Mehanički soul: prošlost, sadašnjost i budućnost muzike Huana Etkinsa

Iz brutalizma oronulog Detroita, osvanuo je muzički brutalizam: tehno.

Detroit sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog veka nije predstavljao najsrećniji prizor: nakon bogate i produktivne prošlosti grada kao centra razvoja američke auto-industrije i industrijske revolucije uopšteno, proces tranzicije fabričkih poslova sa ljudi na mašine rezultirao je masovnim deficitom poslova. Potonja recesija za sobom je ostavila napuštene fabrike i generacije razrušenih snova, a iza smrti (ili makar, poslednjih samrtnih roptaja) motauna u kreativnom muzičkom životu grada ostala je samo tišina. Mehanizovani ritmovi fabričkih radnika i zvonki otkucaji njihovih alata su, ipak, ostali u pulsu Detroita kao prizvuci izgubljene prošlosti, i iz ovog snažnog sećanja na zvukove nekadašnjeg industrijskog blagostanja, Huan Etkins je stvorio budućnost muzike.

Neidentifikovani muzički objekti

Pravila pristojnosti nalažu da svako ko se ikad usudio da uživa u nekom rejvu na kakvom blatnjavom festivalskom travnjaku oko 4 ujutru, mora da zna ime i prezime, a po mogućstvu i broj lične karte Huana Etkinsa. Međutim (i nažalost), život i stvaralaštvo ovog pionira tehno muzike i dalje su u relativnoj senci priče o istoriji žanra, delimično zbog povučenog karaktera samog Etkinsa, delimično zbog činjenice da je i dalje veoma aktivan na svetskoj muzičkoj sceni, pa istoričari moderne muzike neće da mu poklanjaju previše pažnje, da se ne uobrazi. !Kokoška je, ipak, odlučila da baci oko na njegova dosadašnja dostignuća.

Kao jedno od svojih ranih muzičkih sećanja i utisaka, Etkins navodi svoju baku i njene orgulje na kojima je svirala bugi-vugi. Odrastao okružen soulom, fankom i motaunom, Etkins je prvi put čuo zvuk elektronske muzike tek sa šesnaest godina (prisećajući se tog trenutka, pominje da su sintetičke note zvučale kao sletanje NLO-a na samu muziku) – i tu je pronašao svoj poziv. Poslednje dve godine svog srednjoškolskog obrazovanja, posvetio se izučavanju muzičke teorije i eksperimentisanju sa semplovanjem na sintisajzeru, stvarajući čisto elektronsku muziku, zvuk kakav dotad niko nije čuo. Po završetku srednje škole početkom osamdesetih već je izdao svoj prvi singl, „Alleys of Your Mind“.

Ćale, kum, položajnik i žirant tehno muzike.

Ćale, kum i žirant tehno muzike. Preuzeto sa: residentadvisor

Detroitski tehno, kako se danas naziva muzički žanr koji je Etkins stvorio zajedno sa svoja dva srednjoškolska druga, Derekom Mejem i Kevinom Sondersonom, odlikuju uticaji evropskog sintpopa, čikaškog hausa, i mešavina elemenata fanka, soula i R&B-ja. Ovaj zvuk je ubrzo zapalio Detroit, a zatim Evropu, gde se žanr popularizovao najpre na britanskoj klupskoj sceni (na iznenađenje Etkinsa, koji je u intervjuu za Wired 1994. godine izjavio da dotad nije znao da belci umeju da plešu). Tokom svoje karijere, Etkins je stvarao pod nekoliko različitih alijasa, što dalje doprinosi njegovoj pomalo misterioznoj reputaciji. Od tehno dua Cybotron, osnovanog dok je još bio tinejdžer, preko pseudonima Model 500, Channel 1, Infiniti i Model 600, Huan Etkins promenio je mnogo imena i sastava, ali je njegova muzika ostala u suštini ista – ritmična, slojevita, i arhitektonski građena.

Tehno i Detroit

Kada pogledate Detroit, vidite kako se raspada, vidite izgorele zgrade… mi se budimo u njemu svakog jutra i to posmatramo svaki dan. I to utiče na to kako stvaram svoju muziku“, rekao je Etkins u The Beauty of Decay, kratkom videu u kome govori o svom odnosu sa svojim rodnim gradom.

packard plant

Jedna od napuštenih fabrika automobila u Detroitu, zatvorena 1957. godine, a stoji i dan danas. Preuzeto sa: zfein

Urbani plan Detroita propatio je mnogo tokom recesije 70-ih i 80-ih, vremena Etkinsove adolescencije. Stare, bogato dekorisane kuće i imanja nekadašnjih industrijskih mogula su napušteni, opljačkani i razrušeni, a njihovo mesto zauzeli su blokovi zgrada, u duhu prilično slični domaćim i dobro poznatim novobeogradskim. Većinu ovih zdanja odlikuju grube linije, kockasti ramovi i generalna ogoljenost arhitekture, što se može pronaći svuda u Etkinsovom stvaralaštvu, prevedeno na muzički medij u vidu brutalnog minimalizma koji ipak u sebi sadrži grubu dinamičnost. 

Nikad ne bismo mogli da razvijemo ovakvu vrstu zvuka da nismo iz Detroita“, zaključio je Etkins u jednom intervjuu 1996. godine, održanom u zaraslom dvorištu napuštene fabrike, dok iz daljine dopire zvuk bušilica.

Detroitski tehno kao početak nove budućnosti (elektronske) muzike

Zanimljivo je baciti pogled na tu daleku osamdeset i neku godinu, sa znanjem da je osnovna ideja Etkinsove muzike još tad bila zasnovana na prihvatanju tehnologije kao sredstva za povezivanje, a ne distanciranje ljudi, kao što se strahovalo (dosadni diskurs kojim se bavimo i dan-danas). Derek Mej čak insistira na „tranziciji duše u mašinu“ kroz muziku (ova „tehnološka spiritualnost“ je nešto sa čim pop-kultura 21. veka flertuje kroz istraživanja o tome šta bi bilo kad bi roboti bili seksi).

Futurizam tehna video se i u tome što su njegovi stvaraoci od samog početka izbegavali da svoj žanr označe kao muziku koja „pripada“ određenoj rasi (nešto što im se možda obilo o glavu, danas kada se tehno nezahvalno asocira primarno sa evropskim rejverima koji su ga proslavili), za razliku od repa i hip-hopa. Tehno je bio zamišljen kao idealizovana vizija muzike i buduće kulture koja bi mogla postojati bez ograničenja i predrasuda koje su se manifestovale u Detroitu tog vremena. Želja za brisanjem rasnih razlika i granica vidi se i u sastavu elemenata samog žanra, usvojenih podjednako iz američke i evropske muzičke kulture dvadesetog veka. Sâm Etkins je rekao: „Mrzim kada se stvari odvajaju i kategorišu na osnovu rase… „Crna“ ili „bela“ muzika ne bi trebalo da postoji, sve bi trebalo da se zove muzika.“

Mocart sreće miksetu

Kao dalji dokaz da je kao umetnik uvek okrenut budućnosti, Etkins se u poslednje vreme okrenuo ka prošlosti (što je i odlika zrelih perioda mnogih kompozitora Mocart se, na primer, pod „stare dane“ okrenuo polifonoj tehnici Johana Sebastijana Baha) i nastupima na koncertima gde se istražuje fuzija elektronske i klasične muzike. Spoj tehna i klasike uopšte nije iznenađujuća kombinacija žanrova, kada se razmotri arhitektonski pristup koju je Etkins zajedno sa drugim pionirima tehna imao prema svojim kompozicijama, nešto što se proteže sve do vremena Betovena i njegovih simfonija. Naravno, mnogi su umetnici pre Etkinsa predosetili mogućnosti ove kombinacije zvukova, a dolazili su sa oba fronta: i klasičnog i električnog. Jedna od najpoznatijih je Vanesa Mej, britanska violinistkinja koja se najpre proslavila kao izuzetno mladi virtuozni super-talenat, ali se vremenom odvojila od uštogljenih koncertnih sala u potrazi za nečim uzbudljivijim, što je rezultiralo pomalo drskim ali dopadljivim spotom u kome ona izvodi treći stav Vivaldijevog gudačkog koncerta „Zima“ uz jaku podršku kompjuterski generisanog dens ritma. (Vanesa je potom u potpunosti napustila karijeru violinistkinje i odlučila da postane skijašica.) Drugi, možda još poznatiji primer ove fuzije je arija plave primadone u filmu Peti element, gde je početni deo numere doslovno preuzet iz arije „Il bel suono“ Donicetijeve opere Lučija od Lamermura, dok je drugi deo opako dobra elektro-kadenca. Sećate li se?

Fuzija klasične i električne muzike i dalje nema status pravog muzičkog žanra, što ostavlja kompozitorima današnjice dovoljno mesta da eksperimentišu i definišu pravila onako kako žele. Jedna od najprominentnijih figura u ovom polju je niko drugi do unuk Sergeja Prokofjeva, slavnog ruskog kompozitora dvadesetog veka. Gabrijel Prokofjev, između ostalog i kompozitor prvog koncerta pisanog za sastav simfonijskog orkestra i jednog didžeja, već više od deset godina u Londonu priređuje klupske večeri zvane Nonclassical, gde didžejevi i akustični muzičari nastupaju pod istim krovom. Etkins mu se pridružio u ovom poduhvatu spajanja sintetičkog i organskog zvuka prošle godine, a ove godine je svoje eksperimentisanje nastavio sa bugarskim dirigentom i kompozitorom Eminom Džijanom.

Futuristički zvuk Etkinsonove muzike spojiće se sa klasičnim šarmom Beogradskog simfonijskog orkestra u utorak, 14. juna, na festivalu Dev9t (napuštena Ciglana u kojoj će se koncert održati će bez sumnje Etkinsu biti inspirativna upravo zbog svog raspadnutog šmeka), gde će proslavljeni didžej i producent zajedno sa Džijanom održati ekskluzivnu svetsku premijeru plodova njihove saradnje – !Kokoška će biti u prvom redu, a vi?

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *