Sekačice glava: heroine, ratnice, zavodnice

Mislite da su žene nežna i krhka bića? Pogrešno. !Kokoška vam predstavlja 5 žena zbog kojih su mnogi ljudi (bukvalno) gubili glave. Koliko god bile morbidne i okrutne, morate priznati da su ove cice zaista imale petlju.

Ako se osvrnemo na istoriju, sasvim sigurno možemo reći da tradicija nije bila naklonjena ženama. Patrijarhat je vladao kako u svakodnevici, tako i u religiji, politici i književnosti. U takvom društvu, muškarci su bili „glave“: nosioci kako vlasti, tako i „razuma“, oruđa koje im je davalo za pravo da odlučuju o pravilima; ženama je pristup ovome uglavnom bio uskraćen. Stoga, seča glava predstavlja svojevrsno rušenje određenog autoriteta, kao i oduzimanje razuma (lat. ratio). Bez obzira na način na koji odsecaju glavu i razlog zbog kojeg to čine, sam čin je šokantan i  istovremeno zanimljv.

Tomiris: jednostavno opaka

Kako se otarasiti navalentnog vladara koji želi vašu ruku i carstvo? Lako: odbijte njegovu bračnu ponudu, a ako gospodin ne odustane posle pristojnog odbijanja, smrvite mu vojsku i otkinite glavu. Bićete sigurni da vas više neće uznemiravati.

Tomiris

Rubensova interpretacija neuspešne prosidbe. Preuzeto sa Museum of Fine Arts Boston.

Tomiris, vladarka Istočnog Iranskog carstva u VI veku p.n.e, savršeno je demonstrirala kako odbiti neprijatelja u dva koraka. Nakon smrti svoga muža preuzela je vladavinu nad narodom Masageta, koji su naseljavali područje oko današnjeg Kazahstana. Tomiris i njen narod su 500 godina pre Hrista uživali u svom mirnom i pomalo bizarnom životu. Naime, jedan od njihovih običaja nalaže im da moraju da pojedu svoje starije sunarodnike ukoliko bi dostigli duboku starost; u obzir su dolazili samo vitalni matorci – ko bi hteo da proždire meso starca obolelog od artritisa? Međutim, njihovo blaženstvo prekinuo je Kir Veliki, vladar Ahemenidskog carstva. Iako je vladao velikom državom, Kir nije bio zadovoljan, pa je želeo da osvoji Tomirisino carstvo načinom dostojnim pravog sladunjavog romana: ponudio joj je brak. Tomiris, žestoka i apsolutno zadovoljna svojim statusom udovice, nije htela uz sebe razmaženog čoveka, što je Kira nateralo da krene u pohod i na nju.

Povodljiv kakav je bio, prihvatio je savet svog brata Kreza, sagradio most preko reke Arakas i izvršio napad. Tomiris je uzvratila bez milosti i upozorila ga da više ne pokušava da je osvoji: ni privatno, ni politički. Njene trupe, zadovoljne pobedom, preterale su sa vinom, i tada su Kirovi vojnici poubijali jedan deo njenih trupa, dok su druge, zajedno sa njenim sinom, odveli u zatočeništvo. Tomiris je zahtevala slobodu za svog sina, moleći Kira da ga oslobodi i nazivajući ga krvožednikom. „Ogluši se o moje naređenje i kunem se Suncem, uzvišenim bogom naroda Masageta, pošto si tako krvožedan, utoliću tvoju žeđ za krvlju.“ Kir je odbio da je posluša, a njen sin je izvršio samoubistvo. Kada je saznala za smrt svog voljenog sina, Tomiris je krvnički krenula na Kirovu vojsku i potpuno je uništila. I sam Herodot je taj pokolj opisao kao jedan od do tada najsurovijih obračuna. Da bi krunisala svoj trijumf, Tomiris je odsekla Kirovu glavu, stavila je u balon za vino i natopila krvlju uz reči: „Ispunih svoju pretnju. Utolio si svoju žeđ za krvlju.“ Kad se slavi, neka se slavi krvavo. Napomena: Tomiris ne bi bila toliko opaka da sve ovo nije izvela dok je bila u poodmakloj trudnoći. Zamislite gnevnu caricu kako sa stomakom do zuba kida glavu razmaženom Kiru i sravnjava njegovu vojsku do temelja! Priznajte, prilično impresivno.

Judita – teolog i ubica

Krvava vizija Judite iz četkice Artemisia Gentileschi - Tamara, ostavljam tebi da transkribuješ italijanku

Krvava vizija Judite iz četkice Artemizije Đentileski. Preuzeto sa Uffizi.org

Još jedna udovica koja je bez razmišljanja kidala glave svojim protivnicima jeste starozavetna heroina Judita. Bogata, prelepa, izrazito smela i razborita – morate priznati, ubitačna kombinacija, koja joj je donela pobedu nad aisrskim vojskovođom Holofernom. Pošto su se vođe grada Betulije uspaničile i nisu smislile nikakvo rešenje da se oslobode, Judita je preuzela sve u svoje ruke. Ona savršeno poznaje kako funkcioniše muški um, zna kako da ga smiri i zavede i da na taj način dođe do cilja. Ali, čak i uz oslanjanje na intuiciju i inteligenciju, ko bi normalan odsekao glavu neprijateljskom vođi i poneo je kroz njegove trupe sve do svog grada? Srećom, kao i mnogim biblijskim junacima, Bog je bio Juditin kec u rukavu, te je ona tako upamćena kao nacionalna i verska heroina. Judita je izrazito odličan vođa, inteligentna i nesumnjivo pobožna, a takvom ju je sjajno dočarao i Marko Marulić u istoimenom prvom epu hrvatske književnosti: preuzeo je ovaj lik i od biblijske heroine načinio simbol borbe protiv bilo kakvog političkog i verskog ugnjetavanja. Ne smemo zaboraviti da je ona ujedno i prilično kontroverzna (što je i Klimt pokazao svojom interpretacijom Judite), odiše seksualnošću i žudnjom. Iako su ubistvo i zavođenje osobine nedostojne vere i Boga, gresi su joj oprošteni. Naravoučenije: ne verujte ljutoj, pobožnoj i lepoj ženi koja vam se udvara. Nećete proći dobro.

Saloma – fatalnim pokretima do cilja

Saloma, Gistav Moro

Salomin ples, kako ga je dočarao Gistav Moro. Preuzeto sa Hammer.

Novozavetna priča o Salomi je vrlo intrigantna i puna seksualnog naboja kakvom se nikako ne biste nadali u Bibliji (osim ako ste se zapravo iscimali da je pročitate i užasnuli se). Saloma je bila ćerka Irodije i poćerka Iroda, kralja Galileje u Palestini. Svojim zavodljivim plesom uspela je da izmanipuliše svog očuha i da života liši Jovana Krstitelja. Naime, Jovan Krstitelj se zamerio Salominin roditeljima: nije smatrao Irodov i Irodijin brak važećim, budući da je Irod već imao jedan brak iza sebe. Ljutiti Irod ga je utamničio, ali nije imao nameru da ga pogubi. Barem dok se ne nasluša njegovih propovedi, koje su mu se toliko dopadale.

Međutim, Irodijin gnev je bilo daleko teže umiriti. Žarko je želela da prolije krv Jovana Krstitelja. Nije prezala od toga da manipuliše i rođenom ćerkom. Tako joj je naredila da iskoristi svoj seksepil i plesačko umeće i da navede oca da pogubi drskog Jovana Krsitelja. To se i dogodilo: Saloma je pametno iskoristila časove plesa na proslavi Irodovog rođendana i toliko očarala svog oca i zvanice da ga je navela da joj obeća da će joj dati sve što poželi. Ona je iskoristila priliku i, po majčinom naređenju, zatražila Jovanovu glavu, što je i dobila, i to na zlatnom tanjiru.

Zašto je Saloma toliko značajna figura, osim što je femme fatale? Činjenica da je jedna žena uspela da izmanipuliše jednog vladara, svog očuha, i da života liši božijeg čoveka zaista je intrigantna. Zato i ne čudi što je Saloma predstavljena kao užasna i opasna cica – manipulisanje ocem i ubistvo sveca svakako nisu najhrišćanskije rabote. Njen lik inspirisao je mnoge umetnike. Tako je Oskar Vajld stvorio dramu u jednom činu na francuskom jeziku, koja nosi ime ove fatalne lepotice, a u kojoj prvi put uvodi pojam „plesa sedam velova“. Gistav Flober je napisao priču „Irodija“, koja pripada trilogiji Tri priče (Trois Contes), baziranu takođe na legendi o Salominoj i Irodijinoj maniulaciji Irodom. Kako god da interpretiramo pojedinačne likove ove priče, svi autori se slažu: nemoguće je ostati pribran kada se pred vama uvija oskudno obučena devojka, ukrašena najsjajnijim nakitom, koja vas pogledom navodi da izgubite svaku trunku razboritosti.

Elizabeta I – ne tako nevina kraljica

Elizabeta I

Darnlijev portret kraljice device. Preuzeto sa The History of England.

Tokom 45 godina vladavine, poslednji monarh iz loze Tjudorovih donela je Engleskoj razdoblje relativne stabilnosti, Elzabetansku eru. Ali, život vladara nije nimalo jednostavan, pa se tako Elizabeta od kada je prvi put položena u kraljevsku kolevku suočavala sa problemima. Kao ćerka Henrija VIII i njegove druge supruge Ane Bolen, isprva nije priznata kao Henrijevo legitimno dete. Nedostatak penisa, kao i niz supruga koje je kralj sebi pruštio nakon što je pogubio njenu majku, svakako joj je otežao život, a i u kasnijem dobu Krvava Meri, njena polusestra, držala ju je zatočenu: Elizabeta je bila protestantkinja, a Meri katolkinja – sukob je bio neizbežan. Majka joj je ubijena dve godine nakon njenog rođenja. Premda je bila okružena izobiljem, verovatno je da je turbulentno detinjstvo imalo odraza i na njen karakter i budućnost.

Nakon iznenadne smrti njenog mlađeg polubrata Edvarda VI, jedinog muškog naslednika Henrija VII, bitka za presto je krenula, a borba je bila sve samo ne laka. Da bi Elizabeta mogla da se opušteno smesti na tron, trebalo je eliminisati dve suparničke kraljice: ledi Džejn Grej i Elizabetinu polusestru katolkinju, poznatiju kao Krvavu Meri. Ali, pretnje nisu bile ni približno gotove. Najveća pretnja Elizabetinoj vladavini bila je još jedna Meri – Meri od Škotske. Nakon brojnih sukoba u Škotskoj i prisilnog abdiciranja, Meri je pobegla u Englesku 1568. godine, nadajući se da će joj Elizabeta pomoći da ponovo uspostavi vlast u Škotskoj. Međutim, Elizabeta joj nije pomogla: plašeći se da bi Meri mogla da joj otme presto, Elizabeta ju je zatočila daleko od Škotske i Londona. Rezignirana Meri je zajedno sa svojim zvaničnicima tokom 20 godina komunicirala preko pisama, planirajući da svrgne Elizabetu. Zavera je otkrivena i Meri je proglašena krivom 1586.

Suđenje je trajalo do oktobra iste godine, kada je Meri dodeljena smrtna kazna. Priča se da je Elizabeta u početku odbijala da je ubije, ali je ipak zakazala Merino pogubljenje za 7. februar 1587. Tog jutra Meri je zakoračila na gubilište specijalno sklopljeno za nju, odevena u tamnocrveno – boju katoličkih mučenika. Kleknula je pred gomilom željne krvi i sačekala udarac. Međutim, dželat je prvo nespretno pogodio njen potiljak otkinuvši joj pozamašno parče kože. Drugi pokušaj takođe je prošao bezuspešno. Dželat je pogodio samo jedan deo vrata. Dok je krv isticala na sve strane iz Merinog vrata, dželat se dosetio kako da dovrši posao: uzeo je manju sekiru i konačno joj odsekao glavu. Čitavo pogubljenje ličilo je na klanje, a ne pogubljenje dostojno kraljice. Neki izvori govore da se ispod Merine haljine krio i njen psić, koji je nakon njenog pogubljenja sav u krvi odbijao da se odvoji od svoje vlasnice. Iako je možda često bila preterano surova, Elizabeta je činila sve zarad očuvanja kraljevskog trona i mira svog naroda, što je svakako čini dobrom vladarkom. 

Čing Ši – od kurve do gospodarice mora

Gospodarica mora

Gospodarica mora. Preuzeto sa Ancient Origins

Mislili ste da je nemoguće da jedna žena predvodi 70 000 muškaraca? Pa, Čing Ši je pokazala da je to itekako izvodljivo. Detalji njenog života pre nego što je zavladala morima nisu toliko poznati. Jedino što je zanimljivo jeste činjenica da je mlada Ši bila prostitutka. Ne zna se kako je upoznala svog muža, princa i komandanta flote Crvenih zastava, ali, „Čingova udovica“ (prevod njenog imena) je od prostitutke postala princeza. Nije dobila zamak – dobila je ceo svet. Nakon smrti muža preuzela je posao i flotu. Bila je vrlo drugačija od svog muža: tiha, odmerena i smirena, znala je kako da komanduje svojim piratima. Zajedno sa svojom mladom desnom rukom, ljubavnikom i usvojenim sinom Čang Poom (čudno, da, ali njen muž ga je oteo od roditelja i prisvojio kao sina) bila je neuništiva. Iako naizgled sasvim mirna, Čing Ši imala je nekoliko jednostavnih pravila: ako se oglušiš o naređenje, ode glava; ne napuštaj svoje mesto: ako ne poslušaš, odu ti uši; ako siluješ zatočenicu, ode ti glava, a ona biva utopljena, a ako pak toliko želiš da spavaš sa njom, oženi je i lepo se brini o njoj. 

Dakle, strogo poštovanje žena i naređenja. I zaista, ova pravila su joj omogućila da održi svoju flotu disciplinovanom i odupre se bezuspešnim pokušajima kineskih vlasti da je metnu u zatvor. Na kraju, vođa koji je komandovao jednom od ekspedicija kineske vlade protiv Ši, izvršio je samoubistvo. Pred kraj karijere, Čing je napravila dogovor sa kineskom vladom, penzionisala se i počela da sarađuje sa njima, eliminišući tako sve svoje protivnike. Potom je otvorila bordel i kockarnicu i sve do svoje 69. godine živela kao ugledna, bogata i srećna žena.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *