Nasilje, šah i šljivovica

Romanom The Yiddish Policemen’s Union šljivovica je dobila svog detektiva-pijanca, upoznajte Majera Landsmana i saznajte ko je ubio šahistu-heroinskog zavisnika!

Preuzeto sa

Preuzeto sa amazon.com

Romanom The Yiddish Policemen’s Union (preveden kao Jevrejska policijska stanica) šljivovica je dobila svog detektiva-pijanca, svog pravdoljubivog viteza koji u trenucima egzistencijalnog beznađa, straha od samog sebe i emotivne praznine poseže za čarima ovog pića. Ono što je Filip Marlo za burbon, to je detektiv Majer Landsman za šljivovicu, s tim što se ovaj poslednji igra klišeom detektiva gubitnika, kao i svakojakim drugim stereotipima.

Knjigu The Yiddish Policemen’s union napisao je talentovani američki pisac Majkl Šejbon, mlad i inteligentan autor jevrejskog porekla, čije je obrazovanje duboko ukorenjeno u potkulturi amerikane, roku, džezu i stripovima, što se jasno ogleda i u ovom romanu. Ovaj bivši pevač pitsburškog pank benda The Bats, književnu je slavu je stekao rano, dobio Pulicerovu nagradu, hiljade obožavalaca i reputaciju spasitelja moderne američke proze.

Kao platformu za svoju priču Šejbon na najboljim tradicijama nekoliko književnih pravaca stvara izmišljeni svet jevrejske kolonije na Aljasci, formirane posle propasti Izraela odmah po njegovom osnivanju. Naime, ovaj roman je neverovatna kombinacija romana izmišljene istorije, klasičnog američkog hardboiled krimi romana i scenarija za satirični komad koji se igrao za vreme praznika Purim.

Inače, ceo roman klizi po lubrikantu na bazi šljivovice i, kako i sam pisac kaže, piše o jednom specifičnom prostoru, svojevrsnom socijalnom eksperimentu, gde su se sveštenici okrenuli kriminalu, kriminalci bogu, a detektiv Majer rakiji. Glavni lik se kroz alkoholnu izmaglicu kreće ka rasvetljavanju komplikovane mreže političkih interesa, tajnih planova i zločina, a na tom putu biva, kako je to već red u hardboiled romananima, gažen, tučen, povređivan, upucavan.

Od krimi fikcije imamo sve elemente, bogatu porodicu sa mračnim tajnama, povezane zločine, jedan u prošlom, jedan u sadašnjem vremenu, te situaciju kada neko ko je na početku predstavljen kao potpuni gubitnik, vremenom postaje mesija, objekt obožavanja i nade. Napokon, možda je najvažniji element dvojnika, naime, detektiv Landsman koji sam kaže da poznaje dve vrste vremena, radno i mrtvo (čitaj: rakijsko), pokušava da reši ubistvo koje se desilo u hotelu gde i sam živi, na samo nekoliko desetina metara od njegove sobe. Ubijen je mlad čovek, odbačenik od spoljnjeg sveta, pasionirani ljubitelj šaha, heroinski zavisnik, čija smrt pokreće Majera Landsmana na poslednji odlučujući napor ka otkrivanju ubice koji vremenom postaje simbol svega lošeg i patološkog u njegovom ličnom životu. Ubijeni mladić, Mendel Špilman, jasan je dvojnik glavnom liku, njegov heroinski alter ego povezan sa njegovim mestom življenja, hroničnom usamljenošću, ali i zavisnošću koja popunjava prazninu previše izdubljenu da bi bila lako popunjena.

Ovde dolazimo do još jednog kvaliteta ovog romana. On leži u jednom orginalnom pristupu simbolu izmenjene svesti. Naime, Šejbon pametno izbegava patetični pristup alkoholu i drogama zasnovan na jeftinom psihologizmu, pojednostavljenim kriminalističkim terijama i osuđivanju. Ovde je primenjen jedan sociološki pristup zasnovan na idejama Maksa Vebera: u romanu sklonost alkoholu je prikazana i objašnjena kao posledica ili bolje reći odgovor na modernizaciju i racionalizaciju celokupnog društva.

Majkl Šejbon; fotografija preuzeta sa biography.com

Majkl Šejbon; fotografija preuzeta sa biography.com

U delu sa jedne strane imamo ultraortodoksnu porodicu Jevreja-Verbovaca, sekte u okviru judaizma, koja u koaliciji sa isto tako ekstremnim hrišćanskim grupama želi da lažira dolazak novog mesije na prostore današnjeg Izraela. Novi mesija je niko drugi do Mendel Špilman, mladić više zaiteresovan za nauku, matematiku i šah nego za religiozne dogme. Šah se pojavljuje kao simbol naučnog pristupa svetu, a rast vere u ovaj pristup je upravo po Veberu i prva karakteristika racionalizacije društva i opadanja uticaja religije.

Mendel se odriče karijere mesije zarad karijere šahiste, ali i zarad slobode da sam bira svoj životni put, ideje u koje će verovati i vlastitu seksualnost. Pitanje seksualnosti, naročito homoseksualnosti, jedan je od omiljenih motiva Majkla Šejbona još od romana The Amazing Adventures of Cavalier & Clay. Ovaj motiv uvek je povezan sa još jednim simbolom racionalizacije, individualizmom, koji se i u ovom romanu sukobljava sa kolektvizmom oličenim u tradicionalnim normama, vrednostima i verovanjima.

Upravo u skladu sa Veberovim objašnjenjem, i kod Šejbona se na kraju romana razotkriva celokupna struktura zasnovana na misticizmu i manipulaciji verom, i pretvara u treći element racionalizacije – raščaravanje (disenchantment). Gubitak vere u mistično, onostrano i sveto vodi ka svetovnom životu u kome vlada razočaranje. Ono je, pored mnogih, još jedan element koji povezuje Šejbonovu hotelsku žrtvu sa onime ko se založio za nju. Njihovi zavisnički stilovi života su prikazani kao posledica ovih, reklo bi se, strukturalnih pomeranja i potresa. Alkohol je deo pasivnog otpora protiv društvenih promena koje se ponekad dešavaju toliko brzo da pojedinac nije spreman da ih isprati i prihvati. Pripadnost rakijskoj potkulturi krajnji je izraz principa racionalizovanja ukupnog društvenog života i to je ovde očigledno.

Naravno, ovo delo nije priča o rakiji već pre svega priča o lutanju koje se odvija na nekoliko nivoa. Ovim ledenim kraljevstvom izabranog božijeg naroda upravlja prećutna koalicija između lokalnih vlasti čiji je deo i Majerova policijska stanica, organozovanog kriminala pod okriljem sekte ultra ortodoksnih Jevreja i stare dobre CIA družine koja nastoji da iskoristi istorijske okolnosti za svoju dominaciju političkim prostorom vaskolikog čovečanstva. Na kraju, detektiv Majer Landsman, sa samopoštovanjem na rezervi i čašom rakije do vrha, kriminalnu konstrukciju u gradu Sitka, u jevrejskom delu Aljaske, počinje da kruni i svodi na religijski fundamentalizam, porodična razočaranja i institucionalni cinizam.

Autor: Ilija Malović

sociolog i urednik bloga Rakija, uglavnom

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *