Izložba „Susret”: Efemerno pozorište

O transformišućem, privremenom pozorištu, urbanoj akupunkturi, talentovanim arhitektama i još koječemu.

Uvodna

Autori i radovi

Pozorišni festival INFANT (Internacionalni festival alternativnog i novog teatra) u Novom Sadu je, kako mu i ime kaže, okrenut istraživanju pozorišnog izraza, što podrazumeva sam proces rada na predstavi, ali i ispitivanje samog prostora na kome se odigrava – scene. Što zbog istraživanja, što zbog inače žalopojnog i sve manjeg kulturnog budžeta, ne zadržava se samo u jednom prostoru, već se po prilici održava u njih nekoliko. To uglavnom podrazumeva Srpsko Narodno pozorište, Novosadsko pozorište, Kulturni centar grada, koji i organizuje ceo program, ili neke malo egzotičnije prostore.

Ove godine, 43. INFANT je u saradnji sa novosadskim studentima arhitekture treće godine napravio izložbu „Susret”, koja je otvorena 25. juna u galeriji Kulturnog centra.  Ovaj projekat nudi vrlo zanimljivu idejnu alternativu za INFANT-ovo prostorno cunjanje, koja se zove:

Efemerno pozorište

Ako u Google pretraživač ukucate sintagmu koju vidite iznad, dobićete tri-četiri članka gde se ona pominje kao usputni termin, ali se niti elaborira niti objašnjava. Ništa zato, tu smo mi da kokodaknemo mrvice mudrosti prikupljene iz prve ruke.

Reći da je nešto „efemerno” je fensi (poreklom grčki) način da se kaže da je nešto pomerljivo, kratkotrajno, privremeno. U kontekstu pozorišta, to znači da se scena montira u nekom javnom prostoru, za potrebe predstava koje se, recimo, održavaju u okviru nekog festivala. Kad festival prođe, rasklopi se i scena. Eto. Nije komplikovano? Nije.

Zašto je uopšte potrebno nešto takvo, pitaće se neko: imamo sasvim dovoljno zidanih pozorišta, sasvim dovoljne veličine, budući da ih ionako posećuje jednocifreni procenat stanovništva. Pa čemu to onda?

Termin „urbana akupunktura” je dobar za približavanje odgovoru. Kao i u običnoj akupunkturi (ono kad vas bockaju iglicama da budete bolje – znamo da zvuči čudno),  zasniva se na delovanju na precizno određene tačke koje zatim utiče na dobrostanje celog organizma. Tako i mala promena nekog prostora, može drastično da utiče na okolinu, da ga osveži, učini prijatnijim i estetski prihvatljivijim. Verovatno se svi sećate onih oslikanih krava.

Druga stvar koju bi i pomenute krave našle za logičnu, jeste dostupnost – kad neće građanin u pozorište, nek dođe pozorište građaninu. Ne može baš da mu se infiltrira u stan i u mozak kao televizija, ali može da izađe u grad, na otvoreno.

Eto, sada kada je to raščišćeno, pogledajmo šta imaju da nam (po)kažu mlade novosadske arhitekte po tom pitanju.

Susret sa gradskim prostorom i ljudima

Djevuška

Desno je rad Marte Grbić; obrađivala je letnju sceni Kulturnog centra. Osmislila je prostor tako da podrži predstave, ali i bioskopske projekcije.

U obzir su uzeta tri prostora: letnja scena Kulturnog centra, unutrašnje dvorište hotela Vojvodina i Trg republike. Autori radova su birali jedan od njih, analizirali ga, a zatim osmišljavali scenu koja bi se najbolje uklopila, kako estetski, tako i funkcionalno.

Violeta Stefanović, jedan od autora čiji se rad bavi obradom prostora letnje scene, ističe kako je projekat bio još izazovniji uzevši u obzir specifičnu prirodu INFANT-a:

Predstava može da bude propraćena raznim tehničkim inovacijama, performansi mogu da budu multimedijalni. Zato kada smo projektovali nismo imali pojma šta će tu moći da se odigrava, tako da smo projektovali bukvalno za sve. To je bio dodatni izazov. Zato je bilo dobro razmišljati o modularnosti prostora, što znači da je sastavljen od zasebnih delova, modula, koji mogu da se rekombinuju. Tako sam reditelj može da postavi strukturu onako kako njemu odgovara za određenu predstavu.

Radovi

Izdvajamo nekoliko radova koji daju raznolika i originalna rešenja. Svaka slika sadrži detalj makete, i nacrtani plan osmišljenog prostora, koji je lako shvatljiv i laičkom oku, pa nemojte da vas to odvrati – u pitanju je pogled iz ptičje perspektive i presek, odnosno pogled sa strane (ne nužno tim redosledom).

Violeta Stefanović (obrađeni prostor: letnja scena)

Violetin rad je od istovetnih modula (delova) – belih kocki koje mogu da se sklapaju i rasklapaju po želji. Kocke na nadstrešnici mogu da se rekombinuju po želji. Takođe, transluscentne su (propuštaju svetlost), što zarad predstava koje se odigravaju preko dana, što zarad prikrivanja reflektora okačenih na čeličnu konstrukciju.

Zoran OtrupcakZoran Otrupčak:

Zoran je konceptu prostora prišao kroz posmatranje intimnosti ulaza i načina na koji to utiče na prihvatanje prostora:

Primetio sam različit način prihvatanja prostora, u odnosu na koji ulaz ulazimo – na Njegoševu, ili na Kulturni centar. Ovaj drugi mi se jako svideo, jer daje privatniji pristup. Hteo sam da pojačam taj utisak tako što sam dao posetiocima da uđu samo tuda, u prostor koji je zatvoreniji, i prijatniji, a zatim izlaze na javni prostor koji ih spaja se celom letnjom scenom. Ispod je amorfni prostor u kom je foaje, prodaja karate, a gore publika, zajedno sa glumcima, prelazi preko same scene i smešta se na svoja mesta.

Igor Rajkovic

Igor Rajković je spojio lepo i korisno, i dao praktično rešenje kao odgovor na pomenute kulturne finansijske prilike.

Koristio sam palete, kao jeftine elemente koji se mogu naći na gradilištu, a mogu se i preklapati, spajati i kombinovati, već po potrebi.

Olivera Markovic-compressedOliverin rad je jedini na izložbi koji obrađuje prostor novosadskog Trga Republike.

Moje pozorište je jedino na Trgu Republike i mislim da je ta lokacija bila najveći izazov. Samo zgrada prati strukture koje se nalaze na trgu tako da pozorište ne bi imalo smisla na bilo kojoj drugoj lokaciji. Sama struktura je prilično velika, ali to je i bio cilj kako bi ljude koji prolaze tuda privuklo da kupe kartu i uđu. Tema ovog INFANT-a je bila izlazak u grad i mislim da je moje pozorište odgovorilo na tu temu jer je lokacija na trgu, gde ljudi svakodnevno prolaze, idealna za privlačenje novih posetilaca koji možda do tada nisu čuli za ovaj festival.

Milena Doderovic

Milena je autor jednog od dva rada koji su se bavili prostorom dvorišta hotela Vojvodina:

Laganom skeletnom konstrukcijom koja je otvorena i povezuje scensko-gledališni prostor sa kontekstom, omogućeno je da programi i predstave koji se odvijaju tu budu prošireni, neograničeni u skladu sa potrebama jednog alternativnog festivala. Htela sam da scensko-gledališni prostor ipak bude pokriven tankom pločom da bi se u slučaju jakog sunca ili kiše predstave ipak mogle ostvariti.

Stefan Zivancev-compressed

Stefan je posebno uzeo u obzir skladnost zelenila i konstrukcije:

Dvorište hotela Vojvodina predstavlja jedinstven prostor zbog velikog broja drveća koncentrisanog na maloj površini, što je za staro jezgro Novog Sada velika retkost. Nenarušavanje zatečene sredine bio je jedan od glavnih prioriteta i kao odgovor na zadatak odlučio sam da ispoštujem zelenilo kroz jedinstvenu sintezu konstrukcije sa okolinom i da postavljanjem scensko-gledališnog prostora ne ograničim slobodno kretanje pešaka. Takođe, postavkom sedenja na različite nivoe želeo sam da posetiocu pružim nesvakidašnji susret sa krošnjama drveća i na taj način omogućim drugačiji pristup konceptu pozorišta.

Buduće i aktuelne projekte mladih arhitekata možete pratiti ovde, a instagramirati ovde.

Fotografije sa otvaranja izložbe: Bojan Stojković; fotografije maketa na plakatima: Bojan Stojković i Olivera Miljković.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *