Ponovo Libera, ponovo Libera

Poljska zastava ovih dana markira: odlučno odbijanje bujice izbeglica, vrlo ograničavajući novi zakon o abortusu i upitne izjave poljskih delegata u parlamentu Evropske Unije. Uopšteno, poljska bela i poljska crvena trenutno označavaju kontroverzu koja mnoge ostavlja razmaknutih vilica, ili najmanje spojenih vilica, no i dalje bez reči. Sličan utisak, samo sa više ukusa i više boja, i verovatno nešto manje ozbiljnih posledica po veliki broj ljudi, ostavlja i poljski umetnik – Žbignjev Libera.

Žbignjev Libera rođen je u mestu Pabianice, 1959. godine i još nije umro. Sada živi i stvara u Varšavi, kao verovatno najpoznatiji aktivni poljski konceptualni i vizuelni umetnik. Iako neškolovan za umetnost, njom je počeo da se bavi u svojim ranim dvadesetim, i već tada je odredio svoj kritički i provokativni stav. Jeseni 1982. taj ga je stav toliko istakao da je to čak i poljska vlada primetila! I izdala nalog za njegovo hapšenje zbog kreiranja, štampanja i distribucija letaka sa, kako su smatrali, protiv-državnim porukama. Ranije iste godine imao je prvu izložbu u Lođu, većem gradu u blizini njegovog rodnog mesta, ali je potom nakon uspešne intervencije organa vlasti, otpočeo služenje zatvorske kazne od 18 meseci. Kao i za mnoge druge (po državu opasne) stvaraoce, period utamničenja delovao je produhljujuće i dodatno je formirao njegov umetnički izraz. Nakon liberacije Libera otkriva video-rad kao njemu odgovarajuć vid umetničkog izraza.  Negde u to vreme, buntovno u Liberi se ponovo budi – sa još troje umetnika osniva kulturni pokret-komunu, kao alternativu tada jedinom postojećem sličnom pokretu u Lođu, čiji je ranije i sam bio član. Za mladog umetnika sem bunta, ni pank nije bio mrtav: u okviru svoje umetničke komune osnovao je i pank-rok bend Sternehoch, što na nemačkom znači do zvezda visoko. Niže od toga Libera sa svojom umetnošću nije ni ciljao.

Libera pije. Libera jede. Preuzeto sa: culture.pl

Libera pije. Libera jede.
Preuzeto sa: culture.pl

Kako istrenirati devojčice (1987) je video rad koji je uzrokovao prvo okretanje umetnički osvešćenih glava za Liberom. A sudeći po sadržaju, verovatno je trebalo da uzrokuje okretanje svih iole i na bilo koji način osvešćenih glava: u ovom radu devojčici u krupnom kadru odrasle šake dodaju karmin, turpiju, komade nakita i šminkaju je. Uz ove „feminizirajuće” modifikacije, devojčica se pretapa u kalup žene. Viklerčići, češljići, pomadice, parfemi opšteprihvaćeno pristaju ženi, ali Libera ispituje njihovu prirodnost izmeštajući ih iz očekivanih okvira, poručujući time da su određeni postupci, koji su tak takvi podrazumevani u društvu, zapravo nametnuti i zato naučeni, te da je njihova izveštačenost vrlo često zaboravljena. Libera kaže: „Za mene je to bio fenomenalan primer procesa za koje svi znamo da postoje, ali koje obično ne primećujemo i čije prisustvo u našim životima ne priznajemo sasvim”.

Procesi socijalizacije i uvrštavanja dece u svet odraslih postaju lajtmotiv Liberinih dela, ali on sa njima ne uleće u čeoni sudar, već ih istražuje posredno, putem igračke kao objekata stvorenog od strane odraslog, namenjenom detetu, presvučenom nevinošću, ispunjen koje čime.  I baš taj nedokučivi sadržaj igračke Liberin je predmet istraživanja. Koliko su igračke ispunjene društvenim otrovom i koliko je deci on nametnut? Koristeći poznate forme i brendove igračaka u nešto izmenjenom obliku on postiže željeni efekat ukazivanja na trulu sadržinu.  Tako 1994. stiže prva igračka.

Ako ste bili žensko dete koje je volelo da se igra onime što je društvo predvidelo da bude za žensku decu, ili ako ste bili muško dete, koje je volelo da se igra onime što je društvo predvidelo da ne bude za mušku decu, a zove se Barbika, sigurno se sećate Barbikinog muža, manekena Kena. Ali da li se sećate da je Ken imao tetku? Ne? Ne krivimo vas. Bilo je mnogo Kenova i samo 24 njegove tetke. Liberina Kenova tetka pomalo je debeljušna i nosi kosu uredno dignutu u nabreklu punđu. Kenova tetka predstavlja jedan od mogućih izgleda starije Barbike koja je sa godinama prestala da nosi garderobu ala Spajsice i zaradila bubrenje ćelija masnog tkiva. Libera ukazuje da kreatori lutke svesno stvaraju prirodnim putem teško dosežan ideal lepote, a samim tim i deci pokazuju iskrivljenju sliku sveta odraslih. I zaista, kako to da nismo viđali stariju barbiku? Tu je mala Šeli, kao produkt Barbikine i Kenove ljubavi, onda Šeli jednom poraste u Barbi, a Barbi u…

Vuče li Kenova tetka Kenu obraze po svadbama uz "tetkino lepo"? Preuzeto sa: raster.art.pl

Vuče li Kenova tetka Kenu obraze po svadbama uz „tetkino lepo“?
Preuzeto sa: raster.art.pl

Biće da je Libera bio od onih koji su voleli igračke koje je društvo namenilo ženskoj deci, jer ubrzo nakon Tetke stiže još jedna serija lutaka. Čime god da ste se igrali, sigurno se sećate onih superlutaka, gotovo nadlutaka, koje su piškile, kakile, plakala, sisale, dojile. Mogli ste čak i rasu lutke da birate. Stvarno nadlutke. Ove Liberine možda nisu vršile nužde, a nisu se ni oglašavale, ali su kao ni jedne druge, imale dlake. Možeš obrijati bebu vam omogućuje da obrijete vašu lutku po veoma povoljnoj ceni! Kao i Tetka, i ovo delo ukazuje na problematičan i nametnut ideal bezdlakog tela. Imajući u vidu da su igračke namenjene deci, one bi trebalo da ih uče da briju druge, spremajući ih za brijanje sebe. Interaktivnošću i uključivanjem manuelne radnje u igračku, iza koje stoji naučena društvena norma, Libera odlazi korak dalje od Tetke.

Do gole kože! Brij! Preuzeto sa: raster.art.pl

Do gole kože! Brij!
Preuzeto sa: raster.art.pl

Prisetimo se dobrog starog Kako istrenirati devojčice – premeštanjem prirodnog, normalnog i očekivanog za odrasle na dečji model Libera preispituje stvarnu prirodnost toga. Ovome se vraća u seriji instalacija Korekcione sprave (1994-1997), iz koje je najpoznatiji Body Master. Podnaslov ovog dela je – set za igranje za dečake od 7-9 godina. I zaista, sprava za vežbanje je potpuno prilagođena srednjem rastu ovih godina, a prati je poster sa crtežom dečaka sa „idealnim“ anatomskim prikazom mišića – vidi se svaki i ima ih mnogo. Međutim, prema Liberinim rečima, kako su tegovi načinjeni od kartona, jedino što se trenira ovom spravom jeste dečja psiha. Na stvaranje ideala, interaktivnost i fizičku uključenost korisnika igračke, u ovom delu nadovezuje se  i neposredan odnos odraslog i deteta, u kom se, vođeno instrukcijama odraslog, dete primorava na veći, bolji, duži rad za postizanje ciljanog rezultata postavljenog od strane odraslog. Uzgred, ako se uhvatite kako rezervišete aranžman za neverovatnih 69€ za najluđe, najžurkastije i najjeftinija-je-vodka putovanje do Krakova, svratite do muzeja MOCAK i bacite pogled na Body Master-a. Nemojte ga isprobavati ako imate više od 7-9 godina.

Work, work, work, work, work. Preuzeto sa: raster.art.pl

Work, work, work, work, work.
Preuzeto sa: raster.art.pl

Libera nikada nije morao da budi dete u sebi, jer ono nikada nije ni zadremalo. I za to dete nikad nije bilo dovoljno igračaka. A ima li bolje igračke od one koju sami napravite? Poput praćke? Ili drvenog mača? Ili Eroica-e? Eroica takođe pripada seriji Korekcionih sprava, a predstavlja set onih malenih vojnika-igračaka. Osim što oni nisu vojnici, već one. A one su minijature izrađene po modelu klasične robinje. Na kutiji je naznačeno i „skupi ih sve“, kao Pokemone. Meševina Erosa i herojskog sastavljena u imenu Eroica, podvlači žrtvu žene u kvaziherojskim vojnim pobedama, koje bi često završavale slavljem, a slavlje silovanjem. Libera ne izostavlja ni problem objektivizacije žene i njenog tela porukom da od figura treba da načiniš kolekciju. Treba da skupiš sve – Eroica!

Dance, dance, dance, dance, dance. Kao robinja. Preuzeto sa: drgr.forumotion.com

Dance, dance, dance, dance, dance. Kao robinja.
Preuzeto sa: drgr.forumotion.com

Kao i Eroica, i delo delo upakovano je u kutiju, samo nešto (ne)slavnijeg  dizajna i sadržaja. Ime mu je Koncentracioni logor. A prezime Lego© set. Najpoznatije Liberino delo (do sad) predstavlja 7 setova Lego© kockica koje sadrže sve što vam treba da biste napravili Aušvic od kockica! Dizajn kutije identičan je prepoznatljivom dizajnu svih drugih Lego setova, osim što u levom gornjem uglu, iznad logoa Lego-a, umesto serijskog broja stoji „Ovo delo Žbignjeva Libere sponzorisao je Lego“. Što je istina – Libera se obratio poljskom predstavništvu ove danske kompanije i od njih dobio dozvolu da napravi Logor, mada kompanija zapravo nije imala uvid u to šta se zaista pravi. Kasnije su iz glavnog sedišta u Danskoj podigli tužbu protiv Libere, ali on je imao pečat. I tužba propade. Iako ništa ne upućuje na to da su u pitanju bili baš nemački logori, imajući u vidu Liberino poreklo, i činjenicu da modeli prikazani na pakovanju veoma liče na logore u Aušvicu, svakako su oni prvo što pada na pamet. Međutim! Jedino zapravo ukazujuće i usmeravajuće u ovom delu su ime i slika na kutiji – u svakom Lego pakovanju kockice dolaze nesložene, pa tako i u ovom, i samo od vas zavisi šta ćete napraviti. Isto tako je zanimljivo da su sve kockice uzete iz komercijalnih setova, što ukazuje da i onda kada je na pakovanju naslikano nešto što apsolutno nije povezano sa genocidom, vi ga u to možete pretvoriti. Kako vam drago! Libera nas podseća da nije toliko bitno koji materijal nam je dat, već kako njime rukujemo. Na kraju krajeva, i barake u kojma su bili zatočenici u Aušvicu su projektovane kao štale za konje. Ali kako iz nečeg neutralnog (ili pozitivnog) može da se formira nešto negativno, isto tako transformacija može da teče i u suprotnom smeru. Ako biste vi iz zabave i igre sagradili Lego Aušvic, setite se da je neko nekad zaista sagradio taj Aušvic, i ko zna, možda je i njemu to samo bila igra. Od igračke – plačke.

Pusti mašti na volju! Preuzeto sa: raster.art.pl

Pusti mašti na volju!
Preuzeto sa: raster.art.pl

Od 2000-ih Libera se uglavnom bavi fotografijom, i kao što već možete pretpostaviti, one su socijalno angažovane. Jedan od popularnijih projekata je knjiga Šta radi devojčica-glasnik, pisano delo polufikcije koje ne sagledava Varšavski ustanak u Drugom svetskom ratu sa čisto istorijskog aspekta, već promatra ljudskiju stranu pobunjenika – ljubav u ustanku. Knjiga se sastoji od 63 poglavlja (koliko je i ustanak trajao), a svako poglavlje sadrži jednu stranu teksta i jednu fotografiju. Tekst je pisao Darek Foks, a fotografije, ili bolje reći fotomontaže, Liberino su delo. U varšavske ruševine ukomponovane su fotografije filmskih lepotica koje su vladale od 1950-1970ih. Primer bi bila Sofija Loren kako zamišljeno sedi u samlevenoj Varšavi. Glumice izmeštene iz svog uobičajenog okoliša naglašavaju ostatak fotografije, iako ga gotovo zaklanjaju. Možete li da zamislite Sofiju kako sva uprljana trči preko pustih ulica, dok avioni grme nad njom, nosi poruku svome dragom, vidi ga, baca mu se na grudi, kad u tom trenutku…

Šta radi devojčica-glasnik? Pozira. Preuzeto sa: culture.pl

Šta radi devojčica-glasnik? Pozira.
Preuzeto sa: culture.pl

Baš ovih dana u Poljskoj je krenula bioskopska distribucija Liberine prve pomerajuće slike. Avaj, Liberin dugometražni prvenac o apokaliptičnom svetu gde je sposobnost razmnožavanja privilegija, Wasler, ubrzo je skinut s repertoara. Razlog tome, kako se priča, leži u kvalitetu filma. Možda je  Libera trebalo da se drži instalacija. Ili fotografija. A možda on ide ispred svog vremena, i možda se, ko zna, Wasler jednom vrati na bioskopska platna u velikom stilu.

Do tada, slušajte Željka Joksimovića i osetite se ponovo Libera, ponovo Libera.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *