Makrosvet makročoveka – Jozef Bojs

Prođoše Martovske ide! Nekad davno, donele su promenu negde daleko. Bliži se april, i ko zna, možda se i kod nas štagod stane menjati. Jednog čoveka,i to ne tako davno, nije bilo mnogo briga za ove tričave promene, jer kako bi on kazao – svakako je sve u stanju promene. Dame, i gospodo, zapamtite ovo ime – Jozef Bojs!

Ako ste nekad u trenucima silne dosadne odlučili da se kulturno vozdignete i u tom putu malo detaljnije prekopate delo Marine Abramović mogli ste nabasati na tragove Bojsa. Ako ste pak odlučili da krenete šarenim putem pop-arta i opet nešto dublje zakopate po radu Endija Vorhola, mogli ste i tu naići na Bojsa. U slučaju da niste kopali, ali ste se u duhu skorašnjih trendova uputili ka Berlinu i nakon naporne berlinske noći, pravo iz izlaska, posetili odaje kojima često hodi bundeskancelarka – čak ste i tamo mogli naći po koju mrvicu Bojsa. Ako vas ništa od ovoga ne opisuje – dobro je što pratite !Kokošku, jer iako nije besana kao berlinska noć, šarena kao Vorholovi printovi, ili neustrašiva kao Abramovićeva, rešena je da vas detaljno upozna sa gospodinom Bojsom!

I njemu je milo što će vas da upozna. Preuzeto sa: www.gencbaris.com

I njemu je milo što će vas da upozna.
Preuzeto sa: www.gencbaris.com

Rođenjem u Nemačkoj u godinama nakon završetka Prvog svetskog rata, mladi Jozef B. bio je gotovo osuđen na učešće u drugom. Ili – sam je sebe osudio – volontirajući za nemačku avijaciju. Godine 1944. njegov avion biva srušen na prostranstvima Krima, a priča o njegovom preživljavanju i spasenju prerasta u legendu: Bojs tvrdi kako su ga nakon pada (i nekoliko dana ležanja u krimskom snegu) pronašli Tatari, uvili u životinjsku mast i filc i tako spasili sigurne smrti. Ova priča nema nikakav alibi, ali nagoveštava misterioznost i lucidnost koje će ga pratiti dalje kroz život. Iako sve ukazuje na to da se ovaj pleminiti čin Tatara nikada nije zbio, on, makar bio i izmišljen, daje objašnjenje i predstavlja korene za upotrebu baš masti i filca u Bojsovom stvaralaštvu, ali i za njegov prepoznatljiv modni identitet koji je obavezno uključivao šešir (koji od pada pa nadalje stoji na njegovoj glavi i štiti ga) i filcano odelo.

Umetnički počeci: Bojs

Od malena Bojs se interesovao pretežno za prirodne nauke, ali kako kaže, nije se mogao odlučiti da li da bude hemičar, fizičar ili pedijatar, pa je sasvim logično bilo da od svega toga odustane i okrene se onome gde može da bude sve – umetnosti. Kao i mnogi drugi, ispoljavanje svojih umetničkih tendencija počinje crtežima, u kojima se jasno vidi njegova fascinacija prirodom, a najviše životinjama! Ovo bi se moglo povezati s činjenicom da je Bojs u adolescentskim godinama buntovnički pobegao od kuće kako bi brinuo o  životinjama u cirkusu (mada za ovo krivi postojanje određene pripadnice ženskog roda, koja ga je privolela cirkusu).

Nakon završetka rata, odlučuje da umetnost prihvati kao životni poziv i upisuje umetničku akademiju u Dizeldorfu – smer vajarstvo. Nismo sigurni da li je Bojsova dečačka želja bila da se u obrazovne institucije koje je pohađao jednog dana vrati – s druge strane katedre, ali smo sigurni da se to desilo. Kao i da nije potrajalo. No, o tome kasnije!

Za vreme studija, kao i pre, a i posle njih, Bojs je za život zarađivao uglavnom prodajući svoje crteže. Zbirka od 327 crteža nastalih 40-ih i 50-ih godina prikazana je 1974. godine u sklopu jedne izložbe na četiri lokacije: Oksford, Edinburg, Dablin i Belfast. Klasično vajarstvo i skulpturu napustio je još za vreme studentskih dana i okrenuo se novom – koristio je neumetničke materijale u svojim delima, a čak je i uveo nešto za umetnost do tada potpuno nepoznato, poput upotrebe masti kao gradivne materije. Tako, njegove skulpture sve više poprimaju oblik instalacija.

Neimenovano, nedatirano. Moglo bi da prđe npr. kao "Los", 1953, Jozf Bojs. Preuzeto sa: www.e-flux.com

Neimenovano, nedatirano. Moglo bi da prođe npr. kao “Los”, 1953, Jozf Bojs.
Preuzeto sa: www.e-flux.com

Umetnost, filozofija, promena: Bojs

Dragi čitaoče, sad se spremi! !Kokoška ti otvara dušu Jozefa Bojsa, stoga raširi svoja krila i poleti na večnom vetru ovog besprekornog uma! A svaki besprekorni um ima i svoju definiciju umetnosti. IpakBojsovu  bi bilo teško staviti u jednu rečenicu, ili dve. Ili tri. Ona je više kao filozofija, pomalo neuhvatljiva, teže opipljiva, a opet dovoljno prozračna da bude jasna. Kakva definicija – takva i umetnost! Bojs vidi umetnost kao nešto što mora povezati sa svojim životom, svojom individualnošću – ali ne samo svojom, već individualnošću čitavog čovečanstva. A to isto čovečanstvo svojom „uključenom racionalnošću“, prema Bojsu, pokušava da isključi emociju – glavni izvor energije i kreativnosti u svakoj individui. Digresijica: autori Ekvilibrijuma (2002) se verovatno ne bi složili sa ovom premisom, uzevši u obzir da se u prologu jasno kaže: „…pravi uzrok čovekove nečovečnosti prema čoveku je njegova sposobnost da oseća“. A prema Bojsu kreativnost treba da bude opšta, jer svako može umetnički da se izrazi. Kreativnost je kao slobodna naučna disciplina!

Potrebu za promenom i menjanjem Bojs je osetio još kao dečak, tačnije, kako kaže „osetio je da se nešto na ovom svetu sasvim mora menjati“. Doduše, kao petogodišnjak osetio je i potrebu da nestane s lica Zemlje (obično petogodišnjaci imaju neke malo… prizemnije potrebe, ali ipak, ne zaboravite o kome se ovde priča!). No, očigledno se i to promenilo, te mali Jozef nije nestao s lica zemlje, ni tada, a ni dan-danas. Bojs je bio uveren da jedino umetnost može promeniti život. A za njega je život bio delo umetnosti.

Prisustvovao je značajnom broju događaja organizovanih od strane internacionalne grupe umetnika Fluxus, kojoj je imeđu ostalih, pripadala i Joko Ono. Fluxus se zalagao za radikalno brisanje granica u umetnosti, izmeštajući „kreativnu praksu“ iz institucija u svakodnevno. Bojs je pak, kao pravi buntovnik, u neku ruku unosio i više kreativne prakse u institucije od zahtevane količine. Sećate se da smo vraćanje u edukativne institucije i ne-dugo-trajanje istog ostavili za kasnije? E, to kasnije se upravo dešava: 1961. Bojs dobija zvanje profesora vajarstva i počinje svoj pedagoški rad na istoj akademiji koju je desetak godina ranije završio. Zbog svog shvatanja da svako može umetnički da se izrazi, da svako može da bude umetnik i da svako, naposletku, i jeste umetnik, Bojs je sebi umesto penzije (koju bi kao svaki pošten nemački državljanin trošio na dunavskim kruzerima) zaradio otkaz. Naime, on je svoja načela sprovodio u dela: pozivao je one koji su odbijeni od strane Akademije da pristupe školovanju u njegovoj klasi. Kako se to prilično kosilo s politikom Akademije… ljubav poslodavca i zaposlenog ubrzo je uvenula.

Raditi, raditi, i samo raditi: Bojs

Bojs je bio pravi uomo universale svog vremena: sebe u umetnosti nije ograničavao, bavio se crtanjem, skulpturom, instalacijama i za nijansu bitnije od ostalog – performansom. Možda je performans uticao na Bojsa i pomogao mu u bavljenju politikom, a možda je bilo i obratno, ali u oba slučaja Bojsova politička angažovanost bila je upadljiva i povezana sa njegovim stvaralaštvom – učestvovao je u osnivanju više političkih partija, od kojih je najznačanije osnivanje Zelenih, partije koja je i danas aktivna u Nemačkoj. Njegova pesma (kliknite da vidite Bojsa rokera – nije indi, nije ni mnogo slušljivo, ali je simpatično) „Sunce umesto Regana“ (originalni naslov – Sonne statt Raegan; na nemačkom je kiša regen, tako da je ovde mala igra reči u pitanju) nedvosmisleno kritikuje politiku američkog predsednika, kao i upotrebu atomskog oružja i rat generalno. Pomalo je škakljiva činjenica da pesmu peva osoba koja je volontirala u Drugom svetskom ratu, ali setimo se – umetnost menja život.

Jedan od Bojsovih najpoznatijih performansa je Kako objasniti sliku mrtvom zecu. I zaista, kako? Možda uspete ako za početak imate mrtvog zeca. A onda bi još trebalo i da budete Bojs, da se odvažite da za ovu priliku skinete štit-šešir, premažete se medom, oblepite zlatne listiće po sebi, za jednu nogu zakačite gvozdenu ploču, a za drugu komad filca i onda krene s objašnjavanjem. Tiho, šapućući mrvom zecu na uho. Ovo bi se moglo tumačiti njegovim pokušajem da ukaže na umetnost kao na put rehabilitacije i spasenja, na moć umetnosti da leči duhovni nemir i da – menja. Treba imati u vidu okolnosti u datom trenutku – posleratna Nemačka u kojoj većina vuče demone prošlosti – kao što Bojs vuče za sobom gvozdenu ploču. Objašnjavajući umetnost i zecu (koji nužno ne sluša) i sebi istovremeno, gotovo kupajući se u negujućem medu, Bojs se konačno oseća dovoljno sigurno da skine šešir. Lakše je objasniti umetnost mrtvom zecu jer on ima više intuicije nego ljudi s svojom glupom racionalnošću – reče Bojs (a vi se setite onoga što ste do sad već naučili: Bojsove oštre osude racionalnosti!)

Objašnjava... objašnjava. Preuzeto sa: www.fundacionaquae.org

Objašnjava… objašnjava.
Preuzeto sa: www.fundacionaquae.org

Bojs je prvi upoznao umetnost s mašću. Zvuči grozno, ali istina je da je mast neophodna za život, a život je delo umetnosti, dakle umetnost treba mast! Ovo je !Kokoškin logičan sled misli, a !Kokoška misli da je dobro naučila od Bojsa. Stolica s mašću verovatno je bila (s naglaskom na prošlom vremenu) najcenjenije delo masti u umetnosti: drvena stolica na kojoj „sedi“ komad masti doživela je dvadeset i jednu godinu konzervirana na stalnoj temperaturi u staklu, kada se konačno mast gotovo sva razložila i time okončala život ovom delu. Stolica s mašću je primer kolaboracije dva umetnika: Bojsa i prirode ili prirodnog toka života. Svako je umetnik, a priroda pogotovo – Bojs je ovde stvorio samo inicijalno delo, a priroda je radila na njemu narednih dvadeset godina. Ko se više naradio?

Nisu svi radovi s mašću doživeli prirodnu smrt. Neki su skrajnuti ljudskom greškom (ili ljudskom umetnošću?)– takav je bio slučaj Masne mrlje u Dizeldorfu koja je nestala nežnim pokretima krpe za brisanje rukovođene nežnim prstima spremačice. !Kokoška veruje da se Bojs ne bi ljutio kada bi saznao za ovo, možda je upravo to brisanje bilo umetnički izraz spremačice?

Mmmm mast! Preuzeto sa: www.pinterest.com

Mmmm mast!
Preuzeto sa: www.pinterest.com

Kao još jedna „bojsovska“ metafora zaštite i (iz)lečenja nastaje Homogena infiltracija za koncertni klavir – sasvim jednostavno delo – koncertni klavir „utišan“ sivim odelom od filca sa crvenim krstom. Utišan, da se ne bi čuo krik njegove muzike, označen crvenim krstom jer mu je potrebna pomoć. Kao i u slučaju mrtvog zeca, korene i inspiraciju ovom delu treba tražiti u oštećenosti nemačke individue.

Probaj da zasviraš! Preuzeto sa: intertheory.org

Probaj da zasviraš!
Preuzeto sa: intertheory.org

Land art delo 7000 hrastova predstavlja dokaz da Bojs nije bio ekolog samo u pesmi, već i na delu. On je pokretač  projekta u okviru kojeg je uz pomoć volontera tokom pet godina posađeno 7000 hrastova u gradu Kasel, utičući tako na eko-urbanizam grada i praveći „socijalnu skulpturu“ (skulptura koja svojom porukom donosi socijalni učinak). Pored svakog hrasta „posađen“ je i blok bazalta. Za razliku od bazalta, hrastovi su rasli – uprkos početnoj kontroverzi, ti hrastovi danas predstavljaju jedan od glavnih obeležja Kasela, a projekat sadnje i dalje se nastavlja uz podršku gradskih vlasti.

Socijalni organizam je delo umetnosti. I svaki pojedinac je umetnik koji iz svog stanja slobode, pozicije slobode koju sam iskusi, uči da odredi poziciju ukupnog dela umetnosti budućeg društvenog poretka.

Za kraj: Bojs

Novinar: Da li vas vređa kada vas nazivaju šarlatanom?
Bojs: Ne. Ko je ovde bio šarlatan, to može odlučiti samo buduće čovečanstvo.

Dragi čitaoče, ti si to buduće čovečanstvo.