Preslušavanje: februar 2017.

Februarsko preslušavanje izlazi krajem marta, ali to je okej. I !Kokoške imaju dušu.

Dobro došli u Preslušavanje, gde vam predstavljamo najnovije muzičke albume koje smatramo relevantnim. Februarsko izdanje kasni više nego ijedno do sad, ali martovsko stiže ubrzo!

ALBUM MESECA

Ryan Adams
Prisoner

Nakon obrade (ili, bolje rečeno, rimejka) kompletnog albuma 1989 Tejlor Svift pre dve godine, Rajan Adams se vratio autorskom radu, pokušavajući i dalje da se, na sebi svojstven način, izbori sa posledicama razvoda od pevačice Mendi Mur. Ovog puta odlučio se za bombastični rok u stilu osamdesetih, najviše nalik na Brusa Springstina i Toma Petija – „Haunted House“ čak i zvuči kao Springstinova „Tunnel of Love“.

Prvi singl „Do You Still Love Me?“ i „Anything I Say to You“ su prave retro stadionske numere. Naslovna pesma poredi ljubav sa zatvorom i negde je na pola puta između The Smiths i Stiva Erla. Osećaj gubitka (i izgubljenosti) preovladava na pesmama „Shiver and Shake“, „Breakdown“ i „Broken Anyway“, pokazujući da Adamsu svedenije pesme leže podjednako dobro, ako ne i bolje od energičnih; tako na „Doomsday“ imamo dominantnu usnu harmoniku (koja nije tako dobro zvučala još od perioda Heartbreaker i Gold), i saksofon na „Tightrope“. Prisoner je veoma ličan album, čak i kad deluje da nije. Na letimično slušanje može zvučati kao standardni rokenrol koji sluša vaš ćale, ali u njemu nema ničeg veštačkog ili isforsiranog.

Hanni El Khatib
Savage Times

Savage Times je u stvari kompilacija pet digitalnih EP izdanja koja je Hani El Katib, američki bluzer filipinsko-palestinskog porekla, objavio tokom prethodne godine, uz tri nove pesme. U pitanju su pesme-eksperimenti, budući da se Katib okušao u sviranju instrumenata koji mu nisu bliski i u kombinovanju žanrova; utoliko je ovaj album istovremeno zbrkan, neobičan, ali i zanimljiv. Tako se ovde nalaze vesele garažne stvari „Mangos and Rice“, „Baby’s OK“ i „Mondo and His Makeup“, ali i „Paralysed“, koja zvuči kao disko Rolingstonsi, tvrda tehno „Born Brown“ i fanki „Freak Freely“. „Peep Show“ bi mogla da se iskoristi na saundtreku nekog budućeg projekta Dejvida Linča. Svakako će biti interesantno videti da li će Hani nastaviti da se poigrava sa svojom muzikom ili će se vratiti bluzu.

Fenech-Soler
ZILLA

Nedugo pre početka snimanja trećeg albuma, engleski elektropop sastav Fenech-Soler napustila su dvojica osnivača, bubnjar Endrju Lindzi i basista Danijel Fenek-Soler (po kome je bend dobio ime, kao što se nekad povremeno radilo), ostavivši braću Bena i Rosa Dafija da se snalaze kao duo. Uvodna pesma „Kaleidoscope“ je prilično đuskava i njen sladunjavi sentiment dominira prvom polovinom ploče. Druga polovina je nešto ozbiljnija – favorit „Cold Light“ ubacuje malo gitarskiji zvuk; „Undercover“ i „Be Someone“ su pristojne balade, a „From Afar“ je odlična završnica. ZILLA je energičan i raznovrstan album, ali se čini da se Fenech-Soler previše trude da budu prikladan materijal za radio. Njihova muzika, međutim, nije dovoljno banalna da bi prošla kao čist pop, niti dovoljno repetitivna da bi bila EDM, a ni dovoljno eksperimentalna da bi se mogla okvalifikovati kao alternativna. Izgleda da indi elektronika više nema toliku prođu kao nekad.

Cherry Glazerr
Apocalipstick

Prošlo je više od 30 godina otkako su The Runaways utrle put drčnim i provokativnim ženskim rok vokalima. Cherry Glazerr imaju istu tu mladu, zaraznu, sirovu, seksi energiju. Na čelu je devetnaestogodišnja Klementina Krivi, a na njihovom drugom albumu je prate multiinstrumentalistkinja Sasami Ešvort i bubnjar Tabor Alen. Njihova muzika je brza, žestoka i zabavna (ko je rekao da su gitare stvar prošlosti?), a pretežno tretira probleme odrastanja milenijalaca – što je donekle i očekivano. Tako u „Trash People“ Krivijeva priznaje kako joj soba miriše kao piksla i kako već tri dana nosi iste gaće. Uvodna „Told You I’d Be with the Guys“ ima zdravu feminističku poruku, „Moon Dust“ je energična sint-rok pesma, a „Nuclear Bomb“ je jedna od najupečatljivijih stvari na albumu, iako je najsporija. Tu su i nove verzije pesama „Sip o’ Poison“ i „Nurse Ratched“. Preporuka.

Jens Lekman
Life Will See You Now

Novi album gospodara laganog švedskog indija sadrži elemente njegovih poslednjih nekoliko uradaka: srceparajućeg albuma I Know What Love Isn’t iz 2012, Ghostwriting – projekta tokom kog je pisao pesme po ličnim pričama koje su mu slali obožavaoci, i Postcards – prošlogodišnjeg poduhvata kada je zadao sebi da snimi i objavi po jednu pesmu svake sedmice (jedna od njih, „Postcard #17“, našla se i ovde). Svaka od 10 numera predstavlja mali pop biser; radosni ritmovi koji prikrivaju melanholične tekstove obogaćeni su elementima diska, kalipsa i sambe. Bosa nova se nalazi u osnovi „Wedding in Finistère“, koja prati egzistencijalnu krizu buduće neveste; nostalgija za mirisom provejava preslatkom „What’s That Perfume That You Wear?“, kojoj je suđeno da bude (omanji) hit. „Hotwire the Ferris Wheel“ pokušava da izbegne romantizaciju muško-ženskog prijateljstva, dok se „Evening Prayer“ i „How Can I Tell Him“ bave muškim prijateljima kojima zbog nametnutog maskuliniteta „narator“ ne sme da kaže koliko ih voli. Na „How We Met, the Long Version“ prepričava jedan sudbonosan susret, ali se zanese i krene od Velikog praska. „To Know Your Mission“ ističe njegov moto: u svetu punom ustiju, on želi da bude uvo.

Lekman uzima svakodnevne anegdote i intimne trenutke i od njih pravi beskrajno simpatične pesmičke. Oprostićemo mu što nekad zvuči kao mešavina Morisija i Kermita.

Cabbage
Young, Dumb & Full Of…

Bend koji maltene svi britanski mediji najavljuju kao „nove nade“ se bukvalno zove Kupus. Postoje jedva godinu dana i publika već luduje za njima, čemu dodatno pomažu redovni zajednički nastupi sa The Coral i Blossoms. Njihova muzika se svodi na garažni pank, produkcija im je veoma sirova, a tekstovi socijalno i politički angažovani i krajnje direktni. Oni bez imalo uvijanja i dlake na jeziku šibaju po merama štednje, stanju zdravstva, kraljevskoj porodici, Trampu, Kimu Džong-unu i svemu ostalom o čemu se priča na vestima. Young, Dumb & Full Of… nije baš pravi debi album, već kolekcija njihovih dosadašnjih EP izdanja, bez novih numera. Uz beskompromisne „Fickle“, „Indispensable Pencil“ i „Dissonance“, ističu se uvodna „Uber Capitalist Death Trade“, koja bi lagano mogla da prođe kao pesma Dead Kennedys, „Necroflat in the Palace“ u kojoj se nekrofilija uvodi u Bakingemsku palatu, i obrada „These Boots Are Made for Walkin’Nensi Sinatre.

Thievery Corporation
The Temple of I & I

Novi album jednog od najpoznatijih svetskih chill/dub kolektiva snimljen je na Jamajci i navodno je inspirisan lokalnom istorijom i muzikom. Sve je tu lepo smiksano: malo modernog rege zvuka, malo živih instrumenata, poneki suptilni vokal i mnogo digitalne obrade. Ali u prevelikoj fokusiranosti i trudu da sve deluje „autentično“, istovremeno se izgubio eksperimentalni šmek koji su TC furali, a jamajčanska muzika je banalizovana i svedena na ubacivanje kongi i generičnih melodijica. „Asimiliacija“ žanra nije uspela kao na nedavnim albumima Cosmic Game i Saudade, koji su odlično skinuli elemente psihodelije i bosanove, a nema ni tvrde elektronike ni pokušaja kritike društva kao na početku njihove karijere. Kao pozadinska muzika, The Temple of I & I šljaka odlično, ali to je to. Ni downtempo nije što je nekad bio.

Rag’n’Bone Man
Human

Human“ je singl koji nam već duže vreme ispira uši na mejnstrim radiju, i to ne samo zato što Rori Grejem a.k.a. Rag’n’Bone Man dolazi na Exit ove godine. Jedina stvar koja se vrti više od ovoga jesu nove pesme Eda Širana, ali o njemu ćemo idućeg meseca. Da se razumemo, i „Human“ i drugi singl „Skin“ su veoma dobre pesme; samo se treba nekad iskulirati od njih. Zanimljivost Grejema kao muzičara leži u njegovom kombinovanju hip-hopa sa bluzom. Nažalost, ova osobina je bila mnogo istaknutija na prethodnim izdanjima; Human pokušava da pomiri njegove specifičnosti sa mejnstrim tendencijama, ali prevagu nose ove druge – produkcija je ušminkanija, muzika više naginje retro-soulu i R&B-ju, a tekstovi postaju klišeizirani. Ubacivanje pratećeg ženskog hora na svakom mogućem mestu je dosadno. Mnoge pesme liče jedna na drugu i zvuče gotovo generično. Ovo, srećom, ne važi za celu ploču: „Ego“ najviše nalikuje onome po čemu je Rag’n’Bone Man poseban, dok „Die Easy“, otpevana a capella, pokazuje snagu njegovog glasa. Nadajmo se da je ovaj umetnički korak unazad (komercijalni unapred) samo način da se stekne dovoljna popularnost pre povratka „korenima“.

TaliscoCapitol Vision

Francuski kantautor Žerom Amandi, alijas Talisco, zacrtao je sebi cilj da stvara muziku kakva mu prija i ne ograničava se žanrovskim etiketama kao što su elektro-folk ili dream-pop. Njegove pesme su nekad đuskave, nekad lagane, ali uvek dobre.

Surfer BloodSnowdonia

Četvrti album Surfer Blood posvećen je Tomasu Feketeu, gitaristi benda koji je 2016. umro od raka u svojoj 27. godini. Ovaj gest je lep koliko je i njegov povod tragičan; muzika, nažalost, ne prati sentiment – u pitanju je neupečatljiva mešavina surf roka i gitarskog popa.

Thieves Like UsThieves Like Us

Povratak britansko-skandinavskog benda Thieves Like Us posle više od četiri godine donosi novi talas korektnih elektro/darkpop ritmova.

.

Joshua RadinThe Fall

Džošua Radin se proslavio zahvaljujući pesmama koje je napisao za sitkom Scrubs, a njegov novi album nastavlja sa laganom, pretežno akustičnom baladerijom, povremeno začinjenom pratećim vokalima i gudačkim aranžmanima.

Matthew SquiresTambaleo

Šesti album ovog Teksašanina donosi blago psihodelične pop elemente u idiosinkratični indi folk zvuk. S jedne strane, promene su zdrave i indikativne za muzički razvoj; sa druge strane, nema ovde ničega toliko novog, pa čak ni pamtljivog.

CEPDrawing the Target Around the Arrow

Pevačici nedavno raspadnutog sint-pop benda Chairlift, Kerolajn Polaček nije trebalo mnogo vremena za prvo solo izdanje objavljeno pod njenim inicijalima (ne računamo njen samostalni projekat Ramona Lisa). Drawing the Target Around the Arrow, dostupan za besplatno preuzimanje, sadrži 18 instrumentalnih, gotovo ambijentalnih pesama. Sporo je i nabijeno negativnom tenzijom.

FirewindImmortals

Immortals je prvi album grčkih power metalaca sa novim pevačem, Heningom Baseom (ex-Brainstorm, ex-Metalium), koji se dobro snašao. Naravno, sve je bombastično, brzo, melodično, teatralno – kako žanr zahteva. Manjak zmajeva popunjava oda Leonidi; gde ćete epskije od toga, a još da je zasnovano na naduvanim istinitim događajima.

ElbowLittle Fictions

Elbow se na novom albumu bave uobičajenim temama (zajedništvo, ljubav, solidarnost) na svežiji način. Novi bubnjar unosi afrobeat elemente, pesme su tople, nežne i atmosferične. Nešto kao moderniji i mnogo manje drogirani Velvet Underground.

Various ArtistsT2 Trainspotting OST

Saundtrek drugog dela kultnog filma igra na sigurno: obujmljuju ga, kao i prethodnika, „Lust for Life“ Igija Popa (ovog puta u remiksu od strane The Prodigy) i „Born Slippy“ Underworld (čiju je novu, sporiju verziju, „Slow Slippy“, bend napravio baš za film). Trainspotting saundtrek je uhvatio britpop maniju devedesetih, ovde imamo više hip-hopa – kao sredovečnog shvatanja savremene muzike, što je sasvim prikladno uzevši u obzir da su protagonisti filma omatorili 20 godina. A tu je i malo Blondie i The Clash, jer se bez njih ne može.

BeachheadsBeachheads

Norveški indi rok bend Beachheads jednom polovinom čine članovi metal benda Kvelertak koji su hteli da se oprobaju u nečem „mekšem“. U osnovi leži indi zvuk devedesetih, uz malo pop-panka i post-panka, čisto da ne bude previše veselo. Dobri su.

The BatsThe Deep Set

Novozelanđani The Bats već 35 godina zvuče isto. Ovog puta to mislimo u pozitivnom smislu. Njihov recept za gitarski pop je proveren i pouzdan, a i smatraju se (bar na lokalu) bitnim i uticajnim, iako nikad nisu doživeli neku preteranu popularnost.

Horse ThiefTrials and Truths

Amerikana je postala jedan od dominantijih žanrova, kada se govori o alternativi i folku. Zato ne čudi pojava da se brojni bendovi, među njima i Horse Thief, užele veće slave tako što „prilagode“ svoj zvuk aktuelnim pop-rok trendovima, u cilju nastupa na velikim festivalima. Onda se često desi, kao i u ovom slučaju, da se u procesu praćenja formule izgube duh i snaga benda. Sve zvuči okej, pesme stvarno nisu loše, ali su predvidljive i neupečatljive.

Amber RunFor a Moment, I Was Lost

Drugi album notingemske indi četvorke pati od nedovoljne fokusiranosti i neujednačenog kvaliteta. Bilo bi bolje da su se malo strpeli i poradili na slabijim pesmama. Više od polovine albuma je imitativni škart, ali kad „ubodu“, naprave sjajne stvari.

Minor VictoriesOrchestral Variations

Orchestral Variations predstavlja reinterpretaciju prošlogodišnjeg debija supergrupe Minor Victories, koju čine članovi Mogwai, Slowdive i Editors. Aranžmani su izmenjeni gotovo do neprepoznatljivosti, a vokali izbačeni. Ljubitelji originala će ipak moći da čuju njegove tragove u ovim novim „verzijama“, ali one se mogu dopasti i onima koji nisu upoznati sa radom Minor Victories, a vole savremenu klasičnu/minimalističnu muziku.

CommunionsBlue

Ovaj danski bend na svom prvencu daje svoje savremeno viđenje mračne strane njuvejva. Da nije toliko jasne i moderne produkcije, mogli bi da prođu kao neka neopravdano manje poznata grupa koja je poznih osamdesetih delila binu sa The Cure ili Echo and the Bunnymen. Kad se na to doda energija kakvu su devedesetih imali Garbage, dobija se veliki potencijal. Još samo da dodaju neki lični pečat.

Jesca HoopMemories Are Now

Folkersku karijeru Džeske Hup pogurali su u jednakoj meri Tom Vejts i Kejtlin Brenan (kod kojih je radila kao dadilja) i Stjuart Kouplend iz The Police i Sem Bim, poznatiji kao Iron & Wine. Njen zvuk je sveden, tih i nežan. Ako je dovoljno dobra za Vejtsa, dobra je i nama.

Chuck ProphetBobby Fuller Died for Your Sins

Četrnaesti solo album kalifornijskog kantautora Čaka Profeta predstavlja savršen balans njegovih primarnih talenata – pričanja priča i stvaranja muzike. Iako album ne prati jedinstven koncept, jedna od tema koje se provlače jeste stanje muzike u svetu, iz vizure raznih likova. Profet majstorski osmišljava svoje likove, opisujući ih šturo ali dovoljno jezgrovito. Njegov glas je veoma zreo, a i instrumentacija je bogata. Preporuka.

Sun Kil MoonCommon As Light and Love Are Red Valleys of Blood

Znamo da je Mark Kozelek jedan preterano plodan umetnik. Prateći njegovu hronologiju sa Sun Kil Moon, ovo je prvi album od napornog Universal Themes, ne računajući saradnje sa Jesu-om, i još je naporniji. Repetitivne i predugačke pesme su uglavnom sređeni snimci raznih improvizacija, džem sešna i govorancija.

The OrwellsTerrible Human Beings

Čikaški garažni pank sastav na novom albumu obuzdava svoju sirovu energiju većom preciznošću i refleksivnijim tekstovima. Okej, i dalje oni mahom pevaju o seksu i piću, ali sad su introspektivniji. Ovako bi trebalo da zvuče Pixies.

Animal CollectiveThe Painters EP

EP The Painters predstavlja dodatak prošlogodišnjem albumu Painting With; snimljeni su u isto vreme i prate istu zvučnu estetiku (što je bitno istaći kod jednog promenljivog benda kao što je AC). Prvi singl, „Kinda Bonkers“, dokazuje da pesme nisu reciklaža neupotrebljenog materijala, mada, ruku na srce, i nisu bile neophodne.

The SadiesNorthern Passages

Misteriozno, mračno, lepo.

.

.

Amy MacdonaldUnder Stars

Prošlo je deset godina otkako je Škotlanđanka Ejmi Makdonald osvojila svet svojom akustarom i simpatičnom, zaraznom, brzo otpevanom „This Is the Life“. Četiri albuma kasnije, ona i dalje drnda gitaru i opstaje na top-listama, mada nismo sigurni zašto. Svi albumi nakon prvog su blede kopije.

Clap Your Hands Say YeahThe Tourist

Haotično, nabacano, zbrkano. Skoro da ništa nije ostalo od originalnog benda – kako zvuka, tako i članova.

.

Dirty ProjectorsDirty Projectors

Nekad s razlogom hajpovan eksperimentalni art pop sastav, a sada u suštini samostalni projekat Dejvida Longstreta na koji se lože „ozbiljni“ hipsteri.

1 komentar

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *