Leglo strave: Korbenovo viđenje Lavkrafta i Poa

Ričard Korben, legenda horor stripa, pozabavio se adaptacijom nekih manje poznatih dela dvojice najvećih klasika američke književnosti strave i užasa. Primećujemo da je mnogo zabavnije kada se ne pridržava originala.

You got your H.P. Lovecraft
Your Edgar Allan Poe
You got your unkind of ravens
And your murder of crows

Upravo ovim stihovima počinje pesma „You’re So Dark“ grupe Arctic Monkeys, koja govori o opsesiji goth devojkom. Pominjanje ove dvojice autora nije nimalo slučajno: oni su nezaobilazne odrednice, ne samo za ljubitelje horora kojima je stalo do sebe, već i za svakog književnog entuzijastu.

leglo komplet

Sakupljene u dva tvrdo ukoričena toma i objedinjene naslovom Leglo strave (u čast i sećanje na kultni Marvelov strip-magazin Haunt of Horror iz sedamdesetih godina), nalaze se grafičke adaptacije dela ovih velikana, u interpretaciji Ričarda Korbena, jednog od najpoznatijih ilustratora današnjice. Njegov stil je vrlo originalan i prepoznatljiv; osim mešavine realizma i groteske, ističe se po neobičnoj završnoj obradi i jednostavnim, ali moćnim kompozicijama. No, možda su najkarakterističniji crteži lica, izobličeni i pomalo voštani.

Što se sadržaja tiče, izbor književnih predložaka je interesantan, budući da je akcenat na manje poznatim delima, među kojima preovlađuju pesme.

Prvi tom

Dagon“, jedina od poznatijih Lavkraftovih priča koje su uvrštene u prvi tom antologije, istovremeno je i jedina iz čuvenog ciklusa o Ktuluu. U njoj se susrećemo sa klasičnim lavkraftovskim motivima drevnih, ljigavih užasa iz okeanskih dubina.

dagon

Mljac.

Nažalost, kao i „Muzika Eriha Zana“ (koja tretira kosmičko ludilo, još jedan standardan motiv u Lavkraftovom opusu) i „Artur Džermin“ (arheološko-antropološka povest sa tragičnim raspletom), jedine dve druge neposredne adaptacije, ova priča pati od nedostatka prostora. Naime, sve „epizode” su ograničene na po osam strana, a Lavkraftova proza se uveliko oslanja na postavljanje nelagodne atmosfere i stvaranje neizvesnosti. No, iako uprošćavanje radnje i svođenje na ključne događaje donekle banalizuje izvornike, svaki kadar savršeno hvata suštinu odabranih momenata.

sećanje 2

… Aaaand it’s gone.

Ostatak prve knjige sačinjavaju obrade šest soneta iz serije pesama „Gljive s Jugota“, koji kod nas inače nikad nije objavljen u kompletnom prevodu. Korben ovde nastupa sa mnogo više slobode u adaptaciji, ne držeći se nužno tekstova, već pokušavajući da naglasi motive. Nekad to čini sa više uspeha, a nekad manje. Tako je recimo „Kanal“ moderna apokaliptična priča, dok se „Bunar“ bavi misterioznim događajem na zabačenoj farmi. „Ožiljak“ i „Lampa“ uspevaju da zadrže lavkraftovski osećaj uprkos izmenama, ali više zahvaljujući oslanjanju na grafički element nego na tekstualni. Minijatura „Prozor“ je dobar primer kako na malom broju strana ostaviti jak utisak, dok scene koje prikazuju dejstvo prokletog talismana iz „Sećanja“ lede krv u žilama.

Drugi tom

U drugom tomu stvari su malo drugačije. Ponovo su pretežno pokrivene manje poznate pesme. Izuzetak je, očigledno, „Gavran“; međutim, u svojoj verziji ove pesme Korben se nesumnjivo oslanja i na Poovu priču „Crna mačka“ – ispostavlja se da je ožalošćeni ljubavnik u stvari krivac za smrt svoje drage, te da njen leš drži zazidan u kući. Dodavanje ovih elemenata daje nove (svakako nepotrebne, a možda čak i pogrešne) implikacije ovom klasičnom narativu o sukobu želje za zaboravom i straha od istog.

gavran

Sa druge strane, čuvena priča „Izdajničko srce“ je ispričana u nizu slivenih sekvenci i, iako malo nezgodna za čitanje, verovatno je vizuelno najinteresantnija.

Ostale priče i pesme su prilično slobodno prilagođene, uz pomoć scenariste Riča Margopulosa, te kod konzervativnijih čitalaca mogu izazvati neodobravanje, pa čak i revolt. Na primer, „Izrafel“, originalno o muzici anđela, smešten je u svet gangsta rapa i govori o oružanom okršaju dveju bandi. Zatim, „Eulalija“, izvorno čestita žena koja donosi sreću usamljenom čoveku, ovde je seks-lutka na naduvavanje, nad kojom perverzni starac umire tokom orgazma. „Najsrećniji dan“, inače o izgubljenoj mladosti, prikazuje proslavu desete godišnjice mature na kojoj naizgled povučeni protagonista, zlostavljan i nevoljen u školskim danima, odlučuje da ispravi nepravdu masakriranjem cele generacije. „Duhovi mrtvih“, umesto dijaloga između pokojnika i čoveka koji je posetio njegov grob, odvijaju se u toku linčovanja koje vrše pripadnici Kju-kluks-klana. „Crv osvajač“, pesma o neizbežnosti smrti, potpuno je trivijalizovana i pretočena u post-apokaliptični SF (ali je ipak užasno zabavna!), dok „Jezero“ i pored majstorskog kadriranja ostaje pomalo neubedljivo – donekle generična poovska poema o “mrtvoj dragoj” zamišljena je kao bezrazložno ubistvo sa natprirodnim preokretom.

Kvalitetom se izdvajaju „Usnula“ i „Berenisa“. Posmatravši iz ugla horora, „Usnula“ je apsolutni pobednik – jezivo atmosferična pripovest o vampirima, koju je Korben savršeno grafički izneo. „Berenisa“ donekle zapostavlja Poov original, fokusirajući se samo na nekoliko ključnih elemenata, ali takođe je vizuelno vrlo prijemčiva, iako se u svojoj farsičnosti (dementni zubar koji ubrizga previše anestetika svojoj pacijentkinji, u koju je smrtno zaljubljen) pretvara u bolesnu crnu komediju.

po

„Leglo strave“ je u luksuznoj opremi objavila izdavačka kuća „Darkwood“, u okviru edicije Jezovnik. Na kraju svake epizode nalazi se prevod dela na kome je bazirana, što je velika pohvala ovom izdanju – time je čitaocima omogućeno da sami vrše poređenja i analize. Takođe, „početnici” se tako mogu upoznati sa radovima Lavkrafta i Poa, a oni „iskusniji” ih se mogu podsetiti. 

Sve slike preuzete su sa sajta izdavača i iz njihovih pregleda „Legla“, koje možete pogledati ovde i ovde.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *