Preslušavanje: avgust 2016.

Zakasnelo avgustovsko Preslušavanje predstavlja poslednje muzičke izdanke leta. Overite ih dok je još toplo.

Dobro došli u Preslušavanje, gde vam predstavljamo najnovije muzičke albume koje smatramo relevantnim. Ovog meseca debelo kasnimo i nemamo dobar izgovor. Zapravo, nemamo nikakav izgovor. Pređimo zato na muziku.

ALBUM MESECA

Blossoms
Blossoms

Blossoms - Blossoms

Početni taktovi i melodija prve pesme „Charlemagne“ neodoljivo podsećaju na neki domaći zabavnjački hit. Ovaj utisak biva ublažen nakon ulaska vokala i kasnije se ne ponavlja, ali ukupan doživljaj i užitak u bendu Blossoms ipak umnogome zavisi od vaše tolerancije na mejnstrim pop-rok. To ne znači da su oni još jedan od veštački napravljenih sastava koji služe da generišu novac ispraznim pop hitovima; samo se promenila definicija „alternative“, u skladu sa opštom tendencijom povratka zvuku osamdesetih. „At Most a Kiss“, „Getaway“  i „Honey Sweet“ upravo i zvuče kao nešto što bi dominiralo top-listama pre 30 godina – tu su omaži Duran Duran i Pet Shop Boys, ali na način na koji bi to odsvirali The Wombats ili čak Hurts; romantičarski radijski pop začinjen gitarom. „Texia“ i „Cut Me and I’ll Bleed“ imaju estetiku New Order, dok lični favorit „Blown Rose“ nalikuje nečemu od The Smiths. Ima i novijih uticaja: „Smashed Pianos“ bi mogao da prođe kao izgubljena B-strana Arctic Monkeys, a „My Favourite Room“ vuče korene iz britpopa kakav su svirali The Verve. „Blow“ i „Deep Grass“, sa druge strane, su lagano psihodelične bluz pesme.

Blossoms veoma uspešno spajaju garažni rok i indi pop, tako da su hitični ali ne i banalni. Moglo bi se reći da su uspeli da se izbore za mesto na indi sceni „novije generacije“, negde uz Catfish and the Bottlemen, Temples i The 1975. Ova scena funkcioniše drugačije nego ona od pre deset godina i svakako ostaje pitanje da li će Blossoms nastaviti da prate trendove. Nadamo se da hoće, a svakako ih uhvatite dok su sveži!

Lisa Hannigan
At Swim

Lisa Hannigan - At Swim

Od poslednjeg izdanja ove ljupke Irkinje prošlo je pet godina. Svakako nije žurila sa novim albumom, a tokom ovog perioda dosta je nastupala, pozajmila je svoj glas u divnom crtaću Song of the Sea i snimila sjajnu obradu tradicionalne pesme „Danny Boy“ za drugu sezonu serije Fargo. Na trećem albumu više nego ikad osećaju se mir i spokoj. Producent Aron Desner (megatalenat iz The National) postarao se da istakne Lisin nežni, kristalno čist vokal, insistirajući na mekanoj, minimalističkoj pratnji i harmonijama. Ceo At Swim odaje utisak oblačnog dana na plaži – pesme su tihe i setne, ali ne jednolične. Dok su „Undertow“ i „Snow“ klasične romanse, „We, the Drowned“ i „Prayer for the Dying“ se ističu melanholičnim tekstovima koji uspevaju da ne budu i depresivni. U tome leži Lisina snaga.

Young the Giant
Home of the Strange

Young the Giant - Home of the Strange

Treći album kalifornijskih indi rokera stilski je najdivergentniji i verovatno najbolji do sad, ako ni zbog čega drugog, onda zbog toga što se manje ugledaju na Coldplay, a više na Walk the Moon i Hot Chip. Koncept albuma je inspirisan nezavršenim romanom Franca Kafke Amerika, životima savremenih Amerikanaca, ali i iskustvima imigranata. Pevač Samir Gadija zvuči bolje nego ikad, što se može čuti na R&B-disko-fanki pesmi „Elsewhere“ ili „Art Exhibit“. Oseća se i jak uticaj Prinsa (i nešto malo Bouvija iz glem perioda) na „Jungle Youth“, „Mr. Know-It-All“ i „Repeat“.

Montaigne
Glorious Heights

Montaigne - Glorious Heights

Iza omota koji bi više pristajao nekom power metal albumu i imena srednjovekovnog francuskog filozofa, krije se odlični art-pop debi dvadesetjednogodišnje Australijanke Džes Sero. Ona peva pod jakim uticajem Redžine Spektor i Florens Velč, ali njen glas se tek formira i oslobađa. Naslovna pesma je veoma dobar uvod, a „Because I Love You“ je pop hit u najavi. „In the Dark“ je jedna od onih pesama koje u početku ne obećavaju, ali postaju bolje svakim slušanjem; „Greater Than Me“ podseća na Talking Heads srednjeg perioda, a sličan vajb odaje i novotalasna „Come Back to Me“. Neobuzdana energija soula, popa, elektronike i svega između. Nadamo se da će Džes umeti da ih kanališe.

Frank Ocean
blond

Frank Ocean - Blonde

Najpre bi trebalo razdvojiti drugi album Frenka Oušna od krajnje pretencioznog načina na koji je izdat: prvo se jako dugo generisala pompa jer se sve držalo u tajnosti, a onda su iste nedelje objavljeni dosadni vizuelni album Endless (čiji saundtrek čine brojni demo snimci) i CD Blonde, uparen sa „magazinom“ Boys Don’t Cry, štampanom na luksuznom papiru u velikom formatu na preko 350 strana. Ova verzija albuma razlikuje se od one „standardne“ na iTunes-u.Kapiramo da su okolnosti objavljivanja postale veoma važne, naročito kod uticajnih crnih izvođača (oko najnovijih izdanja Bijonse, Kanjea Vesta, Kendrika Lamara i Drejka takođe se dizalo mnogo prašine), ali one ne bi smele da zasene samu muziku.

Oušn pravi inteligentni, savremeni R&B koji, kao i sva dobra muzika, ne poštuje granice žanra i ne libi se da eksperimentiše (čak i da sempluje Bitlse!). Gosti su brojni – od već pomenutih Bijonse i Kendrika Lamara, do Džonija Grinvuda (Radiohead) i Džejmsa Blejka – ali najviše se ističe André 3000 (nostalgična „Solo (Reprise)“).

D.A.R.K.
Science Agrees

D.A.R.K. - Science Agrees

D.A.R.K. je supergrupa sa pedigreom, trio koji čine pevačica Dolores O’Riordan (The Cranberries), basista Endi Rurk (ex-The Smiths) i multiinstrumentalista/DJ Ole Koretski. Unapred treba obavestiti fanove da ne očekuju nešto nalik na matične bendove članova, da ne bi došlo do razočaranja. D.A.R.K. sviraju dobar, mračan (logično) rok inspirisan njuvejvom i post-pankom, tako da se više čuju odjeci Depeche Mode i New Order, pa čak i Kraftwerk („Gunfight“, „Miles Away“). Rurkov bas dominira nad ostalim instrumentima, a O’Riordanova i Koretski pevaju uglavnom unisono, ravno i repetetivno. Neke od boljih pesama su „Curvy“ i „Steal You Away“.

Banks & Steelz
Anything But Words

Banks & Steelz - Anything But Words

Jedna od najneočekivanijih saradnji godine predstavlja ova, između Pola Benksa, frontmena njujorškog alternativnog rok benda Interpol, i repera/producenta RZA iz Wu-Tang Clan. Deluje neobično, i ne bi trebalo da funckioniše, ali na neku foru je prilično dobro. RZA ume da prilagodi svoju produkciju Benksovoj večnoj melanholiji – uvodna „Giant“ i naslovna pesma su sjajni primeri. Odlične su i „Wild Season“, na kojoj gostuje Florens Velč (mada više zvuči kao Lana Del Rej), „Conceal“ i „One by One“. Međutim, često se dešava da Benksovo prisustvo guši tok albuma; uz sve napore da se uklopi sa besnim rimama, njegovo tugaljivo pevušenje ostaje samo ukras u pozadini, a tu mu niko ne može pomoći. Lepo je što se druži sa kul ekipom, ali nekad rep treba ostaviti reperima.

De La Soul
and the Anonymous Nobody…

De La Soul - and the Anonymous Nobody

Dvanaest godina od prošlog albuma, a trideset od debija, sada već sredovečni rep trio De La Soul izbacili su novi LP zahvaljujući podršci obožavalaca na Kickstarter-u. S jedne strane, vrlo je jasno da ne prate savremene tendencije (ili da ih uopšte ne interesuju) – semplovi su obilni, ritmovi veoma retro, a tekstovi neozbiljni; ništa se nije promenilo za Posa, Dejva i Masea. Zato je spisak gostujućih muzičara više nego impresivan – Dejvid Birn (art-rokerska „Snoopies“), Snoop Dogg („Pain“), Dejmon Albarn (melanh-odlična „Here in After“), Estel („Memory of… (US)“), Little Dragon („Drawn“), Džastin Hokins iz Darkness (ludačka „Lord Intended“) i mnogi drugi; njihovi doprinosi pesmama daju nove dimenzije, možda čak u meri da svojim prisustvom spuštaju De La Soul na nivo MC-jeva i priređivača kompilacije.

Glass Animals
How to Be a Human Being

Glass Animals - How To Be A Human Being

Ne dešava se često da bend već na svom prvom albumu ima definisan, prepoznatljiv i jedinstven zvuk. Glass Animals su to postigli 2014, na debiju Zaba – njihova organska indi elektronika zvučala je kao nekakva šumska verzija alt-J. Drugi album, How to Be a Human Being, inspirisan pričama i delovima razgovora neznanaca koje je frontmen Dejvid Bejli potajno snimao telefonom, zadržava osnovni zvuk benda („Cane Shuga“, „The Other Side of Paradise“), ali ga eklektično nadograđuje elementima hip-hopa i retro R&B-ja („Season 2 Episode 3“). Uvodna „Life Itself“ je prava letnja pesma, a još se ističu „Mama’s Gun“ i „Agnes“.  Odličan album za poslednje sunčane dane.

Dinosaur Jr. - Give A Glimpse Of What Yer NotDinosaur JrGive a Glimpse of What Yer Not

Džej Mejsis i ekipa nastavljaju plemenit poduhvat spajanja zaraznih melodija i mnogo muljavih gitara. Upornost se svakako ceni, ali bend se i dalje nije pomakao od pred-grandžovskog zvuka; nekad su jednostavno previše bučni i naporni.

Of Montreal - Innocence Reachesof MontrealInnocence Reaches

Četrnaesti album za dvadeset godina. Kombinovanje art-popa, psihodeličnog roka, elektronike, indija i fanka. Nije toliko zabavno koliko bi oni voleli da bude, ali bar nije ni depresivno kao prethodnih par izdanja.

.

Wild Beasts - Boy KingWild BeastsBoy King

Ako je Present Tense, prethodni album ovog londonskog benda koji je od roka i dream-popa vremenom prešao u indi-elektro, bio o ljubavi, onda je ovaj o seksu. Istovremeno senzualna i tvrda dekonstrukcija muškosti – zamislite mešavinu Suede i Aphex Twin-a.

Blues Pills - Lady in GoldBlues PillsLady in Gold

Dosta slobodniji drugi album bluz rokera. Pevačica Elin Larson se ovog puta više ugleda na Aretu Frenklin nego na Dženis Džoplin. Blaga psihodelija je i dalje tu, ali u njenoj osnovi su sada soul i R&B.

.

Tarja - Shadow SelfTarjaThe Shadow Self

„Druga strana“ EP-ja The Brightest Void, objavljenog ranije ove godine. Kraljica simfonijskog metala, operska pevačica i nekadašnja pevačica benda Nightwish godinama daje sve od sebe da se ostvari i kao solo umetnica. Njen sopran je i dalje moćan, iako je na pregu četrdesetih, a ovaj album joj je možda i najbolji do sad. Čak je i obrada „Supremacy“ (u originalu Muse) iznenađujuće dobra.

Thee Oh Sees – A Weird ExitsThe Oh SeesA Weird Exits

Ko-zna-koja-po-redu promena postave benda u čijem je centru frontmen/multiinstrumentalista Džon Dvajer, dovela je dvojicu bubnjara u grupu, što je svakako zanimljivo. A muzika? Kao i uvek: garažni rok, pank, kraut-rok, pop i psihodelija.

The Midnight - Endless SummerThe MidnightEndless Summer

Naizgled samo još jedan u moru retro sint-pop sastava koji jašu talas nostalgije za osamdesetima, ovaj duo ipak ima ono nešto, dovoljno da ih neznatno izdigne iz mase, nedovoljno da ih nametne kao vodeće u žanru. Zabavni su.

Gypsy And The Cat - Virtual IslandsGypsy & the CatVirtual Islands

Želeli bi da budu MGMT ili Empire of the Sun, ali im ne ide. Međutim, ima nade za njih ako prestanu da imitiraju uzore – preporuka je singl „Inside Your Mind“.

.

Jeff the Brotherhood - ZoneJEFF the BrotherhoodZone

Poslednji deo „duhovne trilogije“, koju još čine i albumi Heavy Days (2009) i We Are the Champions (2011), povratak je sirovijem zvuku. Nakon dva albuma izdata u međuvremenu (koji ne ulaze u trilogiju i generalno su više pokušaji da se uđe u mejnstrim), ovo izdanje nije toliko dobro koliko je oslobađajuće.

Blind Pilot - And Then Like LionsBlind PilotAnd Then Like Lions

Ova indi folk-pop šestorka ne pokušava da se prilagodi trendovima komercijalizacije kao, recimo, Mumford & Sons, držeći se kamerne estetike i aranžmana. Prijatno i lepršavo.

.

Florence and The Machine - Songs from Final Fantasy XVFlorence + the MachineSongs from Final Fantasy XV EP

Tri pesme snimljene ekskluzivno za novi nastavak popularnog serijala RPG igara. Dve, „Too Much Is Never Enough“ i „I Will Be“ se uklapaju sa eteričnim duhom FF, dok je treća fenomenalna obrada klasika Bena E. Kinga, „Stand by Me“, koja mu daje sasvim novu dimenziju.

Pfarmers - Our PuramPfarmersOur Puram

Druga supergrupa koju čine članovi bendova The National i Menomena (prva je EL VY, u kojoj sviraju Met Berninger i Brent Nof). Ovde imamo Brajana Devendorfa (koji je takođe aktivan i u LNZNDRF) , Denija Sima (koji je aktivan i kao lo-fi solo izvođač) i Dejva Nelsona (koji nastupa u pratećim bendovima Dejvida Birna, St. Vincent i Sufjana Stivensa). Prvi album pratio je Simov san u kom se udavio i reinkarnirao kao biljka, dok ovaj prati spiritualističku komunu u Oregonu osamdesetih. Muzički ništa naročito, ali narativ je lud.

Sabaton - The Last StandSabatonThe Last Stand

Možda je teško ozbiljno shvatiti ove švedske power metalce i njihovo loženje, ali sigurno je da mnogo vole i poznaju istoriju (odnosno, ratove). Skoro svaki njihov album prati neki koncept, a ovog puta su to čuvena poslednja uporišta u nemogućim bitkama, očekivano počevši od Termopilskog klanca. Naravno, sve je vrlo pompezno i glorifikovano, i sve pesme imaju epske pevljive refrene. Domaća publika naročito se obradovala pesmi „Last Dying Breath“ u kojoj se peva o majoru Dragutinu Gavriloviću.

Crystal Castles - AmnestyCrystal CastlesAmnesty (I)

Neobjašnjiva popularnost ovog andergraund lo-fi elektro-eksperimentalnog sastava ne jenjava uprkos odlasku prethodne vokalistkinje Alis Glas. Njena zamena, Idit Frensis još opipava teritoriju, ali osnovna ideja ovog projekta Itana Keta se nastavlja.

Ryley Walker - Golden Sings That Have Been SungRyley WalkerGolden Sings That Have Been Sung

Treći album ovog mladog kantautora odgojenog paralelno na Timu Bakliju i Marku Kozeleku, uz produkciju Liroja Baha (ex-Wilco), jedan je od najlepših ove godine. Poslušajte bar „The Halfwit in Me“, nećete zažaliti.

.

Prophets Of Rage - The Party's OverProphets of RageThe Party’s Over EP

Skupila se tri člana Rage Against the Machine, dva člana Public Enemy i jedan član Cypress Hill da sviraju obrade sopstvenih pesama i budu besni dok šire levu propagandu pred izbore u SAD. Stari materijal ne zvuči toliko dobro, a nove, originalne pesme su jednostavno loše.

.

PRESLIŠAVANJE

Preslišavanje je istovremeno stariji i mlađi brat Preslušavanja, njegov muzički guru, učitelj i rival. U njemu se prisećamo nekih kultnih albuma i obeležavamo zgodne godišnjice.

AVGUST 1966.

Ovog meseca idemo čak pedeset godina u prošlost, a naš izbor je više nego očigledan.

The Beatles
Revolver

beatles-revolverRevolver je oduvek bio među potcenjenim albumima Bitlsa. Hronološki, ovaj album je došao posle Rubber Soul, folk-rok remek-dela, a pre Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band, remek-dela u svakom pogledu. Uhvatio je bend u muzički najeksperimentalnijem periodu i nagovestio individualna stremljenja članova.

Džorž Harison otvara album politički obojenom pesmom „Taxman“, a kasnije filozofira na „I Want to Tell You“. Harison je u to vreme postao opčinjen indijskom kulturom, religijom i muzikom. Njegovo poznanstvo sa sitaristom Ravijem Šankarom ostavilo je mnogo traga u kasnijoj Harisonovoj karijeri, ali već ovde smo mogli da osetimo nagoveštaj toga na „Love You To“. Džon Lenon je, s druge strane, eksperimentisao sa psihoaktivnim drogama: skoro sve pesme koje on peva na albumu govore o njegovim iskustvima, čak i kada tekstovi to uspešno prikrivaju. Dok su „I’m Only Sleeping“, „She Said She Said“ i „And Your Bird Can Sing“ u suštini pop pesme, „Tomorrow Never Knows“ pokušava da sažme LSD trip u tri minuta, pozajmljujući pritom tekst iz Tibetanske knjige mrtvihPol Makartni je u međuvremenu izučavao klasičnu muziku i orkestarske radove Brajana Vilsona. „Eleanor Rigby“ ostaje jedna od najzrelijih pesama u katalogu Bitlsa, zahvaljujući istovremeno tekstu koji funkcioniše na dva nivoa (kao priča za sebe i kao lament nad usamljenošću) i bogatom gudačkom aranžmanu. Tu su i sentimentalna „Here, There and Everywhere“ i optimistična „Good Day Sunshine“. A Ringo? Pa, on peva „Yellow Submarine“ i super mu je.

.

U avgustu 1986. godine izašli su kultni Graceland Pola Sajmona i Slippery When Wet benda Bon Jovi koji je tad bio u punoj snazi. Sajmona sad slušaju samo matorci. Retro Bon Džovi je i dalje obavezan za sve gimnazijalce i rokere početnike (a ostaje guilty pleasure mnogo kasnije).

Paul Simon - Graceland
Bon Jovi - Slippery When Wet

1 komentar

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *