zavodnice iz morskih dubina, dejstvo Džarove muzike je dvojako; sami biramo koje želimo.

teenage-fanclub-hereTeenage FanclubHere

Mekše nego obično, ali na dobar način. Alternativni rok začinjen folkom. Prijatno za slušanje.

.

angel-olsen-my-womanAngel OlsenMy Woman

Lepa ploča. Zamislite Lanu Del Rej koja malo manje smara i radije se okreće bluzu nego hip hopu. Čist vokal, kristalna produkcija, lagane melodije.

.

la-femme-mystereLa FemmeMystère

Zabavan mozaik avangarde, indija i elektronike. Retrofuturističan zvuk i muški i ženski vokali koji se smenjuju kroz elemente EDM-a, surf roka, sint-popa i psihodelije. Nakon prvenca Psycho Tropical Berlin, zabavan nastavak.

PrintOkkervil RiverAway

Kriza srednjih godina u muzičkom obliku. Nostalgična amerikana, ne previše inovativna, ali nikako dosadna.

.

the-head-and-the-heart-signs-of-lightThe Head and the HeartSigns of Light

The Head and the Heart su odlučili da batale „uradi-sam“ pristup indi folku i priključe se trendovima komercijalnije muzike, postavši tako još jedan bend koji se „prodao“ i utopio u moru klonirane radijske muzike.

.

jack-white-acoustic-recordings-1998-2016Jack WhiteAcoustic Recordings 1998-2016

Ova kompilacija od 26 pesama je tek zagrebala površinu bogate arhive Džeka Vajta. Na njoj se nalaze pesme većine njegovih glavnih bendova (The White Stripes, The Raconteurs, solo; The Dead Weather nisu uključeni) u svedenijim, akustičnim aranžmanima. Premda ove verzije nisu prethodno bile dostupne, i iako neke zvuče odlično („Carolina Drama“), više bismo voleli da smo dobili neke „nove“ stare pesme. Valjda će i to doći na red.

bastille-wild-worldBastilleWild World

Ako se neko pitao da li će Bastille uspeti da ponove uspeh hita „Pompeii“, odgovor stiže u vidu celog albuma punog pesama po tom receptu. Malo gitara, malo elektronike, zarazni refreni – ova londonska četvorka je pravi moderni pop bend. Možda jednog dana uspeju čak da zasene Coldplay; ako ništa, mlađi su od njih.

wovenhand-star-treatmentWovenhandStar Treatment

Dejvid Judžin Edvards, vođa avangardnog kantri benda 16 Horsepower i usputnog projekta Wovenhand, dugo je opsednut tamnom stranom američkog folklora. Možda bi bilo preterano reći da je on hrišćanska, kantri verzija Nika Kejva, ali to ne bi bilo daleko od istine. Star Treatment proučava drevnu ljudsku opčinjenost noćnim nebom, koristeći podjednako folk, bluz, pank i noiz.

allah-las-calico-reviewAllah-LasCalico Review

Jedan od vodećih bendova ’60s revival pokreta. Pesme su snimane na staroj, analognoj opremi i imaju nostalgični, vintidž zvuk. Gotovo da možete da poverujete da su Allah-Las bili savremenici The Kinks, The Zombies, Love ili nekih drugih rokera rane psihodelije.

alunageorge-i-rememberAlunaGeorgeI Remember

Lagani dancehall/pop album od kog se više očekivalo. Londonski dvojac koji čine Aluna Frensis i Džordž Rid ne uspeva da samostalno generiše hajp i bolje prolaze kad gostuju kod drugih izvođača („White Noise“ od Disclosure). Ili kad imitiraju Major Lazer-a („Hold Your Head High“).

meat-loaf-braver-than-we-areMeat LoafBraver Than We Are

Meat Loaf se posle 23 godine svađanja pomirio sa kantautorom Džimom Stajnmenom, koji je napisao legendarne rok opere Bat Out of Hell i Bat Out of Hell II: Back into Hell (između kojih su se svađali 16 godina). Ispodprosečna izdanja koja Meat Loaf u međuvremenu snimio, kao i Stajnmenova opadajuća karijera svedoče o tome da nekad izvođačima trebaju tekstopisci podjednako kao što ovima trebaju valjani interpretatori, a ova dvojica su savršeni saradnici iako nisu baš najbolji ortaci. Primetno je da je Meat omatorio. Ipak, Braver Than We Are je mnogo bolji nego što je iko mogao da očekuje. Možda je zbog brodvejskog šarma, a možda samo bije nostalgija.

keaton-henson-kindly-nowKeaton HensonKindly Now

Kiton Henson, od milošte nazvan Mukica, jedan je od retkih kantautora koji zvuče napaćenije od Dejmijena Rajsa (volimo ih mi obojicu, ali tako je). Anksiozan, stidljiv, sa dirljivim i bolnim tekstovima koje skoro da šapuće uz tihu instrumentaciju. Izgubljene ljubavi i patnja su teme kojima se bavi i koje veoma dobro poznaje. Ne slušajte ga kad ste srećni.

dawes-were-all-gonna-dieDawesWe’re All Gonna Die

Moderan folk rok. Barem onoliko koliko žanr dozvoljava. Kao kad bi Tom Peti i Pol Sajmon svirali sa Electric Light Orchestra.

.

ghost-popestarGhostPopestar EP

Jedna potpuno nova, luda i zarazna pesma, plus obrade Echo & The Bunnymen, Simian Mobile Disco, Eurythmics i Imperiet. Ako je „Square Hammer“ indikator smera u kom će se dalje kretati Ghost (inače progresivni metalci i kežual satanisti), imaćemo veoma zabavnu, kostimiranu pop senzaciju. Slušajte ih do besvesti.

airbourne-breakin-outta-hellAirbourneBreakin’ Outta Hell

Recept za muziku Airbourne je jasan i jednostavan: uzmete AC/DC, ubrzate, svirate ih žešće i pevate nešto normalnijim glasom (zadržavajući grubost). Ko voli hard rok, biće mu okej.

.

devendra-banhart-ape-in-pink-marbleDevendra Banhart – Ape in Pink Marble

Jedan od najboljih Banhartovih albuma. Njegov freak-folk je mirniji nego inače, ali i zabavniji. Tekstovi su zreli i introspektivni, a muzika nenametljiva čak i onda kad je neobična. Dobar album za jesenje popodne.

.

pixies-head-carrierPixiesHead Carrier

Nakon bezveznog povratničkog Indie Cindy iz 2014, novi album Pixies počinje obećavajuće, ali posle par pesama postaje podjednako bezvezan i dosadan. Trebalo je lepo da se raspadnu kad je basistkinja Kim Dil izašla iz benda 2013.

regina-spektor-remember-us-to-lifeRegina SpektorRemember Us to Life

Ekscentrični pop.

.

.

epica-the-holographic-principleEpicaThe Holographic Principle

Na svom najnovijem konceptualnom izdanju, holandski simfonijski metal sastav Epica preispituje stvarnost sveta u kom živimo. Nešto kao Matriks, ali malo gotskije, svemirskije i više ljubičasto.

.

francis-and-the-lights-farewell-starliteFrancis and the LightsFarewell, Starlite!

Prilično je razočaravajuće što debi album „pop projekta“ Frensisa Starlajta zvuči toliko prosečno, uzevši u obzir da se na njemu radilo osam godina. Singl „Friends“ je veoma dobar (na njemu gostuju Kanje Vest i Bon Iver), ali ostale pesme uglavnom zvuče kao digitalna verzija Fila Kolinsa.

2 komentara

  • kinky_hijacker says:

    Pa vama preslo u naviku da sve kasnije izbacujete preslusavanja. P.S. Nikola od pre koji mesec ovde, izgleda ste mi obrisali komentar od proslog puta 🙁

    • Pavle Pavičić says:

      Dragi Nikola,

      Oktobarsko Preslušavanje će biti objavljeno sredinom iduće nedelje, a trudimo se da se vratimo na stari ritam izlaženja. Razumemo nestrpljenje!

      P.S. Prethodni komentar i dalje bezbedno stoji na Booktalk tekstu. 🙂

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *