Posle FEST-a: Devica Margarida

Režiser: Licinio Azevedo Scenarista: Jacques Akchoti, Licinio Azevedo Uloge: Ermelinda Cimela, Iva Mugalela, Sumeia Maculuva Na ovogodišnjem FEST-u, u okviru programske celine Panorama svetskog filma, imali smo prilike da vidimo…

RežiserLicinio Azevedo

Scenarista: Jacques AkchotiLicinio Azevedo

UlogeErmelinda CimelaIva MugalelaSumeia Maculuva

Na ovogodišnjem FEST-u, u okviru programske celine Panorama svetskog filma, imali smo prilike da vidimo film Devica Margarida, poslednji film Licinija Azeveda (Licinio Azevedo), istaknutog brazilskog reditelja i scenariste.

"Devica Margarida"

“Devica Margarida”. Fotografija preuzeta sa: http://www.fest.rs/program/

Radnja je smeštena u komunistički Mozambik, 1975. godine, nedugo pošto je izvojevao samostalnost od Portugala. Jedne noći policija hapsi ozloglašene žene, uličarke i bludnice najšireg spektra i deportuje ih u kamp za prevaspitavanje, koji zvanično ima zadatak da stvori revolucionarni duh i napravi od njih poslušne domaćice podobne ideologiji, u smislu očuvanja savršenog koncepta okorelog šovinizma koji se krije ispod privida opšte jednakosti. U kampu žene bivaju prisiljene na mukotrpan fizički rad i konstantan psihički teror. Kada čednu Margaridu (Mugalela), koja se greškom našla u kampu, komandant siluje, posle čega devojka umire, dolazi do revolucije i zatvorenice kreću u borbu protiv sistema.

Ovo izuzetno ostvarenje, kroz tragikomična, pa gotovo groteskna izražajna sredstva bavi se socioločkim pitanjima od ključne važnosti ne samo za tokove i posledice dvadesetog veka, već za razvitak društvene zajednice od njenih samih početaka – autonomijom individue u totalitarnom režimu, i autonomijom individue ženskog roda u totalitarnom režimu, ali i u bilo kom drugom. Priroda poretka odlično je formulisana zadrtim patriotizmom, koji je samo površinski sloj duboko obolelog društva, pod diktaturom fašističkog kloniranja, čiji je cilj da stvori homogenu radnu masu. Nezavidan položaj nepodobne žene, samim tim što je žena, pa onda i svim ostalim, u takvom sistemu, stvar čini još složenijom. Sukobom dominantnih, a dijametralno suprotnih centralnih likova (Margaride i Roze – Maculuva), problematika se prelama kroz prizmu ličnosti, što čitavu stvar čini prijemčivijom, autentičnijom i življom. Pre svega tretmanom teme, a onda i vešto građenim strukturalnim segmentima, Devica Margarida ostaje film univerzalne vrednosti i ohrabrujuće ideje  – ako je glad za pravdom i slobodom jedino što preostaje, zločinački totalitarizam se, izgleda, ipak može slomiti.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *