Lisa Hanigan: intervju o vešu, ringišpilima i šljivovici

U intervjuu za !Kokošku Lisa Hanigan prenosi svoje utiske sa koncerta u Beogradu, govori o novom albumu, pisanju, inspiraciji za muzičke spotove, kao i o svojim omiljenim pesnicima i pesmama.

Lisa Hanigan je 21. marta prvi put nastupila u Srbiji na Beogradskom irskom festivalu. Nakon sjajne svirke, uzbuđena Kokoška je uspela da stupi u kontakt sa njom dok se nalazila na vetrovitom mestu pored mora. Saznali smo kakvi su joj utisci iz Beograda, na koji način je inspiriše slaganje veša i kako je pevati prekriven farbom, a nakon samog intervjua priznala je i to da joj nedostaje šljivovica!

Sa beogradskog koncerta, fotografiju uslikao Nemanja Đorđević

Sa beogradskog koncerta, fotografisao Nemanja Đorđević

Kultur!Kokoška: Spomenula si tokom koncerta i nakon njega da je bio jedan od najboljih za tebe. Sada, šest dana kasnije, koji su ti utisci i zašto misliš da je jedan od najboljih?

Lisa Hanigan: Da, i dalje se tako osećam! Mislim da nisam očekivala da bude tako divno. Kako nisam nikada bila u Beogradu, niti svirala u Srbiji ili u regionu, mislila sam „Biće verovatno par ljudi, oni su verovatno došli na festival, a ja sam sama, sviram svoje stvari, pa se nadam da će ljudi slušati, ali niko neće znati pesme i to je u redu“. To se desilo par puta i to sam očekivala i ovde, jer nikad pre nisam bila u Beogradu. I onda kad sam izašla i kad su ljudi počeli da kliču i da pevaju uz pesme, bila sam zaista šokirana i uzbuđena (smeh). I to se nastavilo kroz celu svirku, taj osećaj iznenađenja i ushićenja iz publike. Potpuno me je oborilo s nogu, bilo je sjajno.

K!K: Osim svirke, po čemu ćeš pamtiti Beograd?

Divno sam se provela! Odsela sam u hotelu Square Nine koji je verovatno najlepši hotel u kom sam ikad bila i to je bio početak mog putovanja. Probala sam mnoga jela i upoznala tako divne ljude, išla sam na dugu šetnju po tvrđavi. [Beograd] je tako lep, živopisan, uzbudljiv grad i jedva čekam da se vratim!

Stray Dogg i Lisa Hanigan na ATTIC session-u, preuzeto sa zvanične stranice ATTIC studios

Stray Dogg i Lisa Hanigan na ATTIC session-u, preuzeto sa zvanične stranice ATTIC studios

K!K: Kako je bilo svirati sa Stray Dogg-om?

Bilo je sjajno! Upoznavanje sa njima, sviranje ATTIC session-a i sviranje par pesama zajedno je bilo veliko iznenađenje. Kada sam odlučila da ću imati svirku odmah su rekli: „Da li ti trebamo za neke pesme jer si sama?“ Bili su tako ljubazni i pre nego što sam ih upoznala, jako velikodušni. Moj i Dukatov glas su se veoma dobro uklopili, a to nikada ne znaš kad pevaš sa nekim – da li ćete biti u prirodnom skladu, ali osetila sam da su bili.

K!K: Kako ste odabrali koje ćete pesme zajedno pevati?

Od pesama koje je trebalo da odsviram, odabrala sam one koje  mnogo volim da sviram, ali ne mogu sama. Onda je Dukat predložio da uradimo „Couring Blues“, što je pesma Berta Janša sa mog prvog albuma koju nisam svirala godinama. Predložio je to i odlučili smo da ćemo je pevati kao duet, on će pevati, a ja ću tercu Otpevali smo je u potpuno drugom maniru nego inače i to se pokazalo jako uspešnim. Izuzetno sam uživala u tome.

Oduševljena publika, fotografiju uslikao Nemanja Đorđević

Oduševljena publika, fotografisao Nemanja Đorđević

K!K: Na koncertu si spomenula da su Srbi i Irci slični, zašto misliš da je tako?

(Smeh) Pa, u smislu pevanja. Bila sam krajnje šokirana time. Kao Irkinja, navikneš se da ljudi imaju dobre, jake glasove i da imaju običaj da pevaju sa tobom. Na nekim mestima nije tako, ljudi samo pomalo pevuše. Ali bilo je ludo na svirci, osetila sam se kao u Dablinu, svi pevaju sa takvim guštom i to jako dobrim tonom! To je bila prva stvar. Takođe imam utisak su Srbi narod koji je lako nasmejati, da lakše nađu pozitivnu stranu svega, što je isto kao kod Iraca. Uvek traženje nečeg pozitivnog .

K!K: Koje su ti omiljene pesme za izvođenje uživo?

Mnogo volim prvu pesmu koju sam svirala, „Little Bird“, to je verovatno moja omiljena kada sama nastupam. Vrlo je lična pesma i kada sam počela da je izvodim bilo mi je jako teško, ali sada mislim da je vrlo pročišćujuće iskustvo. Druga omiljena mi je poslednja pesma koju sam, takođe, svirala, a koja se zove „A Sail“, jer tokom te pesme mogu više da se opustim. Imam i solo na mandolini, što se nikada ne dešava, i to mi je sjajno. (smeh)

„Little Bird“ uživo u Beogradu

K!K: Izrecitovala si pesmu Šejmusa Hinija na koncertu – da li irska poezija utiče na tvoj rad i koji su neki od tvojih omiljenih pesnika?

Šejmus Hini je moj omiljeni pesnik. Kada je umro, čitala sam neke njegove pesme opet i, kad sam došla doAnahorish“, samo sam je izvukla sa strane, ali sam nastavila da joj se vraćam. Vrlo je interesantne strukture i melodije. Izvođenje [te pesme] mi je izgledalo kao sasvim prirodna stvar na svirci – kada mi je ponestalo pesama za sviranje, ona je jedina bila ostala u mom zadnjem džepu. (smeh)

K!K: Šta čitaš i slušaš ovih dana?

Trenutno čitam knjigu Nikadođija od Nila Gejmena koju mi je brat poklonio za Božić i u kojoj veoma uživam. Slušam album irskog benda zvanog The Gloaming čiju muziku dosta slušam u poslednje vreme. Bila sam na njihovoj svirci pre par nedelja.

Opuštanje, fotografiju uslikao Nemanja Đorđević

Opuštanje, fotografisao Nemanja Đorđević

K!K: Kako ide proces pisanja trećeg albuma?

Ide dobro. Malo sam spora, ide sporije, ali će trajati koliko već treba da traje. Prosto ću nastaviti da radim na tome (smeh). Na više od pola sam, tako da će biti završen.

K!K: Da li ti se proces pisanja menjao tokom godina?

Uuuh, ne znam da li sam ikada uspela da provalim proces pisanja koji bi dosledno radio. Da jesam, verovatno ne bih još radila na trećem albumu. Prosto idem iz faze u kojoj mnogo pišem u fazu u kojoj ne radim preterano.

K!K: Dakle, nema tajne formule?

Ne, za mene nema. Želela bih da znam neku tuđu tajnu formulu pa da mogu da je ukradem, ali nema nijedne za mene, nažalost.

Lisa i Glen, zajedno u Čikagu, preuzeto sa Chicago Music

Lisa i Glen, zajedno u Čikagu, preuzeto sa Chicago Music

K!K: Nastupala si mnogo puta sa Glenom Hansardom i pratila si ga na njegovoj turneji; kako je raditi sa njim, naročito jer si spomenula ranije da je on uticao na to da kreneš da nastupaš?

Da, sećam se da sam išla da slušam njegov bend kad sam bila jako mlada, kada sam još uvek želela da budem operska pevačica. Videla sam ga kako svira na toj svirci i to mi je zaista na neki način promenilo celu ideju toga šta može značiti biti izvođač. Onda sam ga upoznala i postali smo prijatelji. Pitao me je par godina kasnije, kada sam imala sopstveni album i karijeru, da krenem na turneju sa njim, da sviram i pevam sa njim. To je vrlo bitan momenat za mene u životu, u smislu onoga što sam radila. To je bila posebna godina mog života; ići na turneju sa Glenom i njegovim bendom, neverovatno.

K!K: Pored Glena, sarađivala si sa mnogim izvođačima i velikim imenima – ko je bio tvoj omiljeni za saradnju?

Oh, ne mogu to reći! (smeh) Osećam se da bi bilo nepristojno prema nekome kada bih rekla samo jedno ime! Ali generalno, mislim da te bilo ko sa kime sarađuješ, bilo ko s kim radiš, nauči toliko mnogo! Čak iako te nauči onome što ne želiš da radiš i gde ne želiš da budeš. Definitivno sam naučila mnogo stvari, kako pozitivnih tako i negativnih, od svih sa kojima sam radila. Ali ne mogu da dam nikakva imena, tako da… (smeh)

„We The Drowned“ koju je Lisa izvodila i na koncertu

Čak tri člana redakcije !Kokoške se mogu videti na slici,

Čak tri člana redakcije !Kokoške se mogu videti na slici, fotografisao Nemanja Đorđević

K!K: Čula sam mnogo ljudi koji su pitali za pesmu „Teeth“ na koncertu, možeš li da kažeš neku priču o toj pesmi?

To je pesma sa mog prvog albuma i izvodi se na klaviru pa nisam mogla da je odsviram na koncertu. Ali se istinski sećam pisanja te pesme. Stajala sam, i slagala odeću koja je bila na sušilici i samo sam počela da zviždućem melodije refrena. To je bila jedna od onih pesama koje se veoma brzo pišu i jako su lagane [za napisati], nisam mnogo na njoj radila. Svi kažu: „Ma daj, radila si tako mnogo na toj pesmi“ – nisam. (smeh) I osećala sam se kao da sam odradila stvarno dobar posao, ali na kraju nikada nije tako dobro kao onda dok sam slagala veš. (smeh)

K!K: Kako dobijaš ideje za spotove?

Pa, u većini slučajeva tako što mogu da pravim samo spotove iz jednog snimanja. Nemam mnogo novca da radim gomilu puta kao One Direction ili neko ko može da potroši gomilu para na spot. I onda moram da smislim krajnje jednostavnu ideju. To je glavna stvar. Ne može da se učini da izgleda bolje jer imaš izvrsnu kameru, ili korišćenjem neverovatne montaže i svih tih specijalnih efekata, to ne možeš da radiš. U neku ruku to sužava izbor i dosta pomaže jer moraš da imaš ideju koja je vrlo jaka. Tako da spotovi nastaju. Takođe radim sa neverovatnim ljudima – Majlsom O’Rajlijem, sjajnim režiserom koji je uradio spot sa farbom i spot pod vodom takođe, i Majklom Kelijem koji je uradio spot na ringišpilu. Oni su neverovatni režiseri i divno je raditi sa takvim ljudima s kojima možeš da razmenjuješ ideje dok ne uobličite sve. Mislim da je ponekad manjak sredstava ono što čini dobar spot.

K!K: Je li teže pevati na ringišpilu ili dok te prskaju farbom?

Ooooh, o moj bože, dok te prskaju farbom! Ringišpil je bio u redu! Išla sam na njega jedno 15 ili 16 puta i do kraja je bilo fino, nije čak bilo ni visoko. No ipak smo iskoristili prvi snimak, onaj koji smo snimili na samom početku kada sam se vozila, jer sam očito izgledala šokiranije nego petnaestog puta. Ali biti polivana farbom je teško jer znaš da imaš samo jedan pokušaj – jedan snimak, bez druge šanse, nema prostora za greške. Stoga je bilo malo stresnije. Takođe, farba koja mi ide u lice… ni ne možete zamisliti kakav je to osećaj i onda odjednom vam se desi! O bože! (smeh) I bila sam potpuno slepa, pokušavala sam da otvorim oči, ali bi ih boja samo pokrivala i taj farbasti osećaj, tako da nisam mogla da vidim ništa tokom dobrog dela spota – što je blago uznemirujuće! Ali, oba su bila podjednako zabavna za uraditi, u svakom slučaju, čak iako je jedan daleko smireniji od drugog. (smeh)

Posebno hvala Andrijani Tešić, kao i ostatku redakcije koji je doprineo pitanjima!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *