Nikola Korać: uspeh zahteva odricanje

Kultur!Kokoška vam dobacuje novu rubriku „Generacija”, kojom će predstaviti ljude koji krše tezu da smo naraštaj bez perspektive, volje i posvećenosti. Za takav projekat nema boljeg početka od intervjua sa Nikolom Koraćem, koji je sa samo 22 godine jedanaestostruki prvak države, i dvostruki prvak Evrope u latinoameričkim plesovima.

Njegova plesačka karijera nije se završila na ovim medaljama: nastavio je da se bavi modernim baletom, i postigao zavidan uspeh u emisiji „Ja imam talenat“. Sada vodi sopstvenu plesnu školu, u želji da svoju ljubav prema plesu prenese novim talentima, ali i publici. Sa očaranom !Kokoškom ljubazno je popričao o svom putu ka uspehu, plesnoj publici i planovima za budućnost.

nikola u blicu

Kultur!Kokoška: Kada si počeo da plešeš? Šta te je navelo da se odlučiš za profesionalnu karijeru?
Nikola Korać: Odluku o bavljenju plesom sam doneo na Bajaginom koncertu u Sava centru. Imao sam 8 godina, i prvi put sam se susreo sa plesom kada je par plesača odigrao sa njim na jednu pesmu… Ta dva minuta su na mene ostavila preveliki utisak za dete od 8 godina. Devojke u šljaštećim kostimima i muškarci u elegantnim odelima, sa gomilom podrški, pokreta… očaravajuće. Ta plesna škola je posle podelila flajere za upis, i ja sam odmah odrčao kod mame sa željom da krenem na ples. Mama je bila u čudu, i pre je htela da upiše moju sestru nego mene – naročito jer mi je tata Crnogorac. Od njega smo dugo krili da idem na ples, sve do trenutka kada je trebalo da dobijem partnerku i izađem na takmičenje. Tada smo mama i ja smogli snage da mu priznamo sve, i tako je krenulo svojim tokom. Iskreno, nije mu bilo svejedno, ali kada je sin osvojio svoju prvu bronzanu medalju posle jako kratkog perioda treniranja, prihvatio je to sa ponosom. I tako je zvanično, od 28.11.1998., na mamin rođendan, krenula moja profesionalna karijera.

74302_1673829170981_1394984545_31773200_3982539_nK!K: Šta je to što ples čini bitnim u tvom životu?
Nikola:
Ples mi je bitan jer kroz njega pobegnem od surove realnosti u kojoj danas živimo: iz poteškoća i svega što nas vodi u probleme uđem u svoj svet mašte i stvaram razne stvari i scene. Kroz ples proživljavam i meni važne trenutke u životu: i ljubavne, i bolne, i srećne. Ne nazivam ga bitnim, već sastavnim delom sebe. I to je ključ mog uspeha.

K!K: Šta je neophodno da bi se postigao uspeh u plesu?

Nikola: Pre svega, hteo to da priznam ili ne, najbitniji je novac. Potrebno je abnormalno ulaganje u sale, kostime, trenere, putovanja… a ujedno i vreme i želja koja se nijednog trenutka ne sme izgubiti ako želite uspeh. Na primer, pored toga što sam sada trener, radim i kao prodavac u pekari da bih sebi priuštio delimična sredstva za treniranje i život. Dakle, neophodni su želja i volja i ljubav prema tome u čemu želite da trajete – to važi ne samo u plesu, nego i u bilo kom drugom poslu.

K!K: Koliko odricanja zahteva ovakva posvećenost?
Nikola: Rekreativno bavljenje plesom i ne zahteva tolika odricanja – to rade ljudi koji jednostavno žele da su u masi, da se zanimaju nečim i da se prijatno osećaju u tom društvu. Iz svog iskustva, pak, mogu da navedem gomilu primera odricanja, počev od osnovne škole. Jedan od njih je da sam u tramvaj prvi put seo sa 12 godina, nisam išao na rekreativne i ekskurzije, i nisam imao prijatelje jer je njima bilo čudno to što nisam deo društva. Ali to danas ima i svoje prednosti: imam 11 titula državnog prvaka, dvostruku titulu evropskog prvaka, prelepe destinacije, nastupe, rana lepa iskustva, ali i prerano odrastanje i razumevanje životnih situacija.

K!K: Na koje sve načine ples može da se predstavi publici? Imaš li neki omiljeni?
Nikola: 
Što se publike tiče, ne postoji neka klasa. Postoje samo ljudi koji su plesači, te znaju pokrete i elemente, i obični ljudi koji je lako dirnuti u srce zahvaljujući tome što muzika pokreće sve. Tu „običnu publiku“, koja ne poznaje ples, najviše volim. U vreme kada sam trenirao latinoameričke i standardne plesove, igrao sam 10 različitih vrsta igara, i svaka je pričala svoju priču. Kasnije, kada sam prestao da se bavim tim stilom, nisam želeo da stanem. Oduvek sam želeo da budem sam na sceni i da pokretima i emocijom ispričam neku svoju priču. To mi je dozvolio moderan balet, kojim se danas bavim. Samo ako se uključi mašta i emocija jako je lako dirnuti u srce i nekoga ko ne poznaje ples, što je za mene najlepši osećaj.

[youtube http://www.youtube.com/watch?v=OhahvL4kHzM]

K!K: U poslednjih godinu dana vodiš i plesnu školu. Šta misliš da je potrebno da bi uspešno podučavao druge? Koji su tvoji ciljevi kada podučavaš – šta smatraš da je najbitnije da preneseš?

U sali sa učenicima

U sali sa učenicima

Nikola: I kao mlađi sam držao časove i treninge, i deci i odraslima, tako da već imam predavačkog iskustva. Nije lako biti trener, a tačnije – učitelj. U mojoj plesnoj školi, ja „gradim“ igrače. Igrač je interpretator i prezentator nečega – gluma, muzika i scena zajedno ga upotpunjuju. U svojoj školi, ja se bavim upravo tim spojem. Najlakše je naučiti nekoga da skoči ili izvede određen pokret, ali to je posao „uvežbavača“, dok trener plesa – bar kako ja vidim taj posao – treba da nauči ljude da istražuju sebe i svoje mogućnosti, i da to zavole. Tako da, svako ko je kod mene u školi plesa će se prijatno osećati i biti naučen da voli ono što radi.

K!K: Da li misliš da plesna publika postoji, ili bar može da se razvije u Srbiji?
Nikola: 
Postoji, i na njoj je da se uključi ako želi da ga doživi na višem stadijumu, mada uvek može jednostavno da odgleda neki performans na koji neće imati nikakvu reakciju. Za Srbiju ne želim da garantujem, jer je za nas balet Labudovo jezero, a latinoamerički ples „samba, rumba, ča-ča-ča“ – to su komentari koje sam slušao od svih kojima sam rekao da se bavim plesom. Ja ples smatram kulturom. U kulturu plesa se trenutno ubraja samo folklor – a postoji još mnogo stilova plesa koji su zapostavljeni, i za koje su ljudi poput mene saznali zahvaljujući Internetu. Mama mi je pričala da je nekada imala i ples u školi, kao i fizičko. Iz kog razloga je to prestalo? Zato nam je ples i nepoznat, a ja želim da se to bar malo promeni. Cenim da i moje kolege u plesu na tome rade.

69446_1659050601526_1394984545_31743190_8161949_n

K!K: Kakvi su tvoji planovi za budućnost?
Nikola: 
Razmišljao sam da odem u beli svet, ali ipak volim svoju zemlju. Tamo bih imao gomilu opcija da se bavim ovim što volim i da zarađujem pristojno, a da ne budem „pekar-plesač“. Ipak, trudiću se da ovde koliko god je moguće da podignem svoj ples na viši stepenik, jer iako mi kao zemlja ne poznajemo ples, pomeramo se i na dobrom smo putu da i u ovome budemo dobri. Tako da, neka bude da mi je plan da od onoga što volim zarađujem pristojno, i da stvaram nove nade koje vole ovaj prelep sport.

Kokoška pleše sa Nikolom na FB stranici njegovog plesnog studia!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *