Pantomima: pripovedanje pokretom

Skoro svi znamo Arlekina, Pjeroa i Bipa; !Kokoška dojavljuje kako su oni nastali i kako se možete oprobati u pantomimi u Beogradu.

Mala istorija pantomime

Ljudi belih lica, u prugastim košuljama, koji neobjašnjivo asociraju na Francuze, odraz su, u stvari, pozorišne tradicije čiji koreni sežu do Stare Grčke. Korišćenje tela kao izražajnog sredstva nije bilo strano antičkom pozorju, a svi kasniji oblici pantomime očuvali su još od onda upotrebu maski, koja se naposletku pretvorila u tešku belu šminku koja naglašava mimiku.

Tradicionalni prikaz Arlekina. Preuzeto sa Wikipedia.

Tradicionalni prikaz Arlekina. Preuzeto sa Wikipedia.

I nakon što je atinski teatar izgubio sjaj, pantomima je nastavila da se razvija kao zabava za mase, a vrhunac dosegla u Italiji XVI veka, u formi Commedia dell’Arte. Početkom veka, ulični izvođači su počeli da oblače maske sa preuveličanim komičnim crtama lica kako bi privukli više pažnje i dopunili svoj akrobatski nastup tipskim likovima prepoznatljivim po odelu i maski. Među njima najpoznatiji bio je Arlekino, priglup i prost sluga u šarenom, čiji je glavni adut u zabavljanju publike bila akrobatika. U ovom stadijumu svog razvoja, pantomima se uglavnom oslanjala na humor, koji je često bio grub, i bez dlake na jeziku kritikovao sve slojeve društva.

Skoro dva i po veka kasnije, Žan Gaspar Batist Deburo (Jean Gaspard Batiste Deburau), umetnik pariskog pozorišta Funambul, pretvorio je grubu humorističnu pantomimu u začetak današnje umetnosti. Stvorio je tužan lik zaljubljenog Pjeroa, koji su njegovi naslednici nastavili da prikazuju i razvijaju, te je stekao sveopštu prepoznatljivost nalik Arlekinovoj.

Perriot

Pjero; preuzeto sa andyjsinclair.co.uk

Nakon Prvog svetskog rata, pantomima je nastavila da se razvija u pravcu fizičkog teatra. Etjen Dekru (Étienne Decroux) je, uzimajući za osnovu klasičnu formu commedia dell’arte, razvio pantomimu kao tehniku kojom kreativni performer može preneti svoje ideje u fizičku stvarnost; Dekruov stil stremio je „da učini nevidljivo vidljivim“. Njegova škola pantomime omogućava glumcu autonomno stvara partiture fizičkog teatra koji se zasnivaju na metafori, a koji mogu uključivati tekst, ali se na njega ne oslanjuju. Za razliku od klasične pantomime, ovaj njen oblik prestaje da bude anegdotalna umetnost koja se služi konvencionalnim gestovima da bi stvorila privid predmeta ili osoba.

Marsel Marso kao Bip. Preuzeto sa

Marsel Marso kao Bip. Preuzeto sa lavansadadelart

Dekrua je nasledio Marsel Marso (Marcel Marceau), i pod uticajem zvezda nemog filma, postavio osnove savremene pantomime i razvio Bipa – još jedan prepoznatljiv karakter pantomime, u kratkom sakou i slamnatom šeširu.

U savremenoj pantomimi razlikuju se dve osnovne podvrste, koje se mogu i kombinovati. Bukvalna pantomima koristi glavnog lika ili karaktera, i pripoveda priču sa zapletom na način koji je publici lako prepoznatljiv, i najčešće zabavan. Apstraktna pantomima se koristi za stvaranje osećaja, misli i slika na osnovu ozbiljne teme, i najčešće ne postoji zaplet niti centralni lik; u pitanju je intuitivno iskustvo, pre nego bukvalna akcija.

Danas je pozorište pantomime u velikoj meri razvijen oblik fizičkog teatra koji koristi svaki zglob i mišić tela kao izražajno sredstvo. 

Radionica pantomime i pokreta u KC „Reks”

U Beogradu od 6. do 11. oktobra u Kulturnom centru „Reks“ biće organizovana radionica pantomime i pokreta, koju vodi baletski igrač i koreograf Nejtan Kotam, u saradnji sa kolegom Rikom Vejmerom (Rick Wamer).

Polaznici kursa će imati priliku da se vide i više od predstave nemih momaka odevenih u prugaste košulje koji se pretvaraju da se oslanjaju o pariske bandere.  Tokom ove radionice učesnicima će biti predstavljenje nove kreativne mogućnosti za pokret tela, od vrata do vrhova prstiju. Svi su dobrodošli; prethodno igračko ili glumačko iskustvo nije neophodno, već interesovanje za mimiku ili prosto glad za novim iskustvom. Na kraju radionice, učesnici će biti pozvani na pozornicu u sklopu pretpremijere celovečernje predstave sa Rikom Vejmerom i trupom „Mannakin Theater and Dance.“

Nejtan Kotam u ulozi Kapetana Kuke. Preuzeto sa Mondo.rst

Nejtan Kotam u ulozi Kapetana Kuke. Preuzeto sa Mondo.rs

Baletski igrač i koreograf Nejtan Kotam (Nathan Cottam) deluje na relaciji Beograd – San Francisko. Interesovanje za pokret kod njega se rodilo tokom studija sociologije, i ubrzo postalo toliko značajno da je plesom počeo da se bavi profesionalno, te je završio i master studije baleta na Univerzitetu u Arizoni.  U ovom veoma kreativnom okruženju, počeo je da eksperimentiše sa koreografijom, tako da je na kraju ona postala značajan deo njegovog akademskog usavršavanja. Po završetku studija preselio se u San Francisko, nastupajući za baletsku kompaniju „Peninsula Ballet Theatre“, a zatim u Srbiju kako bi se pridružio Baletu Narodnog pozorišta u Beogradu. U baletskoj trupi Narodnog pozorišta bio je angažovan od aprila 2012., do juna ove godine, i nastupao u skoro svim baletskim izvedbama pozorišta, među kojima bi izdvojio ulogu pevača u baletu Ko to tamo peva i Kapetana Kuke u baletu Petar Pan. 

            I nakon prekida ugovora u Narodnom pozorištu, Nejtan se nakon letnje pauze vratio u Beograd: „Neki od najgenijalnijih ljudi koje sam upozano su iz Srbije. Ne mogu sada sve da ih imenujem, ali veoma veliki broj ljudi mi je ovde pomogao, a mnogi su pokazali veliku ljubaznost, uprkos mom neznanju srpskog jezika. Ljudi u Beogradu su iskreno srećni.“

*Tekst nastao uz doprinos Marijane Dujović

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *