Svakodnevica okupana bojom: slikari intimnih momenata

Zavirite u intimu svakodnevice običnih ljudi. Osetite atmosferu gradskih predela i enterijera domova. Upoznajte se sa najvećim predstavnicima srpskog intimističkog slikarstva.

Na pitanje „Gde umetnici pronalaze inspiraciju i teme za svoje stvaralaštvo“ danas možemo dati hiljadu i jedan odgovor, a možda i više. Nekada je situacija bila drugačija. Do pojave moderne umetnosti slikari su birali takozvane „velike“ teme. Vredne umetničkog predstavljanja bile su istorijske i mitološke priče, portreti vladara, plemstva i uglednih predstavnika građanske klase. Sa drugačijim viđenjem umetnosti usvajaju se i novi stavovi, ali i nove inspiracije. Život običnih ljudi i sve ono što ga čini počinje da izaziva interesovanje među umetničkim krugovima. Nijedna struja u modernoj umetnosti nije bila toliko posvećena prenošenju ličnog doživljaja života kao što je to bio slučaj sa intimizmom.

Pariski uzori

Intimizam se u srpskoj umetnosti razvijao četrdesetih godina 20. veka uporedo sa potrebom slikara da se izražavaju kroz upotrebu čiste boje i pravcem koji se shodno tome naziva kolorizam. Iako se razlikuju po stilu izražavanja i osećanjima kojima dela odišu, intimizam i kolorizam dele vrlo važnu sličnost – inspiraciju pariskim umetničkim pokretom koji je težio povratku prirodi.

Srpski slikari bili su nadahnuti delima Pjera Bonara i Eduara Vijarafrancuskih umetnika koji su bili gotovo fascinirani životom običnih ljudi koji se odvijao oko njih, a boja je predstavljala sredstvo kojim su izražavali svoje viđenje sveta. Teksturu materijala i šare iz prirode i enterijera slikali su kratkim potezima četke umočene u čistu, jarku boju. Stvarali su po sećanju, oživljavajući duh trenutka u svojim mislima. Privatni momenti, isečci enterijera ispunjeni likovima ili bez njih odisali su osećajem mira, spokoja, ali kad-kad i melanholije, otkrivajući raspoloženja i emocije slikara.

Bonar Akt u kadi 1935

Akt u kadi, 1935, Pjer Bonar. Izvor: ABC Gallery / Cveće na kaminu, 1935, Eduar Vijar. Izvor: ABC Gallery

Dela Pjera Bonara snažno su obeležena događajima iz privatnog života. U njima su prostor i intima sagledani na gotovo pesnički način. Na prvi pogled slikareva igra bojama je vedra i laka, ali već u sledećem trenutku posmatrač uočava postojanje nečeg dubljeg i složenijeg. Osećaj teskobe pojavljuje se kao rezultat umetnikovog životnog iskustva. Bonar nije bio ni prvi ni poslednji čovek kojem je ženski rod zakomplikovao život, ali ta činjenica ostavila je značajan trag na njegovo umetničko stvaralaštvo. Rastrzan između dve žene, Rene i Marte, slikar je morao da načini izbor. Odluka da se oženi Martom dovela je do samoubistva Rene. Ovaj događaj duboko je pogodio umetnika, na kojeg je dodatno uticalo i stanje u kojem se nekoliko godina potom našla njegova supruga. Usled psihičkih problema i lošeg zdravlja Marta je često provodila vreme opuštajući se i kupajući se u kadi. Taj intiman trenutak postao je vrlo zastupljena tema Bonarovog slikarstva.

Ova koncentracija na privatne prostore i intimne isečke iz svakodnevnog života prevazilazila je granice umetnosti i prožimala se sa filozofskim mislima tog vremena. Francuski filozof Gaston Bašlar smatrao je dom pojmom kroz koji se može analizirati ljudska duša, za njega je kuća predstavljala večno sklonište i utočište.

Svet bije s druge strane mojih vrata dok sam ja u ušuškanom gnezdu. Ja mu ta vrata sigurno neću otvoriti.

Akt u kadi, Pjer Bonar, 1935. Izvor: ABC Gallery

Kupačica, Pjer Bonar, 1935. Izvor: ABC Gallery

Intimni momenti viđeni očima srpskih slikra

Nakon Prvog svetskog rata prestonica Francuske postaje jedan od glavnih evropskih centara u kojima se školuju umetnici sa naših prostora. U Parizu srpski slikari mogli su da izučavaju dela starih majstora izložena u muzejima i galerijama, ali i da se upoznaju sa aktuelnim zbivanjima u svetu umetnosti. Kući su se vraćali inspirisani novim idejama i pristupima umetničkom stvaralaštvu koje su ovde otkrili. Neki od njih prihvatili su bonarovski kolorit i male, naizgled beznačajne teme koje su deo čovekove stvarnosti.

Slikarstvo Ivana Radovića neretko asocira na umetnost Pola Gogena i Marka Šagala. Posebno inspirisano vojvođanskom ravnicom i životom na selu, ono je sadržalo i blagu dozu naivnosti u načinu prikazivanja pejzaža i ljudskih figura. Pored opčinjenosti temom sela Radović je bio vešt i u dočaravanju trenutaka iz svakodnevnog života koji odišu posebnom atmosferom intimnosti.

Na terasi / Kupačica, 1936, Ivan Radović. Izvor: SZPB

Na terasi / Kupačica, 1936, Ivan Radović. Izvor: SZPB

Slika Na terasi u potpunosti dočarava trenutak jednog toplog popodneva. Nastala je tokom letovanja u Dubrovniku, gde je umetnik uživao i radio zajedno sa svojom suprugom Olgom. Trenutak dokolice, odmaranja na terasi, skrivenoj ispod purpurne tende od zraka jarkog letnjeg sunca majstorski prenosi posmatraču atmosferu jednog hedonističkog momenta. Gotovo da možemo da osetimo sparinu u vazduhu, ali i osećaj uživanja posmatrajući spokojan ambijent , kao i primorski pejzaž u daljini. Još jedno delo nastalo u Dubrovniku, Kupačica, ne predstavlja odličan primer intimističkog slikarstva samo zbog tematike akta, već i načinom na koji se on prikazuje. Dok pridržava peškir kojim želi da obriše kapi vode sa nagog tela, pogled žene potpuno je odsutan i koncentrisan na ovu radnju. Ona nije svesna prisustva posmatrača, što slici daje poseban karakter. Mi koji se nalazimo sa druge strane platna postajemo svedoci jednog u potpunosti privatnog i ličnog trenutka.

Enterijer, Stojan Aralica, 1946. Izvor: RTS

Enterijer, Stojan Aralica, 1946. Izvor: RTS

Osećaj zadovoljstva, radosti i uživanja na suncu više nego igde uočava se u slikarstvu Stojana Aralice. Na delu Žena sa slamnatim šeširom umetnik ispituje odnos figure i eksterijera. Slika predstavlja njegovu suprugu Karin koja sedi u dvorištu zadubljena u čitanje novina. Atmosfera prirodnog ambijenta, titranje užarenog vazduha i toplota sunčevih zraka gotovo da se mogu osetiti pri prvom pogledu na sliku. Kao istaknuti kolorista Aralica je istraživao svet intimističkog slikarstva kroz upotrebu jarkih, kontrastnih boja. Gotovo vangogovskim tonovima on na slici Enterijer iz 1933. godine predstavlja svoje vidjenje prostora koji zrači vedrinom i optimizmom, kao i većina stvaralačkog opusa ovog umetnika.

Žena sa slamnim šeširom, 1934 / Enterijer, 1933, Stojan Aralica. Izvor: SZPB

Žena sa slamnim šeširom, 1934 / Enterijer, 1933, Stojan Aralica. Izvor: SZPB

Iako je u odnosu na većinu srpskih umetnika proveo znatno kraće vreme u Parizu, Nedeljko Gvozdenović prihvatio je ideju slikanja prostora onako kako ga sam umetnik doživljava. Po povratku iz Francuske njegovo slikarstvo  koncentrisalo se na temu ljudske figure u enterijeru.

Žena kraj stola, 1938, Nedeljko Gvozdenović. Izvor: SZPB

Žena kraj stola, 1938, Nedeljko Gvozdenović. Izvor: SZPB

Glavne motive umetnik je centrirao u samo središte slikarskog platna, kao na delu Žena kraj stola. Zanimljivo je da Gvozdenović, uprkos tome što fokus stavlja na sto i ženu koja sedi pored, sa istom pažnjom obrađuje sve prikazane predmete i celokupan prostor. Iz toga se uočava njegova opčinjenost detaljima. Gvozdenović posvećuje izuzetnu pažnju teksturi materijala bilo da su u pitanju stolnjak, tepih ili drvena vrata, a naročito se posvećuje prikazivanju dezena. Upravo ta koncentrisanost na što vernije prikazivanje unutrašnjeg prostora, ali ne u smislu njegove realističnosti, već atmosfere koja se dodatno naglašava u detaljima, jedna je od bitnih karakteristika intimističkog slikarstva.

Fascinacija tkaninom, njenim dezenom i bojama bliska je i Marku Čelebonoviću. Za njega lepota materijala je dovoljan povod da uzme četkicu u ruke i počne da slika. Delo Žena sa turbanom nastalo je neposredno po povratku sa maskenbala, a slikarev pogled zaokuplja njegova Vreni odevena u orijentalni kostim. Ista tkanina inspirisala je Čelebonovića u delu Mrtva priroda, na kojem se uviđa kako jedna prosta stvar poput šarene marame može da razigra čitavu kompoziciju. Za razliku od Gvozdenovića, Čelebonovićeva platna izgledaju kao sasvim slučajan isečak svakodnevice, kao kadar posmatran filmskom kamerom, što se može uočiti na slici Enterijer. Ne postoji centriranost, niti motiv koji je posebno u fokusu, svaki predmet je podjednako važan, kako žena udubljena u čitanje knjige, tako i komoda, stolica, vaza sa cvećem. Igra zelenih tonova daje osećaj hladnoće kućnom ambijentu i naslućuje skrivenu teskobu i setu u kojima se otkriva psihološka dimenzija ovog umetničkog dela. Prikazom krajnje jednostavnih stvari, poput predmeta koje svako od nas koristi i sreće u svom domu, umetnik je težio da ispriča njihova dublja značenja koja nose simbolične poruke.

Hteo bih da najobičnije stvari koje se pojavljuju pred čovekom izgledaju kao novo otkrice u svojoj prirodnosti. Tu u jednostavnom je tajna nevidljivog, uzbudljivog.

Marko_Celebonovic_-_Zena_sa_turbanom,_1933.

Žena sa turbanom / Mrtva priroda, 1933, Marko Čelebnović. Izvor: SZPB

Intimistički pristup slikarstvu nije pokret oko kojeg su se okupljali umetnici sa jedinstvenim stilskim opredeljenjem. Krug srpskih intimista bio je veoma širok, a obim ovog teksta nedovoljan da bi se dočaralo stvaralaštvo svakog od njih. Svaki umetnik imao je snažno razvijeno individualno shvatanje i doživljavanje tema iz svakodnevnog života, a vezivala ih je težnja da kroz sopstvena osećanja i raspoloženja prikažu običan i jednostavan svet koji ih okružuje.

Enterijer, 1935, Marko Čelebonović. Izvor: SZPB

Enterijer, 1935, Marko Čelebonović. Izvor: SZPB

Ukoliko vas je ova tema zainteresovala, Kultur!Kokoška vam predlaže da posetite izložbu povećenu slikaru Stojanu Aralici koja je otvorena u Galeriji RTS-a do 6. maja. Ovde možete videti razvojni put njegovog umetničkog stvaralaštva, a neka od predstavljenih dela prvi put su izložena javnosti. Zato ne propustite priliku da vas zaslepe koloristička igra, živi tonovi i posebna atmosfera topline i radosti kojom odišu dela ovog umetnika.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *