Penzija Eskobarovog plaćenog ubice: Priča o Popaju

Džon Hairo Velaskes, u Kolumbiji poznatiji kao Popaj, neposredno je zaslužan za smrt preko 250 ljudi zahvaljujući naređenjima najčuvenijeg trgovca drogom u istoriji – Pabla Eskobara. Danas je živ i uspešan bloger, jutjuber i još ponešto.

Velaskes sa svojom knjigom o Eskobaru. Izvor fotke ovde.

Na ulicama kolumbijskog grada Bogote Velaskesu dnevno prilaze gomile mladih i starih tražeći fotografije i autograme. Pokazujući dve tetovaže na podlakticama na kojima piše „General Mafije“, ozloglašeni ubica se smeška i grli sa okupljenima, rado pozirajući i ćaskajući. Ima razloga da bude srećan – pored dve objavljene knjige, njegovu priču kupio je i ekranizovao Netflix, a strani novinari neretko dolaze da ga snime i intervjušu. Ukoliko se pitate kako razmišlja osoba koja se profesionalno bavila ubijanjem najraznovrsnijih sorti ljudi, Popaj će vam rado reći. Od toga danas i živi. Velaskes slavu duguje mitu o Pablu Eskobaru, figuri čiji su moć i novac bez problema parirali čitavim državama. Zahvaljujući trgovini kokainom, obojica su proživeli život koji se odlikovao nezapamćenim, gotovo nadrealnim luksuzom i haosom. Haosom koji nam najviše liči na jedno poznato delo književnosti.

Na više od jednog načina „Sto godina samoće“ Gabrijela Garsije Markesa alegorično ilustruje burno stanje života u Kolumbiji. Bilo da se radi o količini izlivene krvi, surovoj borbi za nadmoć i novac ili opijenosti slavom, fiktivni Makondo je uglavnom uverljivo ogledalo gradovima poput Medeljina, Kalija i Bogote. Magični realizam, književno-umetnički pravac koji meša elemente fantazije i realnosti, ipak ne bi bio u stanju da u potpunosti izrazi ludilo koje je zavladalo Kolumbijom osamdesetih i devetesetih godina prošlog veka. Popaj je živeo u strašno nasilnom i nimalo poetičnom periodu istorije Latinske Amerike. Radi se o čoveku koji je u epicentru vrtoglavih kokainskih sukoba u Kolumbiji igrao zapaženu ulogu i ostao čitav i, najbitnije od svega, zadovoljan. Nakon neuspešne karijere u policiji Velaskes je kao mladić odlučio da stane na drugu stranu zakona i počne da profesionalno ubija za najpoznatijeg narko-šefa svih vremena. Pištolji i količine novca su jednostavno bili veći.

Poternica na kojoj se nalazi Eskobar sa svojom hijerarhijom. Eto ga Popaj, skroz levo.
Izvor fotke ovde.

U Popajevoj priči nema dramatizacija niti preterivanja – nakon 23 godine u zatvoru, 250 priznatih ubistava i preko 2500 organizovanih kidnapovanja, egzekucija, mučenja, iznuda i obaranja aviona Velaskes istinski veruje da se iskupio. Bez dlake na jeziku priča da je još kao dete ugledao čoveka rasečenog mačetom po vratu, te da ga je privukao miris i izgled krvi. Nadimak je dobio kada su mu drugari iz kraja ukazali na sličnost crta lica između njega i najpoznatijeg animiranog ljubitelja spanaća. Novinarima objašnjava da najefektivniji način da usmrtiš ljudsko biće podrazumeva dva metka u čelo, a najuspešniji metod mučenja krpa natopljena benzinom preko lica žrtve jer kombinacija smrada i gušenja munjevito izaziva paniku. Otkriva i naređenja svojih nekadašnjih šefova da puca na decu svojih meta, ukoliko su svedoci zločina. Velaskes pravi razliku između onih koji ubijaju „iz zadovoljstva, iživljavajući se nad gejevima i transvestitima“ i profesionalcima koji ne razmišljaju pre i nakon povlačenja obarača. Na učestalo pitanje da li se kaje, Popaj okleva – žao mu je izgubljenih života, ali nikad nije izgubio ni sat sna razmišljajući o njima.

Kompanjerosi: Velaskes i Eskobar za vreme boravka u zatvoru „Katedral“. Izvor fotke ovde.

Posmatrajući ga, čovek gotovo da stiče utisak da je i dalje ponosan na svoj „bogati“ učinak. Džon Hairo Velaskes sa ljudima razgovara nepopustljivo ih gledajući u oči i trudeći se da bude ljubazan i šarmantan. Svakom bi bilo oprošteno, ukoliko bi ga od njegove pojave prošla jeza, ali Popaj je svestan utiska koji ostavlja na ljude i pronašao je način da ga monetizuje. Ovih dana se bavi političkim aktivizmom na Jutjubu (jadajući se na korupciju, ni manje ni više), ali uglavnom živi prodajući detalje iz onoga što ljude najviše zanima – života Pabla Eskobara. To su standardne priče o količini novca koji su izjeli miševi, životinjskom carstvu koje je Eskobar doveo na svoja imanja, dobrim automobilima, bazenima, seksu i, najbitnije od svega, poštovanju koje su ubice imali na ulici. Prave „žvake“ koje mlade uvlače u svet kriminala bezobzirno gazeći vrednost života. Poštovanje je reč koju Velaskes neprekidno ponavlja kada objašnjava zašto je toliko popularan i dan danas. Ona zvuči i te kako izvitopereno kada se postavi nasuprot hiljadama stradalih u sukobima vezanim za trgovinu kokaina.

Tetovaže se ne stidi. A ni bilo čega drugog.
Izvor fotke ovde.

U dva razgovora organizovana od strane ruske medijske kuće RT Velaskes se susreće sa dve žrtve kolumbijske mafije – penzionisanom policajkom čiju je ruku raznela ručna bomba i sinom čoveka koji je, zajedno sa još 106 ljudi, poginuo u avionu oborenom 1990. godine od strane Eskobara u nameri da svojoj kokainskoj imperiji ukloni političke prepreke. U oba slučaja Velaskes je bio prisutan kada su napadi planirani. Bivša policajka ostala je bez prava na penziju jer ne može da dokaže da je bomba bačena od strane narko-mafije, ali joj Velaskes „džentlmenski“ nudi pomoć na sudu, koju ova u suzama prihvata. Drugu žrtvu, međutim, Popaj nije uspeo da šarmira, te iz njegove ličnosti po prvi put pred kamerama izbija nervoza. Na snimku je primetno da „General Mafije“ nije u potpunosti iščezao – on preti, crveni se u licu i bljuje homofobne uvrede. Tvrdi da je svoje vreme odslužio i sada je slobodan čovek, bez tereta na leđima.

Pogledom potvrđuje da je ispekao svoj zanat.
Izvor fotke ovde.

Na kraju intervjua se čini da rehabilitacija ubice nije u potpunosti uspela – Popaj priznaje da bi ponovo uzeo pištolj u ruke kada bi neko naudio njegovom sinu. Način na koji to govori uznemirava: vrlo je smiren, ponovo ponosan. Kao da mu pred očima nanovo prolaze sva ubistva i bude osećaj uzbuđenja. Kao da nikada nije ni postojala granica između ubistva „iz zadovoljstva“ i onog koje se smatra profesionalnim.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *