Japanizam – !Kokoška do Tokija

Ako neće Srbija do Tokija, hoće Tokio u Srbiju – a !Kokoška ne propušta nijednu gužvu! Tako je posetila Japanizam2016, konvenciju koja se bavi japanskom popularnom kulturom, a bogami i slavi je. Kako je ove godine tema bila muzika, ako ne govorite japanski i niste u toku sa japanskim modernim tekovinama, sve ovo vam može zvučati kao jedno „kokodaaa” – ali ne brigajte! !Kokoška je u kokodakanju svoj na svome, i tu je za vas, te ništa neće biti izgubljeno u prevodu! Uverite se u tekstu, da i vi možete progugutati japansku ‘ziku i ostale zvrčke.

Fotografija: Sakurabana, Bojan Vasiljević

Fotografija: Sakurabana, Bojan Vasiljević

Ako ste se prvih dana jula zatekli u centru Beograda, posebno oko Doma omladine, moguće je da ste osetili kao da ste zalutali u neku paralelnu dimenziju u kojoj u simbiozi žive najrazličitiji likovi iz animea, mangi, video igrica i drugih magičnih mesta. Upravo događaji kao što je Japanizam okupljaju ovakvo šarenilo ljudi, koji sa nestrpljenjem iščekuju mesto i vreme kada svoja interesovanja mogu da podele sa drugim istomišljenicima, gde mogu da pokažu svoje veštine, znanje ili jednostavo uživaju u programu koji im je priredilo udruženje Sakurabana Beograd. Nema tog kraja školske godine, prijemnog ispita ili ispitnog roka koji će ove ljude sprečiti da se na 35 stepeni u kostimu pojave u Domu Omladine i četiri dana slave japansku pop-kulturu.

Japanizam 2016 trajao je od 30. juna do 3. jula i tokom ova četiri dana pružio je svojoj vernoj publici šaren program: anime, mange, filmovi, muzika, kosplej, igrice, radionice, borilačke veštine, plesni nastupi… Bilo je u svakom smislu „od svega po malo“. Sakurabana je uradila i više nego volšeban posao organizujući ovakav događaj, uz sve poteškoće koje su imali kao i otkazivanja dva gosta u poslednjim trenucima. !Kokoška je pokušala da pokrije većinu događanja, ali i nismo bili dovoljno vešti u astralnom projektovanju pa da budemo na dva mesta u isto vreme. Ipak to nas nije zaustavilo u namerama da pokrijemo što više možemo. U ostatku teksta pročitajte šta nam se najviše dopalo.

Fotografija: Sakurabana, Bojan Vasiljević

Fotografija: Sakurabana, Bojan Vasiljević

Akademski blok: Slika kod Dostojevskog i reč kod Kurosave

Ovaj Japanizam ostaće upamćen po tome što konvencija, deveta po redu, raste te, prirodno, sve više „osluškuje publiku” i njene potrebe. Otuda pojave poput F4F (fanovi za fanove) i Akademskog bloka. Organizatori/ke su se osmelili da pokrenu ciklus tribina koje će voditi stručnjaci sa ihaha kompetencijama. Tako je prvo predavanje održao Luka Kurjački sa svojim master radom o Kurosavinom filmu Idiot, koji je nastao kao adaptacija najpoznatijeg Idiota, naravno, Fjodora Dostojevskog. Ne previše pretenciozan, ali bogme na trenutke vrlo izazovan, ovaj sudar dva senseija bio je i više nego okrepljujuć za naše moždane vijuge. Ako volite Kurosavu i Dostojevskog, onda će vas zaintrigirati da znate: Kurosava je imao pravu „kreativnu agoniju“ kada se suočio sa nepreglednim stranicama Idiota. Snimanje ovog filma poredio je sa sumo rvanjem sa Dostojevskim, a čak je i škrabao po sopstvenom filmu kako bi nekako izneo tog golemog Idiota na platno. Dakle, sa ovim filmom ne samo da ne možete da pustite mozak da landara tamo-amo po scenama, nego još imate i propratnu lektiru za čitanje! Zvuči kao previše muke? Nema izlaženja na kraj sa Dostojevskim bez žuljeva (na mozgu)!

Akademski blok – tribina: Opasne veze: anime, (robo)ženskost i tehnologija

Drugo predavanje iz Akademskog bloka bilo je o ženskim robotima, a evo i da nešto i naučite: ginoidima. Japan je tradicionalno poznat kao zemlja koja je najdalje dogurala u izradi robota, te je, logično, to imalo i svoju realizaciju u mangama i animeima koje možemo posmatrati kao projekcije japanskih fantazama. Shodno tome, mnogi roboti su uglavnom uslužne tete koje sublimiraju u jednom kućnu pomoćnicu, razvratnu ljubavnicu, poslovnu pratnju, luckastu sestru i brižnu majku. Uvrnuto? Ima i bolje. Sa hentai tradicijom sveopšta pornićarska pomama malo gde u animeu nije dodala ovog začina za zadovoljenje perverznih nagona masa. Tako i ozbiljni animei sa robotičkom tematikom, uvek imaju obdarene robo-cice sa vrtoglavim atributima.

Ipak, kako je kod kiborga sve kreirano, ova tema je često bila pogodna da se problematizuju granice roda, pola i seksualnosti. Postoji sijaset animea koji su nešto poput ilustracija teorijskih potki feminizma. Dobar primer je jedan od najpoznatijih animea – Ghost in The Shell – gde imamo melanholičnog i setnog ženskog kiborga. Obdarena umom, a i telesno i te kako, a opet na trenutke andorgina i maskulina, mašina za ubijanje koja zabada u dubioze o sopstvenoj ljudskosti i zaboravljenoj ženskosti, strasna i hladna, zbunjena i razorna, ova kiborgica je sjajan primer kako su granice roda propustljive, i kako su uvek oscilacija između već utvrđenih mogućnosti. Govornice su bile ljubazne i da nam preporuče neke naslove koji primerno problematizuju rod i identitet. Tako imamo ekipu Grupa 24 iz osamdesetih, revolucionarne spisateljice mangi koje su rado baratale ovakvim teorijskim začkoljicama i izvršile revoluciju u shōjo mangama (mange za/o devojčicama i sve one koji se tako osećaju). Upozorenje – osamdesete su i dalje osamdesete, i nema spasa od njihovih treš i dreč ispada.

Kako je !Kokoška štreberka i prekaljena kenjačica, pohvaljujemo ovaj poduhvat. Ništa lepše od fine diskusije i lepo poduprtog predavanja.

Fotografija: Sakurabana, Bojan Vasiljević

Fotografija: Sakurabana, Bojan Vasiljević

F4F – K-pop od nule do slave

Japanizam je jedan od retkih događaja gde diskusija ne da se ohrabruje – nego je neminovna. Gikovi svake vrste i manično posvećeni osobenjaci ovde dobijaju svoje parče mikrofona. Otuda pojave poput ciklusa tribina Fanovi za fanove, gde su oni koji redovno troluju iz publike i bolje znaju od svih, dobili priliku i da pokažu šta to znaju. I ispostavilo se da nije loše! Dakle, dajte svojim „čudnjačkim” sklonostima puna pluća i silujte mikrofon! Pa čak i u glas, jer šta je dobra debata ako ne dobro kokodakanje. !Kokoška se na tribinama F4F osećala kao u svom kokošinjcu. Mislite da je to prevod za k-pop, što je bila jedna od tema? Nama ne zvuči drugačije! Elem, ko voli Milan-Stanković-batice i androgine pitaj-boga-da-l-je-muško-il-žensko-al-mi-se-sviđa izvođače neka gugla i ušmeka.

Koke nemaju pojma šta su slušale iako su se valjale od smeha sve vreme. Mladi i fanatični fanovi (da li je to pleonazam) vrlo su iscrpno pričali o svim bizarijama ove industrije. U Japanu i Koreji vlada idol industrija. O ovoj pomalo pupu-ne-daj-bože-nikome pojavi slušali smo na mnogobrojnim tribinama, jer jelte kako je tema ovogodišnjeg japanizma muzika, nije se dalo izbeći. To vam je kad velike medijske kuće ucenjuju uslovima ugovora, a bulumenta fanova kidnapuje obožavanjem neku grupu. Menadžeri manipulišu klincima kao da su potpisali pakt sa đavolom, a fanovi ih muštraju od lomljenja ruku iz ljubavi do upadanja u kuće i krađe ličnih stvari. Eto trivija i tračeva, u muziku se i onako ne razumemo, al’ kad niko ne gleda slušamo:

F4F – Vodič za vizuelne novele

U ovom F4F sektoru bilo je i vickasto predavanje o vizuelnim novelama. Vrlo popularni, multimedijalni i interaktivni medijum koji je nešto poput igrice podignute nekoliko nivoa više elementima mange i animea, a bogme i pornografije. Ovakve stvari su nastale kad je mali masni batica koji nije mogao da povali nikog u razredu porastao i dalje ništa nije mogao da povali – al’ je naučio da programira. Kako su harem i hentai neizostavni supstrat ovog medijuma, kad počnete da igrate vizuelnu novelu zgodne cice vas nasumično napastvuju. Vizualne novele ne boluju ni od kakvih rodnih ili seksualnih predrasuda, te ima i ono gde vas dečaci zaskaču, a ima i po želji, razvnovrsno. Kao i mnogi produkti u istoriji, vizuelne novele su nastale sa latentnom pornografskom svrhom, ali danas je u porastu kvalitet ovakvih sadržaja, i mnogobrojne vizuelne novele oblikuju zanimljivim likovima i bogatom naracijom, sa trilerskim trikovima i mnogo besnom grafikom.

Fotografija: Sakurabana, Bojan Vasiljević

Fotografija: Sakurabana, Bojan Vasiljević

Predavanje: Visual kei moda – vruće pantalone, lanci i katanci

Ko je makar gvirnuo u tekovine japanske kulture uverio se da je tamo vrlo šarenoliko. Japanske supkulture se fetišistički razmnožavaju, a ovom prilikom slušali smo o jednojvisual kei. To vam je kad shvatite da ste takvi kakvi ste ko od majke rođeni dobri samo toj majci – a da vala, ako ćete na surovo muzičko tržište, morate malo da šarate. I najbolje blještite logikom šajn-on-ju-krejzi-dajmond. Kao Dejvid Bouvi sedamdesetih, ali samo za početak. Ekstremni mejkap i kompleksan imidž (koji samo ovlaš ima veze sa vašom muzikom) su neophodni. Možete izgledati i kao gejša iz edo perioda! Al’ ubacite i malo pank ili metal finesa, da ne budete skroz ko iz drugog veka. Svaki bućkuriš ima prođu ako ste (po japanskim standardima) lepi i – najpre – inovativni. Ovde ima beskrajno mnogo podtrendova, al’ boli nas glava da vam to objašnjavamo, i da znamo. Evo da dobijete inspiraciju kako da izgledate u sledećem životu:

visual kei

F4F – Indie Muzika: Sve što ste hteli da znate o japanskoj underground sceni a niste smeli da pitate

Ova tribina je bila ozbiljno entuzijastično i ambiciozno osmišljena, al’ za po’ sata tek smo nazreli njene horizonte. Mistično japansko muzičko „podzemlje“ o kome realno nismo znali ništa više od toga da je to zapadnjački rokenrol odbegao na drugi kraj planete, zaprepastilo nas je pluralitetom pravaca i žanrova. Istorija počinje nastupom Bitlsa u Japanu – 30. juna 1966. – istorija reprodukcije sličnih bendova uglavnom vonabi-bitls-ili-velvet-andergraund. Ipak, Japanci već tradicionalno vešto apsorbuju, ali i vešto nastavljaju (krivotvore ili obogaćuju, kako vam drago) zapadnjačke tradicije, te je tako bilo i sa alternativnim rokom, i ovde ima izvrsnih ploča. Procvat grupa ovih usmerenja i opskurnih anderandergraund sklonosti zabavio je ali i impresionirao ove koke i baciće vam linkove kao kosku, čisto da vas podstaknu na pameti-zbogom guglanje.

Veterani s vama: Muzički tobogan: o animeima o muzici i muzici u animeima

Specijalitet svakog Japanizma su tribine koje vode veterani – organizatori i osnivači Sakurabane. Kako je Japanizam jedan krkljanac klinaca raznobojnih kosa i stilova koje je opet nekako teško uopšte dovesti u vezu sa Japanom (al nek se igraju deca) ovde je neophodan i neki autoritet. Ova stara garda obično napravi jednu tribinu po Japanizmu gde onako starački (sprdnja, sve mladi i vitalni ljudi al’ prosek godina je ovde 15) iznose stare dobre naslove u odnosu na koje su ovi danas bagatela. Elem, anime industrija je poslednjih godina u krizi srednjih godina te, ili reciklira u mnogo zeznutoj grafici stare naslove, ili se kočoperi visokom tehnologijom i drkoškim efektima – gde je tu duša, što bi rekli stari. E ova ekipa je duša Sakurabane i ovog događaja, a oni nam onako iz stomaka, grletno i u glas, prepričavaše svoje anegdote i nabacivaše svoje favorite. U pozadini je čučala kosplej ekipa animea Nana, koji je i prva asocijacija za muzičke animee. Ovde smo spoznali, po njihovim rečima, „emocionalna pornografija” naslove – tipa Nodame Cantabile, Hatchimitsu to Clover  – ona bljaks patetika koje ste željni kad ste sami samcati pa umesto da se okrenete regularnoj pornografiji, vi prigrlite samosažaljenje i nadražujete svoje emocije. Ipak, oba animea, naročito prvi, drže standard rigoroznog suda ovog malog kolektiva, a obiliju izuzetno kvalitetnom muzikom te su i vrlo muzikološki edukativni.

Preporuke od panelista: Cowboy bebop, Samurai Champloo, Beck, Kaikan phrase, Legend of Black Heaven and Kacho-Oji i zaboravismo dalje.

Fotografija: Sakurabana, Bojan Vasiljević

Fotografija: Sakurabana, Bojan Vasiljević

Predavanje Idoli i anime industrija – međusobni uticaji

Na ovoj tribini mogli ste naučiti najsavremenije marketinške trikove na osnovu kojih jedna gromada od industrije poput animea i mange srećno cveta evo više od pola veka. Idoli i animei neretko stvaraju srećnu simbiozu međusobnog popularizovanja i propagiranja. Fanšizi (FANšiza, kapirate?) se u anime industriji generalno vrlo podilazi, setimo se svih onih sisatih teta i delikatnih momaka koji su tu da zadovolje svačije bludno oko. Tako, ako anime zakaže u emitovanju, povlači se neki idol da napravi, što bi se televizijskim slengom reklo „naslovnu numeru”, i pogura malo priču. Ali ovo je kao sa jajetom i kokoškom te ne zna se ko je prvi počeo ali na obostranu korist i milionske honorare, u sreći i radosti suživot istrajava. Ovo je zapravo jedini način da idoli zarade leba, jer pomenuti ugovori do te mere manipulišu njihovim životima da im izmuzu svu zaradu. A drže ih na povocu tako da živu glavu samo begom bez obzira (u drugu zemlju) mogu da spasu. Mnogobrojni animei lasnirali su nove idole na euforiju publike, a neki od njih zapravo pevaju te vam preporučujemo svoj omiljeni saundtrek.

Kosplej kutak

Veliki deo programa Japanizma posvećen je kosplej kulturi. O istorijatu i razvojnom putu ovog fenomena imali smo prilike da čujemo na predavanju Istorija kospleja – Kako smo počeli da se kostimiramo gde su nam razbijene ustaljene pretpostavke da je kosplej „japanski izvoz“, ili nešto što je tek dvadesetak godina prisutno. Ovo predavanje je je prošlo toliko dobro da su autorke već dobile ponude da gostuju po drugim konvencijama sa ovom veoma zanimljivom pričom, te ako ste propustili na Japanizmu, imate prilike da ga čujete i u okolini.

Fotografija: Sakurabana, Bojan Vasiljević

Fotografija: Sakurabana, Bojan Vasiljević

Sakurabana se i ove godine potrudila da dovede što veći broj što inostranih što domaćih gostiju iz sveta kospleja, koji su sa nama podelili svoja iskustva, savete i ideje, kao i omnibus svojih kreacija. Nažalost, neki gosti su morali da otkažu svoje tribine, ali to nam nije pokvarilo raspoloženje, s obzirom na veoma zanimljiva predavanja koje su nam drugi gosti priredili. Posebno izdvajamo gošću iz Rusije – Matsu Sotome, kojoj je uža specijalnost kosplej za punije osobe, gošću iz Mađarske – Paszuly (Pasulj), koja je sa nama podelila savete za stilizovanje perika i frizura, kao i predstavljanje domaćeg profesionalnog kosplej tima – Ori Cosplay international, koji nam daje nade da se i na ovim prostorima može postići kvalitet i internacionalni prestiž. Posle svakog od ovih predavanja !Kokoška je bila inspirisana da zasuče rukave i nauči da šije ne bi li spremila kosplej za sledeći Japanizam (nindža-kokoška? Možda, možda…).

Mislite da je naveća gužvancija u poslednjoj dnevnoj 26-ici?! Onda niste videli gužvu pred Kosplej takmičenje na zatvaranju ovogodišnjeg Japanizma. Ove revije nisu puko šetkaranje po pisti u kostimu – ne, one zahtevaju da opravdate svoj poziv kosplejera i predstavite svoj lik kratkim nastupom. Najbolje čeka nagrada, ali i učestvovanje u ovoj reviji je nagrada po sebi, jer gromoglasni aplauz publike, njeno bodrenje i ushićenje je znak da ste uspeli u predstavljanju svog kospleja. Uostalom, prosudite i sami…

Posebno treba istaći i Reviju izvođača, program koji ohrabruje ljude da predstave svoje talente publici, inspirisane japanskom kulturom. Bilo je tu pevanja pesama iz anime špica, bitboksovanje uz iste, pevanje japanskih tradicionalnih pesama, i igranje, igranje, igranje. Svaki od učesnika bio je nagrađen iskrenim i gromoglasnim aplauzom publike, potpuno zasluženo.

Fotografija: Sakurabana, Bojan Vasiljević

Fotografija: Sakurabana, Bojan Vasiljević

!Kokoškin sud

Japanizam je jedan bućkuriš stilskih trendova, egzotičnih ukusa i alternativnih afiniteta, i kao pravi kokošinjac on je dragocen i živopisan. Koke su sve vreme žalile što nisu imale ovakvo neko mesto kad su bile još pilići a ne da budu jedini luzeri u razredu. S druge strane, program je ove godine bio tako bogat sadržajima da bi se za svakog našlo ne po nešto nego po svašta. Glavno je da su naši štreberski apetiti zadovoljeni tribinama i predavanjima.  Ni zabave nije manjkalo, te je !Kokoška gledala odličnu projekciju Gospođica Hokusai, a sve vreme u međuprostoru Doma omladine odigravali turniri u igricama, društvenim igrama i koječemu što ne znamo da imenujemo, al to je za neke druge piliće. Greota je što se toliko ljudi tiska na ovako malom prostoru, Japanizam je zaslužio (pogađajte) Arenu! Ova koka se nasladila esencije japanske kulture, i antikulture, i supkulutra, i trebalo joj je tri nedelje da se opasulji i napiše neki razložni izveštaj. Dobili smo svoju dozu gikovštine i frikovštine, do sledeće godine pratite preporuke i uhodite Sakurabance! A oni vam obećavaju – sledeća konvencija je jubilarna 10. te napuniće Dom omladine od podruma do plafona, a moguća je (insajderska informacija, psst!) karnevalska šetnja kosplejera po Beogradu!

Ako hoćete da pomognete u organizovanju što boljeg Japanizma, pravac na anketu! Do sledećeg puta, uživajte u Cosplay Showcase-u za Japanizam 2016.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *