Japansko pozorište: Kabuki, Takarazuka, kros-dresing

Muškarci koji glume žene, žene koje glume muškarce – japanska pozorišna tradicija zabeležila je oba, a ovaj vid umetnosti veoma je uspešan i danas.

tuuuteverything.blogspot.com

Glumac u kabuki pozorištu, preuzeto sa tuuuteverything.blogspot.com

preuzeto sa wikigallery.org

preuzeto sa wikigallery.org

Kabuki je vrsta tradicionalnog japanskog pozorišta u kome glume isključivo muškarci. Pri njegovom nastanku u 16. veku, doduše, to nije bio slučaj. Naprotiv. Kabuki je osnovala Okuni, po nekim pričama šinto sveštenica, kada je izvela čudnovat, do tada neviđen ples na obali reke Kamo u Kjotou. Uskoro se okupila grupa plesačica, prostituki i skitnica koja je pokušala da kopira i dalje razvija njen ples, i vrlo brzo opčinila posmatrače. Ove prve kabuki trupe su plenile masu – prost narod na koji su bile i usmerene, poput zemljoradnika i zanatlija, ali poznato je da su se čak samuraji prerušavali kako bi mogli da se ušunjaju na performanse ne kompromitujući svoj visoki položaj.

Senzualna priroda plesa i sugestivne teme kojim se bavio izazvali su snažnu reakciju publike, pogotovo što su mnoge devojke pružale i „dodatne usluge“ u bekstejdžu. Muškarci su se borili za naklonost plesačica, i počele su da izbijaju masovne tuče i ozbiljni javni neredi, zbog čega je vlada 1629. zabranila ženama pojavljivanje na sceni. Našla je za shodno da ih zameni lepim mlađanim momcima duge kose.

Utaemon_Nakamura_VI_1951

Utaemon_Nakamura VI, čuveni onnagata iz 1951; slika preuzeta sa www.wikipedia.com

Tako je otpočelo novo poglavlje kabukija. Ali, to nije mnogo pomoglo. To, u stvari, nije uopšte pomoglo. Publika, sada i muška i ženska, se prosto polomila oko „prisvajanja“ atraktivnih glumaca, željni da ih načine svojim „štićenicima“. Vlada se još jednom osetila odgovornom da zavede red.

Kabuki u svom sadašnjem obliku nastaje kada su odrasli muškarci preuzeli sve uloge, kako bi konačno „sve bilo na svom mestu“. Razvija se fabula i dramatizacija likova, akcenat se stavlja na glumu, zbog čega kabuki prestaje da se bazira toliko na plesu koliko dobija dramski karakter. Sve više počinje da se smatra zabavom za elitu, za razliku od svojih skromnih početaka. Glumci specijalizovani za ženske uloge nazivaju se onnagate, i postaju zvezde Japana.

Snežna scena iz filma Memoari jedne gejše zapravo crpi inspiraciju iz folkorne priče Sagi Musume obrađene u kabuki pozorištu.

Naglasak je na sofisticiranom držanju i eleganciji pokreta. „Umetnost glumljenja žene“ zahteva potpunu posvećenost, napornu vežbu i posebnu veštinu izražavanja. Svaki pokret je odmeren, izuzetno precizan, fino suptilan i služi da izrazi emociju, pobudi misao, stvori raspoloženje, ispriča priču.

YoshizawaAyameI

Slavni onnagata Jošizava Ayame I, preuzeto sa wikipedia.com

Pripreme za kabuki počinju veoma rano, sa 5-6 godina, zbog čega se izvode u okviru specijalizovanih glumačkih porodica. Učenje se prenosi sa oca na sina, koji preuzima očevo umetničko ime i grb. Čuvena linija porodice Ajame, najslavnijeg onnagate iz 17.veka broji pet generacija glumaca do danas. Ajame I je bio poznat po zalaganju da se onnagata mora ponašati kao žena u svim aspektima života kako bi održavao svoju femininost. Oženjen i sa nekoliko dece, Ajame se i u svom privatnom životu oblačio kao dama i ljudi su ga tretirali kao „nju“. Bio je veoma poštovan za života, slavljen kao veliki umetnik, a njegove ideje i saveti su skupljeni u knjigu Ajamegusa koja je svojevrsna „Biblija“ za sve one koji se pronalaze u ulozi žene.

Danas je jedan od najčuvenijih onnagata Bando Tamasaburo V, koji je stekao međunarodnu slavu. Ovaj 63-ogodišnji glumac nastupa od svoje sedme godine, a nedavno je proglašen za „živo nacionalno blago“ Japana za svoj doprinos tradicionalnom pozorištu. Na snimku ispod možete videti njegovo izvođenje ženskog obličja velike zmije Oroči, koja se napija i pada u trans, prevarena od strane Susanoa, boga groma.

Taišu Engeki

fukutoshin.wordpress

Plakat najave za performans; preuzeto sa fukutoshin.wordpress

Iz kabukija se u skorije vreme izdvojio novi, moderni žanr: „lako pozorište“ ili „pozorište za mase“. Kao što je i sam kabuki bio u početku, taišu engeki je usmeren na „prosečnog čoveka“, i bez imalo pretencioznosti daje do znanja da je tu samo da zabavi. Zbog toga su cene karata relativno jeftine u odnosu na  tradicionalno pozorište. Taišu engeki ne pretenduje da bude proglašen „visokom umetnošću“, niti da se bavi dubokim, filozofskim temama. Ples se izvodi uz savremenu muziku u stilu pop balada, scena je nakićena, menja boju i koristi blještave svetlosne efekte, kostimi i šminka ekstravagantni, ples inkorporira elemente kabukija ali ga se slabo pridržava. Prelepih našminkanih momaka je više nego ikad: imaju status „slavnih ličnosti“ i iza sebe imaju nebrojeno fanova, mahom adolescentnih devojaka.

U performansima se često koriste rekviziti, poput vela, akrobacija sa lepezama (03:45) ili pak grančice trešnjinog drveta.

japanpop.cuiaba.wordpress

Saoto Taiči- transformacija; preuzeto sa japanpop.cuiaba.wordpress

Dvadesetdvogodišnji Taiči Saotome, kod fanova poznat kao „Princ letimičnog pogleda“ (Sidelong Glance Prince) trenutno je jedan od najpopularnijih onnagata u taiši engekiju, koji je stekao uglednu reputaciju i u igranim serijama; početkom ove godine je objavio veridbu sa svojom koleginicom glumicom.

A sada malo žene!

preuzeto sa shoujo.tripod.com

preuzeto sa shoujo.tripod.com

Nasuprot kabukiju u kom muškarci glume žene, 1914. godine je oformljeno pozorište Takarazuka: prva potpuno ženska glumačka trupa u kojoj žene glume kako ženske tako i muške uloge. Bavi se mjuziklom i obrađuje širok spektar tema, od Brodvejskih mjuzikla, filmova i romana, do japanskih folklornih priča, popularnih mangi i čak video-igrica. Smatra se spektaklom u Japanu i toliko je popularna među stanovništvom da su karte redovno rasprodate, a ljubitelji prelaze po stotine kilometara kako ne bi propustili predstavu. Muška uloga naziva se otokojaku, a ženska musumejaku– generalno su otokojaku glumice mnogo popularnije od musumejaku.

Zbog svoje velike popularnosti, Takarazuka je podeljena u pet posebnih trupa, koje nose nazive kao iz nekog anime crtaća:

Cvetna trupa vrši selekciju vokalno najboljih i najpopularnijih glumica iz svih ostalih trupa, i često ima opersku tematiku.

Mesečeva trupa je usmerena na nove mlade pevačice i stavlja akcenat na muziku. Često se bavi adaptacijom mjuzikla sa zapada i modernim temama.

Snežna trupa se bavi tradicionalnim i istorijskim temama, sa posebnim osvrtom na dramu.

Zvezdana trupa okuplja najveće zvezde Takarazuke.

Nebeska ili Kosmos trupa je nedavno oformljena eksperimentalna trupa i iz nekog razloga okuplja najviše članice, od preko 170cm.

Devojke koje žele da se pridruže Takarazuki od svoje 15 do 18. godine pohađaju specijalizovanu školu internatskog tipa, poznatu po strogoj disciplini i visokim standardima. Od 1000 devojaka, koliko se godišnje prijavi, škola prima 50. Glumice su u obavezi da napuste pozorište kada se udaju, posle čega kao već proslavljene medijske ličnosti mogu da nastave rad na televiziji, kao glumice, pevačice ili plesačice.

Sena Đun, jedna od popularnijih glumica, napustila je trupu pre par godina; preuzeto sa www.takarazuka-revue.info

Sena Đun, jedna od popularnijih glumica, napustila je trupu 2009. godine; preuzeto sa www.takarazuka-revue.info

Ono što je posebno zanimljivo za Takarazuku su njeni fanovi, koje pretežno čini ženska populacija. U početku su neke obožavateljke slale ljubavna pisma glumicama i inicirale prisan kontakt sa njima, što je javnost protumačila kao skandalozno, i vrlo brzo je u pozorište morao biti uveden novi kodeks ponašanja. Glumicama je zabranjen bilo kakav kontakt sa publikom, tako da fanovi čekaju satima ispred pozorišta pre i posle predstave kako bi na trenutak ugledale svoje miljenice. Nema vrištanja, guranja i traženja autograma: fanovi stoje tiho u kolonama i strpljivo čekaju da predaju svoj poklon za omiljenu glumicu, koja će im zauzvrat kratko mahnuti u znak zahvalnosti i nastaviti redom.

Fanovi skupljaju DVDijeve, bilete i kartice sa slikama svojih omiljenih glumica, preuzeto sa: shoujo.tripod.com

Fanovi skupljaju DVDijeve, bilete i kartice sa slikama svojih omiljenih glumica, preuzeto sa: shoujo.tripod.com

Jedna struja ovu neverovatnu popularnost objašnjava erotskom, lezbijskom komponentom predstave, koja je postala prva mogućnost da devojke u tradicionalnom patrijarhalnom društvu kao što je Japan u javnosti izraze svoju naklonost prema drugim devojkama. Druga struja, pak, ističe fascinaciju obožavateljki otokojaku ulogama, te zadovoljstvo feminističkog bunta koje mlade žene osećaju kada vide druge žene u dominantnim i moćnim ulogama koje su inače „rezervisane“ za muškarce.

Štagod da je u pitanju, Takarazuka deluje kao ostvarenje snova mnogih žena, i idealan odgovor viševekovnih moralnih zabrana koje su slobodu tumačenja i prikazivanja ženstvenosti davale isključivo muškarcima.  

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *