Na posebna te vodim mesta: o mentalnoj bolesti, prijateljstvu i pomoći

Roman Na posebna te vodim mesta prikazuje mentalnu bolest bez romantizacije i uspeva da komunicira sa publikom kojoj je namenjen, tinejdžerima.

Dženifer Niven su već sa njenom prvom knjigom za mlade, Na posebna te vodim mesta, počeli da upoređuju sa istaknutim imenima ovog žanra, kao što su Rejnbou Rauel i Džon Grin. Svako poređenje je opravdano, jer Niven zaista neverovatno barata temama za mlade, čak iako je ranije uvek pisala za odrasle. No, ovde pokazuje da sa lakoćom i iskrenošću može da se posluži glasovima dvoje tinejdžera i prenese neverovatne i bitne poruke.

Preuzeto sa Books are Awesome.

Priča o dvoje inteligentnih mladih koji se, svako na svoj način, bore sa smrću u svojim životima može da se u nekom stepenu uporedi sa Krive su zvezde (te će se vrlo verovatno svideti ljubiteljima ove knjige), ali Na posebna te vodim mesta temu gubitka i smrti obrađuje na drugi način. Dok se Violeta Marki bori da preboli smrt sestre, Teodor Finč se bori sa bipolarnim poremećajem i suicidalnim tendencijama. Kad se nađu na vrhu školske zgrade kod zvonika na određeni način jedno drugo spreče da skoče. Privučen Violetom, Finč uzima da sa njom radi školski zadatak koji podrazumeva da obilaze i beleže najlepše stvari u Indijani. I dok obavljaju domaći, citiraju Virdžiniju Vulf i izlaze iz čaura u koje su se tako udobno smestili, ovo dvoje nesvakidašnjih tinejdžera, svako sa svojim teretom, nalaze jedno u drugom sigurnu luku i stvaraju zajednička sećanja. I tako se razvija priča o, kako knjiga kaže, „devojci koja uči da živi od momka koji namerava da umre!” Narativ se prebacuje sa Teodora na Violetu, i obrnuto, u svakom poglavlju, pa možemo da čujemo obe priče. Možemo da osetimo Violetinu tugu i pratimo kako se razvija njena ljubav prema Finču sa jedne strane, dok sa druge gledamo kako Finč pokušava da uradi sve da zaštiti Violetu dok mu druge životne situacije sve više sputavaju sreću.

Ovo možda nije knjiga koja će vas učiniti srećnima. Rasplakaćete se, ali, onako mazohistički, kako to dobra knjiga ume da uradi, osećaćete se lepo. Jer, ono što je karakteristično za Na posebna te vodim mesta je da, uprkos ovako teškim temama, sama knjiga nije teška za pročitati ili tužna u očekivanom smislu te reči ‒ ona je u isto vreme i lepa, lepršava i dražesna, da uporebimo reč koja je ključna u radnji knjige. Nivenova je, uz humor i dopadljivost, uspela da nađe glasove koji ne romantizuju mentalnu bolest, u isto vreme temu učinivši pitkom i razumljivom. Ona ne nipodaštava psihičke teskobe mladih, već upire velikim crvenim znakom na njih pokušavajući da dopre do ljudi i da im pokaže koliko je teško živeti sa duševnom bolešću i živeti sa nekim koji od nje pati.

Predivni prevod knjige u izadanju Urban Reads-a je usledio malo nakon što je knjiga izašla na engleskom jeziku.

Predivni prevod knjige u izadanju Urban Reads-a je usledio malo nakon što je knjiga izašla na engleskom jeziku.

Slika koju nam knjiga predstavlja je neverovatno realna slika mentalnih bolesti. Kroz Violetine oči mi vidimo veselog, energičnog Finča uvek spremnog na avanturu, ali kad zavirimo u njegov mozak shvatamo sa koliko crnih misli se on bori. Ovo je najbolji pokazatelj kako neko ko izgleda srećno može zapravo biti depresivan, te da „ma samo se nasmej i bavi se nekim aktivnostima” nije pravi lek za depresiju. Vidimo i koliko i Violeta i Finč imaju problema da pričaju sa okolinom o onome što ih muči. Violeta ne može da se okrene da sa roditeljima diskutuje smrt sestre, dok Finč ne uspeva da nađe načina da sve svoje želje i strahove iskaže, čak ni onima koji pokušavaju da mu pomognu. No, bitna poruka nam dolazi na kraju knjige kad Violeta zatraži pomoć na pravom mestu, kod roditelja, i tu pomoć i dobija. U ovome se sjajno oslikava to koliko je teško obratiti se nekome kad nam je najteže, ali i koliko je ključno da to uradimo. Konačno, Na posebna te vodim mesta opisuje okrutnu sliku tugovanja za voljenom osobom koju smo izgubili, pokazujući nam da ne postoji rok trajanja našoj tugi ili određeni put koji moramo preći da bismo nešto preboleli ‒ Violeti je trebalo skoro godinu dana da nađe sebe nakon gubitka sestre, ali na kraju je i uspela. Ovo je knjiga koja će onima koji sami prolaze kroz depresiju ili bipolarni poremećaj pokazati da nisu sami, ali i onima koji žele da pomognu svojim bliskima da je ponekad ljubav i razumevanje najviše što mogu da urade, čak iako se osećaju potpuno bespomoćno ‒ i da je to okej. Bitno je staviti do znanja onome ko se bori sa ovakvim mislima da nije sam/a, da je voljen/a i da ste tu, preko telefona, interneta ili uživo, da pružite pomoć ili razgovarate. Čak iako mislite da poruka nije primljena, ključno je znati da svaki od ovih iskaza ljubavi znači.

Na internetu su ljuditi delili  kritike na račun likova ili radnje, ali sve kritike su zanemarljive kad se u obzir uzme da je Niven napisala jedno vredno delo koje može da najbolje komunicira s publikom kojoj je namenjeno, a to je sa tinejdžerima. Ovo je priča o likovima koji prolaze kroz rolerkoster emocija, koji se osećaju durgačije i čudno, koji su bili zlostavljani, koji su se osećali bespomoćno, koji očajnički traže pomoć ‒ i upravo sličnim ljudima je namenja. Cela poenta priče je da mladima koji imaju probleme knjiga pruži oslonac, što je, sudeći po komentarima, i učinila. Dženifer Niven zbog toga zaslužuje pažnju koju dobija jer uspeva da pristupi mladima i objasni šta je to sa čime se možda suočavaju u svojim crnim mislima i kako bi okolina trebalo da im pomogne.

Knjigu u izdanju Urban Reads-a možete pronaći na njihovom štandu na Sajmu, preko njihovog sajta ili u većim knjižarama.

U slučaju bilo kakvih teskoba, mračnim misli ili problema, možete se obratiti ovim institucijama:

Institut za mentalno zdravlje, Kliničko odeljenje za decu i adolescente

Palmotićeva 37, 11000 Beograd (011/3307-517, 011/3307-640

*

Klinika za neurologiju i psihijatriju za decu i omladinu

Dr Subotića 6a (011/2658-355)

*

KBC „Dr Dragiša Mišović – Dedinje“, Bolnica za psihijatriju,

Odsek za adolescentnu psihijatriju i psihoterapiju

Heroja Milana Tepića 1, 11000 Beograd (011/3672-025)

*

Klinički centar Vojvodine, Centar za dečiju i adolescentnu psihijatriju

Hajduk Veljkova 1, 2100 Novi Sad (021/4843484)

*

Klinički centar Niš, Klinika za psihijatriju

Bul. Zorana Đinđića 48, 18000 Niš (018/4601-667)

*

Zdravstveni centar „Dr Dragiša Mišović“, Odeljenje za psihijatriju

Dr Dragiše Mišovića 205, 32000 Čačak (032/307-000)

*

Besplatnu psihološku pomoć studentima kroz online psihološko savetovanje putem e-maila, Skype-a i foruma nudi i „Pričajmo o tome“

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *