Pravo vreme za braću Safdi

Krajem godine u bioskope nam je stigao film Pravo vreme rediteljskog dvojca koji čine Džoš i Beni Safdi, sa Robertom Patinsonom u glavnoj ulozi – neočekivana saradnja rezultovala je odličnim filmom.

S obzirom na uspeh koji su postigla ostvarenja sa nevelikim budžetom kao što su A Ghost Story, Get Out, Raw i mnoga druga, čini se da je 2017. bila godina indi filma. Ali iako su to uglavnom dela ne-mejnstrim reditelja i scenarista, u mnogim indi filmovima ove godine mogli smo videti vrlo poznata glumačka lica. Tako nam je krajem godine u bioskope stigao film Pravo vreme (Good Time) rediteljskog dvojca koji čine Džoš i Beni Safdi, sa Robertom Patinsonom u glavnoj ulozi – neočekivana saradnja rezultovala je odličnim filmom.

Ko su Džoš i Beni Safdi?

Robert Patinson je možda za njih čuo tek nedavno, ali braća Safdi bave se filmom već više od 10 godina. U Njujorku, u kom su rođeni i odrasli, osnovali su svoj filmski kolektiv i snimali kratke filmove i reklame, a 2008. godine Džoš Safdi je režirao, a Beni Safdi producirao njihov prvi dugometražni film – The Pleasure of Being Robbed. Po rečima braće, njihova namera nije bila da film zapravo dospe do bilo kakve publike već je to bio bio rezultat eksperimentisanja. Međutim, The Pleasure of Being Robbed je bio prikazan na SXSW filmskom festivalu u Ostinu i ispostavilo se da publika za takav film itekako postoji, pa je usledila i njegova projekcija ni manje ni više nego na Kanskom filmskom festivalu. Ovaj uspeh braća Safdi ponovila su već sledeće godine kada je u Kanu prikazan i njihov naredni dugometražni film, Daddy Long Legs. Iako su već nakon prvog gostovanja u Kanu Džoš i Ben Safdi počeli da dobijaju ponude različitih agenata, na iste nisu odgovarali odlučivši da se drže nezavisnog filmskog stvaralaštva, snimanja na zabranjenim lokacijama i nalaženja glumaca na ulici.

A to se desilo i doslovno – pet godina nakon Daddy Long Legs, Safdijevi snimaju svoj sledeći dugometražni igrani film, Heaven Knows What. Ovaj film inspirisan je autobiografskom knjigom autorke Arijel Holms koja je bila heroinska zavisnica i živela na ulicama Njujorka. Arijel je i glavna glumica u filmu – tumači ulogu Harli koja je smrtno zaljubljena u Ilju (Kejleb Lendri Džouns) i da bi svoju ljubav dokazala, ne preza ni od pokušaja samoubistva. Film je vrlo sirov (a i surov) i pokazuje potencijal Safdijevih, ali se čini više kao vežba nego zaokružena priča. Međutim, i pre nego što je počelo prikazivanje Heaven Knows What, Robert Patinson je naišao na jednu od fotografija sa snimanja i dodao braću Safdi na spisak reditelja sa kojima bi želeo da sarađuje.

Beni i Džoš Safdi u Lokarnu. Preuzeto sa indiewire.com.

Neplanirana saradnja

Otkad je nakon poslednjeg filma Sumrak sage koji je izašao 2012. godine raskrstio sa ulogom Edvarda Kalena, Robert Patinson je uglavnom angažovan za manje popularne filmove i to po sopstvenom izboru. Da li je u pitanju želja za dokazivanjem ili nešto drugo, ne znamo, ali i pored Kraljice pustinje (ambicioznog projekta koji je postao promašaj), Patinson se pokazao kao ozbiljan glumac, kako u čudnim filmovima Dejvida Kronenberga (Cosmopolis, Maps to the Stars), tako i u nepravedno nezapaženom ostvarenju Rover Dejvida Mišoa. Odlučivši da se sȃm javlja rediteljima sa kojima bi voleo da sarađuje, Robert Patinson poslao je mejl i braći Safdi nakon što ga je privukla estetika jedne od fotografija sa snimanja filma Heaven Knows What. Iako su u tom trenutku hteli konačno da se pozabave filmom Uncut Gems čiji su scenario započeli još nakon Daddy Long Legs, Safdijevi su prihvatili Patinsonovu ponudu i specijalno za njega napisali ulogu Konija Nikasa u filmu Pravo vreme.

Pravo vreme

Radnja najnovijeg filma Džoša i Benija Safdija dešava se u manje od 24 sata. Koni Nikas planira pljačku banke u kojoj bi trebalo da mu pomogne njegov mentalno zaostali brat Nik (Beni Safdi). Iako imaju plan bekstva i iz banke izlaze sa torbom punom novca, dolazi do komplikacija i oni su primorani da beže od policije, ne kolima, nego trkom. Tokom jurnjave, Nik proleće kroz staklena vrata i biva uhapšen, dok Koni uspeva da umakne. On ne može da dozvoli da njegov brat ostane u zatvoru i deo ukradenog novca prilaže za kauciju, nadajući  se da će ostatak dobiti sa kreditne kartice majke svoje devojke Kori (Dženifer Džejson Li). Međutim, Nik u međuvremenu biva pretučen i završava u bolnici, pa Koni ugleda priliku da ga sam oslobodi. U početku to deluje kao lak zadatak i Koni bolnicu napušta sa pacijentom, ali ubrzo dolazi do preokreta i priča kreće potpuno novim tokom.

Čak i ako je Sumrak saga vaš jedini susret sa Patinsonovom glumom, neće vam biti potrebno mnogo vremena da se naviknete na to da ga gledate u potpuno drugačijem izdanju. Koni Nikas je daleko od svetlucavog vampira i lepuškastog tinejdž čarobnjaka, ali Patinson se odlično snalazi u ulozi i ako to i jeste bila želja za dokazivanjem – dokazao se. Pored iskusne Dženifer Džejson Li, mnogi sporedni glumci u ovom filmu se na velikom ekranu pojavljuju po prvi put, ali Patinson i Lijeva ne odskaču zbog svoje popularnosti i vrlo je lako zaboraviti na njihove prethodne uloge (a nije upadljiva ni razlika od 24 godine između njih dvoje). Iako je dobio manje vremena pred kamerom od Patinsona, film sa njim počinje i završava se, pa je na Beniju Safdiju bila velika odgovornost, ali on je sjajno izneo lik Nika Nikasa.

Patinsonovo blajhanje nije preokret o kom govorimo. Preuzeto sa imdb.com.

Pomenuti sporedni glumci tumače neke vrlo živopisne likove u vezi sa čijim pričama imamo mnoga pitanja koja ostaju bez odgovora i pomalo odvlače pažnju sa situacije braće Nikas. Povremeno deluje kao da ima suvišnih detalja koji se tiču sporednih likova kako bi se dobilo na realističnosti dok odnos između Konija i Nika ne biva dublje istražen nakon što je predstavljen zaplet. Ne znamo šta se desilo sa njihovim roditeljima ili zašto Koni nema posao već je pljačka banke jedini način da dobije novac potreban za izdržavanje brata i sebe, ali znamo da gospođa koju Koni zamoli da se posluži njenim telefonom čuva tegle pune neke čudne ljigave mase u frižideru. Međutim, radnja filma razvija se veoma brzo, završava manje od 24 sata nakon što je počela (sa izuzetkom kratkog epiloga) i može biti dovoljna sama po sebi, pa bi ono što joj je prethodilo kao i porodični odnosi Nikasovih možda ipak bili predmet nekog drugačijeg filma.

Kao i u svojim prethodnim filmovima, i u Pravom vremenu braća Safdi se poigravaju očekivanjima publike. Kako direktno obrtom u scenariju, tako i atmosferom koja možda više podseća na filmove Nikolasa Vindinga Refna nego na klasične akcione krimiće. Ovo je postignuto kako vizuelno, uglavnom drečavim i fluorescentnim bojama (sumnjamo da je upravo vizuelni efekat presudio u tome da važnu ulogu u filmu ima kuća strave u zabavnom parku), tako i muzikom. Elektro saundtrek koji nalikuje onom koji možete čuti u Refnovom Vozaču znatno utiče na ton filma i odlično se uklapa uz vizuelni aspekt s obzirom na to da se veći deo filma odigrava tokom noći uz neonsko veštačko osvetljenje. Muziku je komponovao Danijel Lopatin, poznatiji pod pseudonimom Oneohtrix Point Never, a verovatno najjači utisak ostavlja jedina vokalna kompozicija koju čujemo na samom kraju, a u kojoj peva Igi Pop (koji je i pisao reči).

Sledeći film braće Safdi, pomenuti Uncut Gems, trenuno je u pretprodukciji. Tema filma još uvek nije poznata, ali uzevši uzlaznu putanju njihovog razvoja kao reditelja i scenarista, sa uzbuđenjem čekamo šta god sledeće da nam predstave.

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *