Let it POP!

Ako vam je prva asocijacija na POP Madona, ovaj tekst će vas verovatno iznenaditi, a„ popovanje“ više nikad neće imati isto značenje.

Sem Solomon je pred ogledalom u svojoj kući. Leto je u Kaliforniji, a tih 70-tih klima uređaji nisu bili previše česti, ipak, on se ne obazire na vrućinu.  Čuje se hop, možda i funk, i Sem je udubljen u svoje korake. Svaki put kada stegne svoje mišiće, on izgovara „pop“, zahvaljujući čemu ga s pravom možemo nazvati kumom jednog od plesnih stilova koji su obeležili poslednje godine XX veka.

Koja reč o hip-hop-u

Hip-hop je subkultura nastala u SAD-u, 70-tih godina XX veka, u krugovima Afro-amerikanaca Njujorka. Ključna reč u „Vodiču za preživljavanje u društvu hip-hopera“ – kultura! Hip-hop nije ples, nije repovanje, nisu široke pantalone, hop je sve to zajedno i još mnogo više.

Četiri elementa hip-hop-a su MCing, DJing, grafiti i breakdance (B-boying), kojima se u poslednje vreme pridružuje i beatbox. Kada govorimo o hip-hopu u kontekstu plesnih stilova, misli se zapravo na Street (ulične) stilove – one koji su nastajali izvan ušuškanog sveta plesnih sala. Uzimajući u obzir da u njih spada i džez (u okviru kog je i čarlston o kom je već bilo pomena u Kokošci) i house, i mnogi drugi, hip-hop ples često podrazumeva nešto uže značenje od street-a – funk stilove koji se osim uz funk, igraju i uz hip-hop muziku. Jedini ples koji originalno pripada hip-hop kulturi je break, međutim, popping (kao i locking) ima posebno mesto u ovoj kategorizaciji. Ove stilove prihvatila je rana hop zajednica i B-boys su počeli da ubacuju i elemente ovih stilova u svoje performanse, te su se popping i locking uključili u hip-hop.

Savremena podela razlikuje stari i novi stil (old style i new style), u okviru kojih su se razvili brojni pojedinačni. Popping, međutim, ima značajno mesto u hip-hop kulturi kao jedan od pionira među stilovima, kom popularnost ne jenjava ni danas. Može se čak reći da je popping ono što većini ljudi padne na pamet kad se kaže „hip-hop ples“, čak i kada ne znaju da se to tako zove.

Kako se tačno pop-uje?

facebook.com

Preuzeto sa Facebook-a

Popping se zasniva na mišićnim kontrakcijama (naizmeničnom stezanju i opuštanju mišića) u nizovima. Ti pokreti su kumu Semu bili naporni na kalifornijskoj žezi, pa je svaki morao da proprati zvukom. Zbog eksplozivnog izgleda, taj zvuk je bio upravo “pop”, po čemu je kasnije nazvan i sam stil.

Popping je među prvim stilovima koje će vam pokazati u bilo kojoj ozbiljnoj školi hip-hop plesa. Osim činjenice da su od njega potekli brojni moderniji stilovi, on je takođe osnova za dalje usavršavanje jer predstavlja odličan način vežbanja mišića i sticanja fizičke spremnosti. Kao veoma ritmičan ples, koji se igra na brzu muziku, mnogo je naporniji nego što biste pomislili na prvi pogled. Popping podrazumeva naizmenično kontrakovanje i opuštanje mišića ruku, nogu i/ili trupa, i zahteva izvođenje tih pokreta u nizovima, što daje malo vremena za predah.

Pored toga što je potrebno pratiti ritam muzike, potrebno je i dati smisao pokretima – popping zahteva od plesača da unese pantomimu u svoj nastup. Fizička spremnost jeste bitna, ali se umetnički doživljaj ipak najviše ceni. U toj sferi, popping je nenadmašan u pogledu mogućnosti koje daje. Između dva „pop“-a, odnosno dve kontrakcije, moguće je promeniti položaj tela na bilo koji način, što daje beskonačne mogućnosti za kombinovanje koraka. Verovatno je upravo zbog toga, toliko omiljen.

Sva „deca“ poppinga

U vreme kada je nastao popping, bilo je teško identifikovati stilove zbog brzine kojom su nastajali. Plesne trupe u Kaliforniji razvijale su svaka svoj, pa su se različiti pravci street plesa rađali gotovo svakodnevno. Okland, Sakramento, San Francisko bili su centri hip-hop kulture i nemoguće je identifikovati tačno poreklo popping-a. Grupa Electric Boogaloos, koju je vodio upravo kum Sem sa početka ove priče, prva je popularizovala ovaj stil nastupom na televiziji. Verovatnije je, ipak, od verzije o Semu, da je popping nastao kao mešavina onoga što je bilo najbolje u svim postojećim street plesovima. Jasno je, dakle, da je svaka kategorizacija „dece” popping-a, u najmanju ruku, neprecizna.

Terminologija koja je korišćena dodatno otežava razvrstavanje. Na primer, moonwalk, jedan od zaštitinih znakova Majkla Džeksona, bio je među popperima poznat i pre njega, ali pod imenom flow. Popping ima više različitih elemenata koji se na razne načine mogu kombinovati kako bi se kreirala efektna koreografija. Pored flow-a, među te elemente spadaju tzv. animation, boogaloo, boppers, crazy legs… Kompletno izvođenje zahteva od plesača da koristi sve, prateći ritam muzike, i, naravno, da obezbedi da se publika dobro zabavi posmatrajući performans.

Popping je stekao popularnost između ostalog zbog širokih mogućnosti interpretacije, te su se iz njega razvili posebni stilovi, koji su, svaki za sebe, stekli veliku popularnost. Floating je umetnost hodanja tako da izgleda kao da se u stvari klizate, potekao od moonwalk-a. Zatim je tu waving, koji podrazumeva pokrete kojima se stvara iluzija da kroz telo igrača putuje talas. Tutting je stil koji se fokusira na ruke i posebno šake, testirajući sposobnost plesača da iste savije pod pravim uglovima. Svi oni, bez obzira što potpuno različito izgledaju, imaju određena preklapanju i nije ih lako razgraničiti, upravo zato što su potekli od jednog istog stila – popping-a.

Gde se oprobati?

letsdance.com.my

Preuzeto sa letsdance.com.my

Svi koji su u ovom tekstu pronašli izazov dobro došli su da zaigraju sa hip-hop zajednicom. Popping se može igrati uz veliki broj različitih ritmova, te svaka hip-hop/R’n’B žurka može biti pravo mesto za vas, dok ne steknete samopouzdanje i veštinu. A onda su tu takmičenja.

U  hip-hop kulturi pitanje „Ko je bolji?” po pravilu se rešava betlom (battle – bitka), pa je i u slučaju popping-a, za potpun kulturološki ugođaj, najuputnije prikazati svoje umeće u „borbi” jedan na jedan. Ovakve manifestacije održavaju se među profesionalnim igračima i zaljubljenicima u popping, koji se fokusiraju na usavršavanje jednog plesnog stila. Googlanje/YouTubeovanje prepuštamo zainteresovanim čitaocima.

Mnogo su češća, međutim, takmičenja na kojima se kombinuju elementi više stilova. U tom slučaju disciplina se definiše prosto kao „hip-hop”, a integracija različitih plesova ima za cilj da pokaže svestranost i umeće plesača, kao i da bolje prikaže priču, jer je svaki stil priča za sebe. Savet za YouTubeovanje ovakvih takmičenja – IDO hip-hop championship (International Dance Organization).

Izvori:

Street Urban Dance Company

wiseGEEK

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *