Kokoškin praznični specijal: odaberite svoje vaskrsavajuće božanstvo

Hristos voskrese – ali nije jedini! U duhu današnjeg praznika, Kokoška predlaže da se informišete o širokom izboru vaskrsavajućih entiteta kojima se možete obraćati kada popunjavate listiće za loto.

Ako se baci veoma uopšten pogled na religije sveta, čini se da je besmrtnost bogova tek popularna zabluda. Međutim, za razliku od smrtnika, mnogi od njih imaju interesantnu tendenciju da se rađaju ponovo, ili pak dižu iz mrtvih. Zavisno od kulta, oni to čine na različite načine i iz različitih razloga, a u vernicima i poštovaocima pobuđuju različite vrste ponašanja. Eto, dakle, prilike da svako odabere transcedentni entitet prema sopstvenim afinitetima!

Vegetativna božanstva

Tip božanstva u koji se mogu svrstati brojni entiteti, od sumerske Inane do slovenskog Jarila, simbolizuje smenu godišnjih doba, te umiranje i ponovno obnavljanje plodnosti zemlje. Ako ste živeli u vreme kada vam je život zavisio od toga da li će polje da rodi, povratak takvog entiteta iz mrtvih je od ključne važnosti. Zato ni ne čudi što je motiv rasprostranjen širom sveta – štaviše, naredna dva pojedinačno imenovana božanstva u ovom tekstu povezivana su, između ostalog, i sa vegetativnim ciklusima.

Smrt i vaskrsenje: Detalji variraju u zavisnosti od kulta, ali zajednički motivi su odlazak u mesto mraka – najčešće podzemlje i svet mrtvih – a potom povratak na površinu zemlje i donošenje svetlosti, radosti i plodnosti. Umiranje i vaskrsavanje je ciklično: obnavlja se svake godine, a dani kada bog odlazi ili umire, odnosno vraća se ili vaskrsava, prigodno se obeležavaju.

Obredi i festivali: Konkretni običaji zavise od kulture i konteksta, ali se povratak sezone lepog vremena i zelenih jestivoća mora raskošno proslaviti, uglavnom pesmama i festivalima. Bitni datumi su obe ravnodnevice, dugodnevica i kratkodnevica. Ako za primer uzmemo nama najbliže slovensko paganstvo, moramo se obratiti Jarilu, čije je karakteristike nakon pokrštavanja preuzeo Sveti Đorđe. Slavi se, dakle, krajem proleća ili početkom leta, pevanjem, veseljem i zazivanjem bogate žetve: ovim poslednjim možda možete iznenaditi domaćina ako sutra planirate odlazak na slavu.

Prednosti verništva: Ako ćete štovati vegetativno božanstvo, štovaćete, jelte, plodnost – pa vi vidite kako se to obavlja. Kokoška, doduše, apeluje da budete razumni u svojim verskim zanosima: simboličan gest je dovoljan, koristite zaštitu.

Dionis

Preuzeto sa en.wikipedia.org

Preuzeto sa Vikipedije

Opisati Dionisa kao „boga vina i veselja“ isto je kao za Isusa reći da je „hipi zombi Jevrejin“ – nije sasvim netačno, ali je banalno i grubo pojednostavljeno. Da pojasnimo: vinogradarstvo jeste bitan deo Dionisovog kulta kao božanstva plodnosti i civilizacije, ali ono ima sasvim drugačiju dimenziju kada se spoji sa „veseljem“, pod kojim se podrazumeva, u stvari, ritualno ludilo.

Smrt i vaskrsenje: Postoji više mitova o Dionisovom rođenju, ali svima im je zajedničko ponovno, odnosno dvostruko rođenje. U orfičkoj varijanti, Dionis je sin Zevsa i Persefone, koga su rastrgli i proždrali Titani, ali je Atena uspela da spasi njegovo srce. To srce je Zevs ili ušio u svoju butinu, ili pak dao svojoj ljubavnici Semeli – i tako je Dionis ponovo rođen. Dvojnost rađanja oslikava nestalnost inače karakterističnu za Dionisa: njegov status boga je osporavan, njegovi pojavni oblici su višestruki, raspoloženja promenljiva i njegova moć može da donese i duhovno oslobođenje, i ludilo.

Obredi i festivali: Istorijski gledano, Dionis je slavljen u sklopu atinskih Eleusinskih misterija, ali i u orfičkim kultovima i rimskim bahanalijama. Staro atičko pozorište igrano je upravo u njegovu čast, i pred njegovim oltarom. Starogrčke misterije se ne zovu džabe tako – o pojedinostima se zna veoma malo, ali o rimskim slavljima smo ipak nešto načuli. Ukratko, tu je sve što ste ikada asocirali sa terminom „bahanalije“: pijanstvo, divlji seks i svaki oblik sumanutosti. Dvojnost Dionisa oslikava dvojnost ljudske prirode, koju ovakva slavlja u punoj meri oslobađaju i razotkrivaju.

Prednosti verništva: Dovoljno je nabrojati osnovne elemente kulta: vino, ritualno ludilo, i oslobađanje  od okova svetovnog života. Žurka! Osim toga, falus je jedan od Dionisovih simbola, i ako ste ikada imali želju da nešto slično  nosite u javnosti u vidu priveska, eto validnog izgovora – ko god ima nešto protiv, diskriminiše vas na verskoj osnovi.

Oziris

Prema staroegipatskim verovanjima, Oziris je bog koji je ljudima doneo zemljoradnju, vinogradarstvo, rudarstvo, medicinu, i uopšte uzev – civilizaciju. Nakon svoje smrti, postaje vladar kraljevstva mrtvih, i sudija zagrobnog sveta koji meri ljudska srca na terazijama istine, i odlučuje da li zaslužuju Raj. On se može svrstati i među vegetativna božanstva, jer je njegov preporod cikličan i ponavlja se u ritmu setve i žetve.

Smrt i vaskrsenje: Ozirisov ljubomorni brat Set želeo je da vlada umesto njega, te je skovao zaveru: napravio je sarkofag po Ozirisovoj meri, i na prevaru ga naveo da uđe u njega. Brzo zatvorivši poklopac, prelio je kovčeg olovom i bacio ga u Nil. Međutim, Ozirisova verna supruga Izida pronašla je njegovo telo, i upotrebila svoje magijske moći da iz kovčega izvuče njegovu životnu snagu, te sa mrtvim mužem začne sina Horusa. Kada je Horus odrastao, sukobio se sa Setom i pobedio ga. Oko koje mu je Set izbio dao je svom ocu da proguta, i tako ga oživeo. Ova varijanta mita čini vaskrsnuće zabavom za čitavu porodicu.

Obredi i festivali: Staroegipatske misterije posvećene Ozirisu odigravale su se svake godine, na kraju poslednjeg meseca zime i početku prvog meseca proleća. Sveštenice maskirane u Izidu i njenu sestru Neftidu ritualno su obnavljale potragu, oplakivanje i pogreb mrtvog Ozirisa, koga je predstavljala statua. Potom se glumila bitka između Horusa i Seta, i predstava se završavala uzdizanjem Ozirisovog simbola koji predstavlja preporod i boga i prirode. U doba Ozirisovih misterija obavljala su se i krunisanja: umrli faraon predstavljan je kao Oziris na prestolu, a mladi je igrao ulogu Horusa.

Prednosti verništva: Počevši od epohe Srednjeg carstva, svaki Egipćanin bi posle smrti bio poistovećivan sa Ozirisom, odnosno verovalo se da će i on, poput božanstva, da živi i nakon smrti – ukoliko se porodica pobrine za adekvatan obred. Ukratko, uz malo sreće biste nakon smrti mogli biti mumificirani, a nakon par milenijuma bi vas neko iskopao, stavio u muzej i divio vam se svakodnevno. Bolji način da se bukvalno istraje večno teško da može da postoji.

Činamasta

činamasta

Činamasta je jedan od deset aspekata Devi, velike boginje majke u Hindu religiji. Povezuje se sa samopožrtvovanošću, a zavisno od interpretacije može predstavljati ili oličenje seksualne energije, ili samokontrolu nad njom. U legendama koje o njoj govore naglašeno je njeno žrtvovanje zarad drugih, ali i seksualna dominacija i samouništiteljski bes. Osnovna ideja koju ona predstavlja je međusobna zavisnost života, smrti i seksa.

Smrt i vaskrsenje: Tehnički, Činamasta ne vaskrsava, i štaviše, ne umire uprkos tome što se ikonografski prikazuje kako (ostatak rečenice ćete možda želeti da pročitate koristeći svoj najopakiji death metal vokal) stoji na paru koji kopulira, držeći u jednoj ruci mač, a u drugoj sopstvenu otkinutu glavu, dok mlazove krvi koji šikljaju iz njenog vrata piju upravo ta glava i dve dežurne sluškinje. Logistika je malo teža za ispratiti, ali slika priskače upomoć. Zašto? Pa, postoji više varijanti. Jedna kaže da je odrubila sebi glavu da bi krvlju nahranila dve gladne sluškinje. Druga da se u ratu bogova protiv demona toliko razjarila da je, pobivši sve demone, odrubila glavu i sebi. Najzad, jedna od legendi o njenom stvaranju spominje i bes Šivine supruge Parvati kada je ovaj (pretpostavljamo, prerano) ejakulirao tokom soitija. U svakom slučaju, nakon niza bogova koji žalosno umiru usled par eksera ili rastrgnuća, Kokoška strastveno pozdravlja gospođu koju samoindukovana odvojenost glave od ostatka tela ne sprečava da srče sopstvenu krv i ide okolo simbolizujući niz bizarnih ideja.

Obredi i festivali: Iako dobra poznata u hinduizmu kao jedan od aspekata boginje Devi, Činamasta ima malo zasebnih hramova i molitve se retko upućuju samo njoj – kažu, mnogo je opasna, te se u njeno slavljenje upuštaju samo produhovljeni tantrici i jogini. Voli ljudsku krv, telo i meso, te su ti elementi uključeni u njeno obožavanje. Kao i drugim Hindu bogovima, njoj su posvećene posebne mantre – u njima se naglašava njena jarosna i zastrašujuća priroda, i običaj je da se te mantre izgovaraju strastveno i besno.

Prednosti verništva: Ako ipak zaronite duboko u Tantru, slavljenje Činamaste obećava natprirodne moći, a naročito sposobnost da se privuku i podrede žene, ili pak na nekoga baci zlonamerna čin. Svi mi koji smo kao mali sanjali Harija Potera nalazimo ovo zabavnom mogućnošću.

Ateistični bonus: Lazarus Syndrome

Nakon što smo pobrojali nekolicinu vaskrsavajućih entiteta, bilo bi nedemokratično ostaviti na cedilu onaj deo populacije koji odlučno odbacuje ideju o postojanju kojekakvih transcedentnih vladara univerzuma. Srećom, ako je verovati Internetu, savremena medicina od 1982. naovamo beleži oko 25 slučajeva spontanog povratka životnih funkcija nimalo božanskih ljudi minut do par sati nakon proglašene kliničke smrti. Prednost verovanja ovoj ideji je ta što ne zahteva nikakvo ritualno klanjanje ili obraćanje, već samo molbu bliskom prijatelju ili rođaku da dobrano proverava kako ste i nekoliko sati pošto vam srce stane. Ko zna – možda ćete baš vi dobiti na bizarnoj medicinskoj lutriji, ako bog da.

2 komentara

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *