Platonovi podkasti – antički vodič kroz savremeni život

Želite nešto jače od instant kafe da vas digne? Zavirite s nama u Platonove podkaste na malo instant antičke filozofije.

Šta bi se desilo da su antički filozofi imali YouTube kanale i kako bi se njihovi zaključci i razmišljanja povezali sa sadašnjim vremenom? !Kokoška nudi kulturu za poneti, te je, shodno tome, ovom prilikom rešila da gvirne u knjigu Platonovi podkasti antički vodič kroz savremeni život Marka Vernona u prevodu Slobodana Ivanovića i sjajnom izdanju Derete, gde je autor čitaocima ponudio nasleđe filozofije antičke grčke za poneti. Pored koncepta, format je zgodan za svaku torbu i pogodan za situacije u kojima čitate viseći o šipci na milost i nemilost vozila GSP-a. Zato, udobno se okačite i otisnite se u svet Platona i kompanije kako biste otkrili da li i zašto razmišljanja i dileme antičkog doba imaju veze sa našim vremenom i problemima.

Da bismo vam približili štivo u koje se upuštate, skrećemo pažnju da su u ovoj knjizi prikazana pitanja savremenog društva, poput psihologije potrošača i problema neprihvaćenosti, a potom je načinjen pokušaj da se oni povežu sa promišljanjima umnih glava antike i da se savremenom čitaocu „podgreju“ potencijalni saveti iz tog doba. Moramo pomenuti da je delo hronološki organizovano, tako da svaki filozof, od Pitagore do Hipatije iz Aleksandrije, ima poseban odeljak u kom se iznose osnovne teme o kojima su promišljali, a svaki od njih propraćen je zanimljivim ilustracijama. Sa korica nas posmatra Platon, osavremenjen u skladu sa idejom, a kako bi bolje, nego u finoj fotelji i sa skupom cigarom.

Platonovi podkasti

Primamljiva naslovnica Deretinog izdanja i primamljiv cigar u ustima Platonove biste,
Preuzeto sa: dereta.rs

Zašto Platon i zašto podkasti?

Pre nego što se upustimo u ovo delo, postavimo pitanje – zašto baš Platon i zašto baš podkasti? Mark Vernon je kroz ovu knjigu želeo da nestrpljivom savremenom čitaocu približi celokupno nasleđe antičke filozofije i misli, što će reći, dostiguća od doba VII veka p.n.e. do IV veka n.e. i poveže ih sa današnjim vremenom. Autor je smatrao da je Platon ličnost koja bi na najbolji način objedinila različite filozofske pravce, jer je imao (za svoje vreme) revolucionaran pristup filozofiji, koji je zapanjujuće sličan današnjim popularnim načinima prenošenja informacija kroz podkaste i video-predavanja.

O čemu je zapravo reč? Platon je filozofiji pristupao putem dijaloga, smatrajući da se do istine najbolje dolazi u okruženju bliskih ljudi kojima cilj nije da se međusobno nadmeću, već da se usredsrede na traženje odgovora kroz razgovor. Ovaj pristup ismevao je njegov savremenik Aristofan koji je, mlateći kuvanom kokošijom nogom (o gle čuda – opet neke kokoške!) karikirao kako bi u Platonovoj Akademiji izgledala rasprava o tom predmetu. Ipak, Platon je ostao pri svome i postao jedna od najuticajnijih ličnosti u očima zapadne civilizacije. Evo zašto je, po mišljenju Vernona, dijalog tako koristan za spoznaju istine:

[…] Dobar dijalog poziva čitaoce da preispitaju svoje misli. Štaviše, on ih uvlači, tako da ne moraju da vagaju svoje misli, već i svoja osećanja, ubeđenja, karaktere i navike… Prema tome, čitati dijalog znači biti naveden i na razmišljanje o načinu života. Za dijalog se može reći da je sličan vodiču – knjizi mogućnosti koja predstavlja izbore koji se mogu napraviti, a onda i kako se pomiriti s njima.

akademija

Svako svoj dijalog vodi – kako je renesansni Rafael zamislio Platonovu akademiju
Preuzeto sa: nova-akropola.rs

Platon je filozofiji pristupao upravo kroz ovakve dijaloge, ostavljajući prostora za različita mišljenja i uglove gledanja  i zato je Vernon odabrao baš njega, koncipirajući svoju knjigu kao neku vrstu razgovora između različitih filozofa antičke epohe na razne teme, a uz to i kao njihovo obraćanje nama. Termin „podkasti“ označava digitalnu datoteku gde se nalaze razni zvučni i video-zapisi sa informacijama koje se lako dele putem interneta, a svi ti zapisi organizovani su u različitim „policama“, to jest, objedinjeni su različiti pristupi. Vernon povezuje termin podkasta s Platonom i antikom da bi pokazao kako je i tada postojao način da se kroz dijaloge iznesu i sačuvaju razna mišljenja o jednoj temi i pitanjima na koje i dalje tražimo odgovore. Takođe, Vernon nudi i sopstvene podkaste u kojima sažima osnovne misli antičkih filozofa u klipove od minut i po.

Šta bi filozofi antike rekli na pitanja i muke savremenog sveta?

Oko kojih se to pitanja i dalje mučimo? Rekosmo da je delo organizovano hronološki, tako da prvo istupa priča o Pitagori i njegovoj potrazi za smislom, što se čini da će ostati večno ljudsko pitanje. Pored te teme, prikazane su i uvrnute navike ovog matematičara i filozofa, poput pamćenja loših obroka i anegdote o tome da je poginuo samo zato što nije mogao da smisli pasulj. Dalje, Vernon ukazuje na to da savremeno društvo nije baš toliko originalno i da je dosta današnjih senzacija izmišljeno još u antici. Po Vernonu, nije Paris Hilton izmislila da se proslavi putem snimka koitusa – mnogo pre nje (i Severine) to je radio slavni Diogen, ponosni žitelj bureta i osnivač grupe kinika. Ipak, njegovo remećenje javnog reda i mira polnim činom (da ne bude spojlera, preskočićemo ovde detalje) nije imalo za svrhu dostizanje slave same po sebi. Diogena je živcirala bespotrebnost stega civilizacije i propovedao je jednostavnost, a da to ne bi ostalo samo na rečima, prešao je na konkretne javne polne činove, sve u svrhu filozofije. Diogenov sledbenik, Onesikrit, na putovanju sa Aleksandrom Makedonskim upoznao je indijske mudrace koji teže još ekstremnijoj jednostavnosti – oni žive goli i, za razliku od grčkih filozofa, ne treba im civilizacija protiv koje će se buniti. Tu ovaj antički filozof doživljava nešto što je svako blisko mislećem savremenom čoveku, a to je testiranje svojih uverenja: „Šta ja, kod đavola, radim i ima li to ikakvog smisla?“

Diogen Kinik

„Deder, Ljaksa, skloni se sa zvezde.“, rekao bi Diogen Aleksandru Makedonskom.

Naslov koji svakako deluje kao jedno od savremenih načela, „Manje jeste više“ odnosi se na Epikura, oklevetanog kao prostog filozofa hedonizma. Ipak, ne treba banalizovati Epikurovu filozofiju – ona se ne svodi na puko ugađanje sebi, već na shvatanje jednostavnosti i mirenje sa njom. On je prihvatio atomistički princip, što po objašnjenju Marka Vernona nije nimalo jednostavno:

Kako to trunčice koje nasumično fijuču kroz vazduh rezultiraju moralnim svojstvima ljudskog iskustva, kao što su lepota, dobrota i slobodna volja?

epikur

Epikurova bista iz Luvra korišćena u knjizi, str. 92
Preuzeto sa Vikipedije.

Biće da je Epikur ovo ukapirao, zato ga ne treba banalizovati na običnog hedonistu. Nekako smo navikli da epikurejcima kao filozofima uživanja, suprotstavimo stoike. Svakako da se ovde pojavljuju i predstavnici stoika, Zenon i Epiktet, sa svojim idejama da je čovek pored telesnih ima duhovne, i da zato može biti zadovoljan čak i kada je u ropstvu, jer su mu misli slobodne. Ako je verovati stoicima, moguće je osećati se zadovoljno zbog same mogućnosti da beskrajno razmišlaje o smislu života dok čekate u redu pred šalterom.

Kao jedan od najizraženijih problema savremenog doba, javlja se problem neprihvaćenosti. Svakom se, bar u tinejdžerskim godinama, desi da ga niko ne razume. Pa budite bez brige, nisu razumeli ni slavnog Aristotela, i zato je njemu posvećen odeljak pod nazivom „Aristotel o tome kako preživeti nepopularnost“. Evo direktnog primera gde mislilac antike može dati ideje za snalaženje u džungli savremenog života. Ako vas muči odbijanje društva, a pritom strastveno volite putovanja, vi ste s Aristotelove tačke gledišta na dobitku – njegovo rešenje je da se potucate po svetu bežeći od onih koji vas ne gotive i napravite od svog života veliku avanturu! Kad je reč o drugom savremenom problemu – opsesiji radom, ne bi bilo loše ugledati se na Kleanta vodonošu, koji je radio tek toliko da obezbedi egzistenciju i omogući sebi da slobodne vreme provede slušajući svog učitelja Zenona.

sapfo

Bista Sapfo – i žene su filozofirale odvajkada!
Preuzeto sa: bitchmedia.org

Kada se govori o antičkoj filozofiji, a posebno kada je reč o suvoparnim školskim programima, izostaje osvrt na dostignuća žena u ovoj oblasti. Velika prednost Platonovih podkasta je što su u njemu zastupljena mišljenja žena filozofa iz doba antike, kao što su pesnikinja Sapfo, Diotima iz Mantineje, Hiparhija iz Maroneje i Hipatija iz Aleksandrije. Odeljak posvećen Hiparhiji govori o njenom braku sa filozofom, uprkos stavu roditelja, koji bi se mogao ovako izraziti: „Kud ćeš za njega, em je marginalizovan i siromašan, em ni na šta i ne liči“. Može se reći da je upravo ovaj deo knjige u najtešnjoj vezi sa savremenim životom i činjenicom da žene i dalje nemaju slobodu izbora u pojedinim sferama.

Delo zaokružuje poslednji odeljak, posvećen Sokratu, kao Platonovom direktnom prethodniku i ličnosti od koje je pokupio prve filozofske cake i koja je jedan od glavnih likova njegovih dijaloga. I, gle čuda, taj odeljak na kraju posvećen je odnosu prema smrti, koja nekako predstavlja univerzalan kraj.

.

Činjenica da je autor pokušao da objedini i poveže čitavo nasleđe antičke grčke filozofije može ukazati na jed(i)nu manu, a to je da ponegde ima nedorečenosti. S druge strane, ovo se može posmatrati i kao prednost – možda će upravo te nedorečenosti navesti nestrpljivog savremenog čitaoca da pažljivije prouči delo nekog od pomenutih filozofa. Platonovi podkasti zaista jesu objedinjen vodič kroz antičku filozofiju koji nudi mnoštvo zanimljivosti o ličnostima koje su nam vremenski daleke, ali sa čijim razmišljenjem i te kako možemo da se povežemo. Čak deluje umirujuće kad shvatite da su se veliki umovi antike mučili oko istih pitanja kao mi danas. Ako vas zanima kakve odgovore oni nude, trk po Platonove podkaste!

    Leave a Reply

    Your email address will not be published. Required fields are marked *