Poslednji humor: Zabavni epitafi

Kad razmislite o tome, na epitafe možete staviti šta god želite jer niko neće moći da se svađa sa vama. Neki ljudi su to iskoristili da smrt učine što zabavnijom. Ovo je Kokoškinih 10 omiljenih poslednjih pozdrava.

10. Izabel H. Kenston: „Radije bih bila u tržnom centru”

Verujemo da bi, Izabel, verujemo da bi…

Najpoznatiji grob u Juti, preuzeto sa http://giznbas.webs.com/

Najpoznatiji grob u Juti, preuzeto sa The Search For Lilly E. Gray

9. Lili E. Grej: „Žrtva zveri 666”

Kokoški se javio Đavo protestvujući da kaže da nije imao nikakve veze sa Lilinom smrću; to su samo osude ljubomornih. Mnogi i dalje pokušavaju da otkriju čemu ovaj epitaf, ali bez preterano uspeha.

8. B. P. Roberts: „Rekla sam vam da sam bolesna”

Gospođa Beti je za života bila popriličan hipohondar. Kao u priči u kojoj je dečak vikao „Vuk, vuk!”, izgleda da ni njoj niko nije verovao kad se razbolela, pa se Beti postarala da nikad ne zaborave da je bila u pravu.

7. Merv Grifin: „Neću se odmah vratiti posle ove poruke”

Kao televizijski voditelj, Merv je očigledno osetio potrebu da naglasi da posle reklama neće biti nastavka.

6. Bil Kugle: „Nikad nije glasao za republikance i malo šta ih je povezivalo”

Senator Teksasa je želeo da bude siguran da ga niko neće optužiti za ovaj gnusni zločin.

"Nisam republikanas, časna reč!", preuzeto sa http://www.ugo.com/

“Nisam republikanac, časna reč!”, preuzeto sa ugo.com

5. Robert Klej Alison: „Nikad nije ubio čoveka koga nije trebalo ubiti” 

Šta se mora, nije teško. Duh divljeg zapada ostaje sa Klejem zauvek. U početku je na njegovom grobu pisalo “Džentlmen. Revolveraš.”, upozoravajući da je uvek bio džentlmen kad je ubijao. 

To je bukvalno sve, preuzeto sa findagrave.com

To je bukvalno sve, preuzeto sa Find a Grave

4. Mel Blank: „To je sve, narode!”

Čovek od hiljadu glasova se pozdravio sa nama poznatim rečima Gice Prasića, kome je davao glas u popularnim crtanim filmova.

3. Margerit Dui Daniels: „Uvek je govorila da je noge ubijaju, ali joj niko nije verovao”

Verovatno joj sada, kao i Beti, veruju na reč.

2. „Džonatan Blejk na ovom mestu počiva, gas je zgazio ‘mesto da je kočio.”

 Ovaj epitaf se proslavio tako što je bio predstavljen u „Riplijevo verovali ili ne”. Da nismo pronašli dokaze njegovog postojanja, zaista ne bismo ni verovali.

Grob Mardžori Mek Kol, preuzeto sa http://www.cultofweird.com/

Grob Mardžori Mek Kol, preuzeto sa Cult of Weird

1. Mardžori Mek Kol: „Živela jednom, zakopana dva puta” 

Neki bi pomislili da je ovaj natpis neka čudna metafora, ali  treba ga shvatiti vrlo doslovno. Naime, Mardžori se razbolela od groznice koja je neretko bila fatalna u osamnaestom veku. Kada je umrla, sa sahranom se požurilo da se bolest ne bi proširila. Sredili su je za pogreb na prst joj stavivši vredan i skupocen prsten, koji je započeo ogovaranja. Priče su došle i do pljačkaša grobova, pa su te iste večeri kad je Mardžori sahranjena dvojica krenula u pohod na njen grob. Nisu uspeli da skinu prsten s ruke, pa su se dogovorili da prosto odseku prst. Čim su to uradili, krv je šiknula, a Mardžori zavrištala kao vila močvaruša. Pljačkaši su pobegli glavom bez obzira.

Džon, njen ucviljeni muž, sedeo je kod kuće kad je čuo kucanje na vratima. Deci je rekao „Da je vaša majka još uvek živa, zakleo bih se da ona kuca”. Na opšte iznenađenje, kad je otvorio vrata to i jeste bila ona i Džon je od straha pao mrtav. Mardžori je nastavila sa životom, preudala se, rodila još dece i kad je zaista umrla, njen grob je postao jedna od glavnih atrakcija Lurgana u Severnoj Irskoj. Koliko je priča tačna je diskutabilno, ali epitaf ipak ostaje podjednako interesantan.

    Leave a Reply

    Your email address will not be published. Required fields are marked *