Nikad jače, nikad snažnije: Bojana Vunturišević

Autorka kojoj je hit pesma „Kese etikete” obeležila početak solo karijere ćaska sa !Kokoškom o komponovanju, novim iskustvima i budućim projektima, ali i o omiljenoj Bouvijevoj pesmi, gledanju u šolju i najboljoj odevnoj kombinaciji za njene koncerte.

Albumom Daljine Bojana Vunturišević pokazala je da i posle napuštanja benda Svi na pod nastavlja da ide uzlaznom putanjom, i da ostaje jedinstvena pojava na domaćoj sceni. Povodom predstojećeg koncerta (koji, baj d vej, važe za uvek energične, čemu će autor teksta rado posvedočiti) u KC Gradu, u okviru novog POPactually Soirée serijala Vojkana Bećira, pričamo sa Bojanom o nekim ozbiljnim, manje ozbiljnim, ili sasvim neozbiljnim temama.

Kultur!Kokoška: Kako ti prijaju košava i ovi novembarski dani?

Bojana: Zapravo mi jesen po prvi put u životu prija. Jesen 2017. je kao u pesmi Ples grupe Jarboli. Oktobar je bio uz nas. Novembar ima isto to u planu.

K!K: Pročitali smo negde da te u muzici, pored stvaralačkog procesa, najviše drže koncerti. Kako se pripremaš za nastup? Imaš li tremu?

B: Uvek imam tremu, ali je ne zovem tim imenom. Više volim taj osećaj da zovem uzbuđenje. Priprema predstojećeg koncerta u KC Gradu je vrlo dinamična. Na samom početku imali smo dosnimavanje spota za pesmu Noćni program, a trenutno se nalazim u Bambijevom studiju gde pripremamo neka iznenadjenja za sve ljude koji će u subotu biti sa nama.

Bojana i Bambi (izvor: RockoMotiva.com)

K!K: A koji koncert na kom si bila kao slušalac je na tebe ostavio jak utisak?

B: Definitivno Massive Attack i Martina Topley-Bird u Skopju 2010. godine.

K!K: Na kom koncertu bi volela da si bila, a nisi?

B: Neka to bude nedavno održan koncert Nick Cavea u Beogradu.

K!K: Pre Daljina si bila član grupe Svi na pod, a na koji način si se bavila muzikom pre toga?

B: Od svoje osme godine sam izučavala muzičku umetnost kroz nižu i srednju muzičku školu, kasnije na Fakultetu muzičke umetnosti, gde sam diplomirala 2015. godine. Autorskim radom u okviru pop žanra bavim se od svoje 18. godine kroz bendove The Root Out, MistakeMistake, Svi na pod, a moj poslednji autorski rad su upravo Daljine, album koji promovišemo poslednjih nekoliko meseci.

K!K: Čuli smo u jednom intervjuu tvoju obradu teksta pesme Vetar u kosi (koja nam je možda omiljena sa albuma, plus je spot odličan) koja nam je bila presimpatična: vepar u Bosni u vozu za more / otvoren prozor i sunce mi grokne.” Imaš li još neki sličan dragulj?

B: Postoji puno #misheardlyric-a. Jako mi je drag dragulj iz Daljina: Nešto tako važno nikad nisam imala / Znaš da tetovažu nikad nisam imala.

K!K: Pesma E70 se bavi relacijom Beograda i Zagreba, gde si prošlog meseca imala svirku. Kako ti je bilo? Kakav imaš odnos sa publikom tamo?

B: U Zagrebu je bilo prelepo. To je bio naš četvrti koncert u tom gradu, prvi sa Daljinama, ali sam zapravo sada prvi put osetila taj grad, i u glavi  urezala neke slike i osećaje koji se ne zaboravljaju. Na tom koncertu sreli smo se sa ljudima iz čitavog regiona, što mi je posebno drago. Bilo je ljudi iz Sarajeva, Ljubljane, Rijeke, Dubrovnika, raznih gradova Istre… a pesma E70 bila je najveća himna.

K!K: S tim u vezi i jedno ozbiljno pitanje (koga se dotičeš i u pesmi): misliš li da treba otići odavde?

B: Treba otići. Treba se i vratiti.

Omot albuma Daljine

K!K: Za Daljine si prvi put sasvim samostalno komponovala celu pesmu, Noćni program (i to vrlo uspešno, po našem skromnom mišljenju). Da li osećaš potrebu da ovo činiš češće u budućnosti?

B: Oduvek sam volela da stvaram i smišljam nešto novo u svojoj glavi. To sam radila i u grupi Svi na pod, s tim što sam pesme koje sam pisala aranžirala zajedno sa ostatkom benda. Pesme Noćni program i E70 su moje prve samostalno iskomponovane i aranžirane pesme. Nastale su na iPad-u i rezultat su dosade prouzrokovane samačkim životom u jednoj garsonjeri u Beogradu. Volim da radim sama, ali volim i da radim sa Bambijem, koji me kroz stvaralački proces prelepo vodi i ideje koje donesem tako lepo ume da nadogradi.

K!K: Pošto je Dejvid Bouvi na neki način neformalna ikona Kultur!Kokoške, a ti ga spominješ kao jedan od uticaja, pitao bih te koju njegovu pesmu trenutno najviše voliš da slušaš?

B: Trenutno mi je omiljena horska verzija pesme Space Oddity. Takođe obožavam live verziju Absolute Beginners (BBC 2000), ali i pesmu Thursday Child. Ako već pričamo o Bowieu, ne mogu da ne spomenem možda i moju omiljenu pesmu svih vremena Walk on the Wild Side Lou Reeda, sa albuma Transformer, koji je producirao upravo David Bowie.

K!K: Pored toga što je tvoja muzika dobra za đusku, ti nezavisno od toga imaš i plesnu grupu. Reci nam nešto o tome?

B: Zapravo sam deo plesnog kluba Dance Factory, u okviru kog sam osnovala prvi plesni hor za decu DFhor. Muzička umetnost podrazumeva širok spektar delatnosti, a veliku strast osećam kako prema pisanju muzike, tako i prema muzičkoj pedagogiji.

K!K: Da li već spremaš neku novu muziku kojoj možemo da se uskoro radujemo? Kakvi su ti tu planovi?

B: Trenutno sam u fazi pravljenja novih aranžmana za pesme koje sam pisala za grupu Svi na pod. To radim zajedno sa Bambijem, ali i sa Jamalom, koji je nekadašnji saksofonista pomenutog benda. Pesme dobijaju neka nova odela koja im prelepo stoje. Spremne su za novi život i neka nova izvođenja.

K!K: Nešto mi je baksuz da ostanemo na broju trinaest. [ako niste brojali, ovo je pitanje broj 13. (prim.ur.)] Da li veruješ u sujeverje, čitanje iz šoljica kafe i tome slične stvari?

B: Verujem da možeš dobro da se prozezaš dok ti prijateljica gleda u šolju.

K!K: Da li ti, kao ljubitelj mode, imaš neki modni savet za to šta da obučemo za tvoj koncert u subotu?

B: Obavezno ravnu obuću, a sa ekipom iz benda sam se već dogovorila da se obučemo u crno. Eto, možete i vi da ispratite taj ne-tako-zahtevan dreskod 🙂 A i ne morate.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *