Nije sve bilo bolje u prošlosti: Fink u Beogradu

Fink svira u Domu omladine u ponedeljak, u 21h. Iznenadićete se šta sve ima da ponudi.

Fina mu je muzika, ali fin(k)
mu je i džemper. (izvor: alchetron.com)

Resurgam, latinska fraza („Uzdići ću se”), ujedno je i naziv novog albuma koji potpisuje muzički trio Fink. Ali, pre nego što su bili trio, iza pseudonima je stajao jedan čovek, koji i dalje čini muzički nukleus ove grupe. Fin Grinal – Fink kao početak svoje muzičke karijere označava period u kom je, još kao klinac, opčinjeno gledao u akustičnu gitaru svog oca, koji ju je čuvao kao svetinju. Ovaj Englez (sada u svojim četrdesetim), uz pomoć ljubavi prema muzici koja je vladala u kući, na krilima engleskih klasika kao što su The Cure i The Smiths, ali i afričke muzike i japanskog hardkora (odnosno, panka), došao do svog prvog singla pod nazivom „Fink Funk1997. godine. Fink se bavio DJ-isanjem i elektronikom (koju, između ostalog, možete čuti u spomenutom debiju), sve do 2006, kada pravi nagli žanrovski zaokret albumom Biscuits for BreakfastOvde je već naznačio intimnu atmosferu koja će uvek, manje ili više, biti prisutna u njegovoj muzici. Takođe se može čuti uticaj njegovog prethodnog, elektronskog opusa.

Od ovog albuma, Fink nastupa u stalnom sastavu sa još dvojicom muzičara i prijatelja: Timom Torntonom, koji svira bas, i Gajom Vitakerom, koji svira bubanj. U dve godine koje su pratile izlazak Biscuits for Breakfast, Fink je doživeo proboj i podršku drugih muzičara. Takav je slučaj sa bendom Radiohead, koji su na svom zvaničnom sajtu podelili Finkovu pesmu „Q&A. Upravo u ovom periodu je Finka kontaktirao i Džon Ledžend, o čemu će biti reči nešto kasnije. Muzički trio počinje da ide na redovne turneje širom Evrope.

Posle nekoliko godina svirki koje Grinal opisuje kao dobro zezanje, trio ulazi u duge sesije džemovanja i pravljenja instrumentala, iz kojih će nastati album Perfect Darkness (2011), koji je u ograničenom periodu mogao da se skine za dž sa sajta benda, pre nego što je pušten u promet. Kao što mu ime govori, album vodi muziku u mračnije atmosferske vode, iako ima i izuzetaka, kao što je odlična „Yesterday Was Hard on All of Us”.  Možda najjači odjek imao je album koji je usledio, Hard Believer (2014), i singl „Looking Too Closely”, koji je dobacio i do statusa radijskog hita.

U slučaju da žanrovska istraživanja i iznenađenja koja Fink sprovodi od albuma do albuma nisu dovoljna, ne berite brigu: pravio je i impresivne saradnje, sa imenima kao što je Bonobo, ali i kao što je spomenuti Džon Ledžend – sa kim je, uzgred budi rečeno, napisao hit „Green Light”, ali i muziku za film 12 Years a SlaveIzdvaja se i pesma „Half Time”, koju je napisao sa Ejmi Vajnhaus, a koja je svetlo dana ugledala tek posle preuranjene smrti ove kantautorke.

Najnoviji (septembarski) album Resurgam, povodom kog Fink organizuje evropsku turneju u okviru koje dolaze u Beograd (Dom omladine, 9. oktobar – prekosutra, 21h, u organizaciji sajta RockSvirke), snimljen je pod okriljem Flood produkcije (PJ Harvey, Foals, U2…), i to prilično spontano, kako Grinal oktriva. Ploča nosi naziv po latinskom natpisu sa jedne skoro hiljadugodišnje crkvice iz Finkovog rodnog mesta. Ovo podsećanje na istoriju kao da je dodatno podvučeno singlom „Not Everything Was Better In The Past”, koji zauzima prilično netipičan stav prema prošlosti, ograđen od idealizacije. Resurgam kao da je stvoren za jesen, i za noć. Ipak, napisavši to, autor ovog teksta se oseća obaveznim da napiše kako mu žmarci prolaze niz kičmu dok ga upravo sluša, iako to čini u po bela dana.

Vidimo se na koncertu.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *