Listomanija: gde je počela istorija muzike i masovne histerije

Pre One Direction-a, pre Bibera, pre *NSYNC-a i Backstreet Boys-a, pre Majkla Džeksona, Bitlsa i Elvisa postojala je samo jedna neprikosnovena zvezda muzičke scene i centar devojačke pažnje – Franc List.

Današnjim istoričarima Franc List je poznat kao inventivni i plodni romantičarski kompozitor. Ali, u Evropi XIX veka bio je znan kao harizmatični pijanista izrazitog virtuoziteta i neobjašnjive, ogromne popularnosti, često viđen na balovima, čajankama i u krevetima eminentnih dama poput grofice Mari d’Ago, princeze Karoline od Zajn-Vitgenštajna i književnice Žorž Sand.

XIX vek kao dijagnoza

list1

Listov portret na vrhuncu slave. Preuzeto sa Vikipedije.

Vreme u kome je List živeo bilo je od presudnog značaja za efekat koji je izazivao: devetnaesti vek bio je epoha društveno prihvaćenih opsesija, histerije i manija. Prve moderne psihijatrijske institucije otvorile su se na početku veka, a najrazličitija ponašanja (od „ženskih problema“ do „problema sa ženama“) objašnjavana su jednostavnim, sveobuhvatnim terminom „ludila“ i lečena su potonjom institucionalizacijom, koju su neki smatrali normalnom poput odlaska u banju. Ove bolnice i njihovi stanovnici počeli su da se pojavljuju na platnima vodećih evropskih slikara poput Franciska Goje zajedno sa brojnim portretima Šekspirove Ofelije kao najpoznatije književne figure koja predstavlja gubljenje razuma. Zapadnoevropsko društvo prigrlilo je ludilo kao najnoviju modu i time dalo svoj odgovor na teško osvojene pobede i dostignuća racionalizma, nauke i prosvetiteljstva iz prethodnog veka, koji su, kad se malo bolje razmisli, ipak bili tako dosadni.

Krajnje je razumljivo, dakle, da je masovna histerija koju je List izazivao na svojim javnim nastupima logičan produkt svog vremena – nakon jednog pogleda na privlačnog pijanistu, čija je veština za klavirom bila gotovo nadljudska (a odvažniji očevici dodavali bi i, đavolska po prirodi), Evropljani XIX veka su ga izabrali kao svoj izvor histerične inspiracije.

Listomanija: efekat, anegdote, svedoci

Postoje brojni dokumenti u kojima se opisuje efekat koji je mladi mađarski virtuoz imao na svoju publiku, šarmantno nazvan „listomanija“ (zvuči poznato, zar ne?). Muškarci su ulazili u stanje ekstaze, a mlade dame padale u nesvest tokom njegovih performansa polki, kadrila i fantazija. Listovo lice krasilo je broševe i medaljone; svakodnevno je bio pod pretnjom nasilnog šišanja od strane žena koje su na njegove nastupe donosile makaze u nadi da će kući odneti makar jedan pramen njegove kose, a klavirske žice koje bi pukle tokom njegovih koncerata služile su kao narukvice. Najverniji obožavatelji sa sobom su uvek nosili staklene bočice u koje bi sipali taloge njegovih kafa, a poznata je i anegdota o jednoj vajmarskoj dvorskoj dami koja je sa uličnih pločnika pokupila ostatak jedne Listove cigare i brižno ga sakrila u srebrni medaljon sa ugraviranim inicijalima F. L. koji je uvek nosila oko vrata, na opšte nezadovoljstvo vajmarske aristokratije kojoj miris jedne stare, već popušene cigare nije nimalo prijao…

Ništa od ovoga danas ne zvuči novo, niti zastrašujuće (dobro, možda malo). Zapravo, sve ove sličnosti sa muzičkim fanovima današnjice su jedan dirljiv podsetnik da se čovečanstvo, uporno i iskreno, samo vrti ukrug.

list iz knjige

Ilustracija iz 1842. godine iz knjige “Franc List u Berlinu: komedija u tri čina”. Izvor: Heinrich Heine Universität Düsseldorf

Možemo se osloniti na Hajnriha Hajnea, koji je i skovao izraz „listomanija“, da nam da potpun prikaz odnosa tadašnjeg društva prema mladom pijanisti, iako se on nije slagao sa mišljenjem većine: „[…] Od mene se ne mogu očekivati vesele pohvale na račun čoveka koga ovdašnji svet, a naročito društvo histeričnih dama, proslavlja sa ludim entuzijazmom…Govorim o Francu Listu, genijalnom pijanisti, čije sviranje mi se na momente čini kao melodična agonija sveta punog vizija. Da, genije je ponovo ovde i daje koncerte koji stoje na magičnoj granici sa čudesnim.“

Čuveni pisac je imao priliku da prisustvuje jednom od ovakvih događaja i to je na njega ostavilo dubok utisak: „Električni pokret demonske prirode na mestu punom ljudi, zarazna moć ekstaze i, možda, magnetizam same muzike, te spiritualne bolesti ovog doba, koja vibrira u skoro svima nama – ovaj fenomen mi se nikada nije toliko jasno prikazao i na tako zastrašujuć način nego na Listovom koncertu.“

Šta je Franc List imao zajedničko sa Ringom?

Reverberacije Listovog zvezdanog statusa prenele su se i do XX veka kada je Ken Rasel, osećajući vezu između engleske muzičke scene sedamdesetih i Listovog načina života više od 100 godina ranije, režirao kvazibiografski film Listomanija u kome je Rodžer Daltri (poznatiji kao frontmen grupe The Who) glumio slavnog pijanistu prateći njegov život kroz pažljivo probran niz scena.

Saundtrek ovog filma odlično pokazuje sponu između ove dve epohe okarakterisane fanatičnim grupijima i maničnim obožavateljima. Ovo se vidi već u prvoj numeri „Rienzi Chopsticks Fantasia“: Listovo divlje improvizovanje na klaviru praćeno vrištanjem publike u duhu je identično solažama električnih gitarista dvadesetog veka. Prateći ovu ideju spoja starog i novog ceo saundtrek čine Listova originalna dela aranžirana na moderne načine (distorzirani klavir, dodavanje bubnjeva i bas gitare i sintetizovani zvuci električne klavijature – svi imaju svoje mesto na ovom albumu) i dopisana im je vokalna deonica koju je izvodio Daltri lično. Rezultat su izrazito pametno komponovani kolaži klasične muzike i progresivnog roka.

list iz filma

Intenzivan pogled, oštre jagodice i bujna kosa – Daltri kao List bio je neočekivan pogodak.

Film nije doživeo veliki uspeh zbog svoje neoprostive otkačenosti (većina kritičara verovatno je odustala u trenutku pojavljivanja gigantskog penisa na sceni, koga List i nekoliko devojaka jašu poput konjića), ali Rasel je u njemu uspeo da ovekoveči sve ludilo i ekstravaganciju „rokenrol lajfstajla“ Listove ere, potpomognut više nego prikladnim izborom svojih glumaca – Ringo Star kao papa je neprevaziđeno zlato engleske kinematografije.

Zaključak

Vratimo se na trenutak devetnaestom veku i stotinama uzdišućih fanova i šoku i iznenađenju Evrope suočene sa ovom prvom (a iz današnje perspektive, skoro i naivnom) pojavom masovne histerije prouzrokovane nekom muzičkom ličnošću. Ovaj fenomen izgleda kao da se utrostručio od tad – kao da je neko negde uskoro posle Lista otkrio šta tačno pritiska naše „histerične“ dugmiće (možemo slobodno okriviti kapitalizam i konsekventnu mas produkciju bojbendova, ali, to je priča za neki drugi put). Naravno, muzika je oduvek, mnogo pre Lista, igrala važnu ulogu u ljudskim pokušajima da dostignu transcedenciju. On je samo ovaj efekat uspeo da prenese na masovnom nivou.

Od plemenskih magijskih rituala iz najstarijih vremena i njihovih neraskidivih veza sa plesom i muzikom do današnjeg dana i „ambijentalne“ muzike, za koju mnogi tvrde da im pomaže da stupe u kontakt sa kosmosom – zar nije zanimljivo što je okidač našeg kolektivnog unutrašnjeg ludila toliko često – muzika?

2 komentara

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *