Nekom je život fešta, a nekom FEST

Vi, kojima je život FEST, pogledajte koje su to najukusnije poslastice koje nudi 45. filmska fešta zvana FEST! I film i fešta u jednom, to je FEST.

Debitantski dugometražni filmovi se često nalaze na ekstremima krive normalne raspodele kvaliteta filma, retko kad su prosečni. Oni koji se nalaze na ekstremu odličnog kvaliteta, a takođe se nalaze i na programu 45. FEST-a su Ledi Magbet i Zavođenje.

Nemojte se zavarati spominjanjem imena Magbet u Ledi Magbet; filmski debi inače pozorišnog londonskog reditelja Vilijama Oldrojda, nikako nije povezan sa Šekspirom: scenario je zasnovan na romanu Ledi Magbet Mcenskog okruga Rusa Nikolaja Leskova. Odličan primer razvijanja lika kroz tok filma, usklađivanja fotografije sa osećanjima glavne (anti)junjakinje, i ukalupljivanja ruskog miljea u Englesku 19. veka. A ima i mačka. Računamo da, ako vas prethodna rečenica nije navela da pohitate ovom film, mačka hoće.

Ako slutite, a slutiti još jedino znate – više nećete ništa znati. Jer Zavođenje (The Lure) oduzima mogućnost bilo kakvog naslućivanje ili slutnje: svaka scena ovog filma je potpuno nepredvidiva, a na momente ćete se možda zapitati da li je to ludi japanski filmski duh nakratko odseo u Poljskoj, domovini Zavođenja. Ovo je poljski mjuzikl. Mjuzikl originalniji, razigraniji i magičniji od La La Land-a. Spominjali smo ga već u tekstu o prošlogodišnjem Sandensu, gde je osvojio specijalnu nagradu žirija za jedinstven izgled i dizajn. A ima i krvoločne sirene. Računamo ako vas prethodnih par rečenica nije navelo da pohitate ovom filmu, krvoločne sirene hoće.

Jedinstveni dizajn = krvoločna sirena + prljava kada

Noćne zveri (Nocturnal Animals) nije debitantski, ali je tek drugi film reditelja Toma Forda. Glavnoj junakinji Suzan Morou bivši muž koga nije videla skoro dve decenije šalje rukopis svog romana jer je, kako kaže, ona oduvek bila njegov najbolji kritičar. Edvardovu priču punu nasilja pratimo paralelno sa događajima u Suzaninom životu. Ona roman tumači kao osvetu za svoje ponašanje prema Edvardu, ali je rukopis istovremeno tera na preispitivanje i suočavanje sa sopstvenom budućnošću. Neobično ispričana ljubavna priča u koju je upakovan krvavi triler.

Posledice II svetskog rata trajale su dugo nakon što je on završen, ali nekima od njih bilo je važno odmah se pozabaviti – kao što je preko milion nemačkih mina zakopanih duž danske obale. U Minskom polju (Under sandet) grupa nemačkih dečaka, ratnih zarobljenika, dovedena je da pomenute mine iskopa i razmontira pod vođstvom danskog narednika Karla Rasmusena. Odličan scenario prikazuje složenost ljudskog karaktera kroz kontrast između slepog besa prema Nemcima neposredno posle rata i Rasmusenove skoro očinske uloge.

Među filmovima nominovanim za Oskara, na FEST-u će biti prikazivan i Mančester na moru (Manchester by the Sea).  Ova drama prati Lija Čendlera (Kejsi Aflek) koji se nakon smrti brata vraća u Mančester (u Masačusetsu) u kom je odrastao i saznaje da je imenovan za staratelja svog bratanca. Nakon porodične tragedije zbog koje je godinama ranije i napustio grad na moru, Li je postao sklon izlivima besa i izbegavanju više od površnog kontakta sa ljudima, pa se ne oseća doraslim zadatku. Mračna priča uravnotežena je realističnim scenarijem kojem ne nedostaje humora, a gluma je sjajna od Mišel Vilijams koja se na ekranu pojavljuje znatno manje od svojih kolega do Kejsija Afleka u glavnoj ulozi.

Hladno je i u Mančesteru na moru.

Kad smo već kod filmova koji su nominovani za nagardu Američke filmske akademije, moramo preporučiti i Mesečinu (Moonlight), odlično izrežirani film Berija Dženkinsa o siromašnom, crnom dečaku, koji kroz tri poglavlja života (detinjstvo, tinejdžerskog i odraslog doba) pokušava da shvati ko je i kako da prihvati svoju seksualnost, u surovoj sredini američkog geta. Film Nevidljivi faktori (Hidden Figures), takođe u borbi za Oskara, smešten je u sred hladnog rata, ali i građanskih previranja u Americi, i priča nam o grupi afričko-američkih matematičarki koje su bile ključan faktor koji je omogućio amerikancima da pobede Sovjete u svemirskoj trci, a koje je istorija izignorisala samo zbog njihove boje kože, da ne kažemo i pola. Iako je tema jedna od najvećih nepravdi nanetih naučnicama i crnkinjama, atmosfera ovog filma je puna nade i ohrabrivanja. Takođe, film je zaradio brdo para na blagajnama širom Amerike i time pokazao da je publika zainteresovana za priče u kojima su glavni likovi ženskog pola i još bitnije – nisu bele.

Ako ste raspoloženi za filmove iz Južne Koreje, počnite od Sluškinje (The Handmaiden), filma inspirisanog istorijskim krimi romanom Džeparoš Sare Voters. Ovaj erotski psihološki triler prati mladu Suki, koja tokom japanske okupacije Koreje radi kao sluškinja japanske naslednice Hideko i koju je unajmio prevarant koji želi Hidekoino bogatstvo. Međutim, odnosi između sluškinje i naslednice postaju sve prisniji, te planovi počinju da se menjaju. Drugi triler koji preporučujemo je Voz za Pusan (Train to Busan), za sve one koji vole zombi apokalipse, ovog puta iz južnokorejske kinematografije.

Lični kupac (Personal Shopper) je film koji je teško žanrovski ukalupiti. U ovoj jezivoj drami punoj napetosti i nelagodnosti, devojka koja radi kao lični kupac se ili bori sa sopstvenim idom u liku mrtve bliznakinje ili i medijum koji vidi mrtve ljude – obe opcije su jednako sablasne i uzbudljive.

Insert iz filma Lični kupac. Kristen Stjuart izgleda zastrašeno kao i uvek.

Kada zaželite da se malo odmaknete od zombija ili jezivosti, zaputite se na projekciju kratkog filma Vodi me kući (Take Me Home) nedavno preminulog iranskog reditelja Abasa Kjarostamija. Retko ko ima privilegiju da izabere svoju „labudovu pesmu”, ali Vodi me kući deluje kao odgovarajući način da se ovaj reditelj pozdravi sa svetom – sam sa svojom kamerom na jugu Italije. Ako vam Kjarostami nedostaje koliko i nama, onda odgledajte i dokumentarac posvećen njegovom stvaralaštvu, 76 minuta i 15 sekundi sa Abasom Kjarostamijem (76 Minutes and 15 Seconds with Abbas Kiorastami), nazvanom tako da aludira na Kjarostamijevih 76 godina i 15 dana života. Ovaj film će vam dati uvid u do sad nepoznate trenutke života ovog Iranca a i naterati vas da odgledate ceo njegov opus i zaljubite se u njega.

Ovaj FEST je i prilika da se pozdravimo sa legendom, Abasom Kjarostamijem.

Film Ona (Elle) Pola Ferhofena još jedan je psihološki triler koji valja pogledati ove godine, ako ni zbog čega drugog a onda zbog toga što je Izabel Iper odlična uvek i svuda. Prvi dugometražni film Ferhofena od 2006. i prvi film ikada koji je snimio na francuskom govori priču o ženi koja je silovana u svojoj kući i koja uspeva da otkrije ko je bio njen napadač i ne dozvoljava da bude u ulozi žrtve. Priča je intrigantna, kritike pozitivne i Iper večno zapanjujuće dobra; odgledajte film i navijajmo zajedno da uzme Oskara za najbolju žensku ulogu! I ovde se pojavljuje mačka. Računamo da, ako vas sve prethodno rečeno nije navelo da pohitate ovom film, mačka hoće.

Dokaz postojanja mačke.

Sve fotografije preuzete su sa zvanične stranice FEST-a

 

 

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *