Ozbiljno dobra muzika: intervju sa Matijom Anđelkovićem

Vranjanac Matija Anđelković ima 24 godine, trenutno je na master studijama kompozicije na FMU, a deluje kao kompozitor, dirigent, i muzički izvođač.

Njegovo stvaralaštvo raštrkano je po Internetima, u oblicima kojima on sam, upozoreni smo, nije uvek zadovoljan. Uprkos toj opasci, mogućno je uživati u izboru radova sa prve tri godine studija, kao i u njegovoj poslednjoj kompoziciji savremene klasične muzike, naslovljenoj „Legenda o Spavačima“. Ljubitelje tvrđeg zvuka može obradovati njegovo koketiranje sa heavy metalom. Koji god pravac da vam paše – pred vama je odličan mladi kompozitor, koji se uz to pokazao i kao interesantan sagovornik.

Matija Anđelković, kompozitor

Matija Anđelković, kompozitor

Kultur!Kokoška: Tvoja profesija nije baš česta. Verujem da i ljudi koji se ne bave muzikom znaju šta je to kompozitor, ali kako reaguju kada im kažeš čime se baviš?

Matija Anđelković: Obično se začude kada im na pitanje „šta sviraš“ odgovorim da studiram kompoziciju. Onda uslede pitanja da li mi predaje „ovaj“ ili „onaj“ nešto na fakultetu. Ovaj i onaj uglavnom budu neka imena iz muzike za srpske filmove koja ne bih pominjao. Zatim usleđuju saveti da se bavim estradnom muzikom, jer tu ima para. Prestao sam odavno da pamtim šta mi pričaju. Da ne budem baš negativan, par njih je razumelo šta studiram, zašto studiram to, i zašto ne želim da se bavim estradnom muzikom.
Moram da dodam da su najčešća imena koja čujem kada spomenem termin „ozbiljna muzika“ Vangelis, Karmina Burana (ne Karl Orf, već Karmina Burana), Enjo Morikone i Džon Vilijams. Par puta sam pokušao da objasnim kako to nije ozbiljna muzika, već samo primenjena (uvek spomenem i pridev dobra), izuzev Karmine Burane, koja je doduše dosta eksploatisana, ali nije primarno pisana kao primenjena. Ljudi zapažaju samo eksploatisanu muziku, i jako mi je žao zbog toga.

K!K: Školovanje na temeljima klasičarske zapadnoevropske muzike, u nekoj meri daje izuzetno pokriće u pogledu znanja i iskustva, ali je moguće da samo poimanje ove vrste muzike na studijama parališe za bavljenje drugim vrstama muzike.  Smatraš li da te je tvoje školovanje donekle uskratilo za rad u okvirima popularne muzike? Koliko je korisno biti školovan u domenu klasične muzike, ako publika i tržište nisu dovoljno veliki da podrže dalje bavljenje samo njom?

Matija: Iskreno, mislim da bi tako trebalo i da ostane, jer ipak temelj mora da postoji i da ostane u ozbiljnoj muzici, jer je muzika popularne kulture većim delom nastala iz nje. Setimo se trubadura i truvera. To je tadašnja popularna muzika kojom se tadašnji učeni ljudi nisu bavili. Muzika koja dolazi iz sfere popularnog, često je tu da zabavi, i stoga nema potrebe posmatrati je sa muzičke tačke gledišta u smislu akademskog. Meni je lično interesantno da je tako posmatram, ali ne mislim da mi je za to potreban profesor i školski sistem.
Drugo je sociološki aspekat posmatranja popularne muzike kao dela popularne kulture. Tu bi već imalo dosta toga da se kaže, i za to imamo Filozofski fakultet.

K!K: Ti si uspeo da problem nedostatka informisanosti o popularnoj muzici tokom studija premostiš, zar ne? Imaš dugogodišnje iskustvo u raznim bendovima.

Matija: (smeh) Delom jesam odgovorio u prethodnom pitanju, ne znajući koje je sledeće. Samo ću ponoviti da mi nije bio potreban određeni profesor određenog predmeta na FMU da mi to pojasni.

Ovo nije naučio na Akademiji, ali se odlično snalazi

Ovo nije naučio na Akademiji, ali se odlično snalazi

K!K: Da li u našoj sredini kompozitor može da živi samo od komponovanja u okvirima klasične muzike, bez dodatnih poslova?

Matija: Ne može. Pojedini mogu, svojim talentom, svojom veličinom i spletom srećnih okolnosti. Nisam sarkastičan. Ja lično planiram da ne živim od komponovanja, jer bi to moralo da povuče i zahvatanje estradne sfere koja robuje većim, jačim i opasnijim šablonima nego akademski konzervativizam.

K!K: Uviđam da ima izuzetno mnogo talentovanih kompozitora svih uzrasta u našoj sredini, ali zbog teških uslova, većina nažalost ne može u potpunosti da se posveti svom radu, i ta inicijalna inventivnost se gubi. Ima li leka?

Matija: Ne mislim da ima. Danas hir dolazi pre iskrene želje za bavljenje muzikom u stvaralačkom smislu. To je bolest, a ne uslovi. Tvrdim da pravi ljudi ne treba da gledaju na uslove kao na prepreku, već treba sami sebe da dožive kao moguću prepreku.

K!K: Da li je dobro da kompozitor piše žanrovsku samo jednu vrstu muzike?

Matija: Nije, jer ga to sprečava da napreduje.

K!K: Na kakvim projektima najviše voliš da radiš, koju vrstu muzike i za koga da pišeš?

Matija: Volim da radim na isključivo muzičkim projektima. Nisam ljubitelj multimedije. Volim kamerne sastave od 5 do 15 izvođača. Mada, to je trenutna fascinacija. Niti mislim [da ću], niti bih voleo da ostanem tog mišljenja dugo. Sa druge strane, fasciniran sam kreativnošću progresiv rok muzičara i bendova 70-ih i 80-ih kao što su King Crimson, Gentle Giant, Pink Floyd, Frenk Zapa itd. Smatram da su ti ljudi duboko zagazili u umetničku sferu svojom željom da stvaraju muziku, a ne ugodan život. Tako da sam sakupio par svojih drugova, odličnih muzičara: Ariona Petrovskog (bubanj) i Branka Vučetina (bas gitara), sa kojima sviram povremeno u studiju i pokušavam da veliko znanje koje sam dobio od svog profesora kompozicije primenim i tu. Ideja nam je da zajedno stvaramo muziku kroz improvizaciju, mada će biti tu i nekih „kompozicija“.

Razgovor vodila: Marijana Dujović
Intervju uredila: Margarita Naumoska

Biografija: Matija Anđelković rođen je 1989. godine u Vranju. Osnovne studije kompozicije završio na Fakultetu muzičke umetnosti u klasi prof. Vlastimira Trajkovića sa Draganom Latinčićem kao saradnikom u nastavi. Završio je i odsek za udaraljke u SMŠ „Kornelije Stanković“ u klasi prof. Siniše Jovića i prof. Ivana Marjanovića paralelno sa osnovnim studijama. Trenutno je na master studijama istog fakulteta u klasi prof. Isidore Žebeljan. Deluje kao kompozitor, dirigent i izvođač. Muzika mu je izvođena, između ostalog, na festivalima Festum (2009, 2011) i KoMA (2009, 2010, 2011, 2012) u Beogradu; na završnom koncertu „Internacionalne radionice studenata kompozicije i mladih kompozitora“ u Novom Sadu (2011); na otvaranju serije koncerata za promociju kamernog muziciranja „Mjuzik Ivent“ u organizaciji pijanistkinje Maše Babić (2011). Kao dirigent, izvodi uglavnom svoju muziku. Međutim, imao je prilike i da na festivalu KoMA nastupi sa kompozicijom Triglav za oktet Nikole Pacek-Vetnića, a na festivalu Horovi Među Freskama sa kompozicijom „Dostojno Jest“ Đorđa Perovića u okviru nastupa hora „Eho“. Radio je kao asistent mr. Ivone Eklemović u horu KUD-a „Pavlović“ (2008−2012). Kao perkusionista svirao je u sastavu SPE (2008−2013) i na pojedinim koncertima improvizacije sa kolegom Lukom Čubrilom i orguljašicom Marijom Družijanić. Bavi se i rok/metal muzikom kao klavijaturista i pevač, a povremeno svira i gitaru, bas gitaru i bubnjeve. Dobitnik je nagrade Fonda „Josip Slavenski“, FMU Beograd, za kompoziciju „Legenda o Spavačima – Magnovenje i San za osam instrumenata“ koju je pisao kao završni rad osnovnih studija, kao i nagrade za najbolju originalnu muziku za dečiju predstavu „Kako su postale ružne reči?“

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *