Gotfrid Helnvajn

Protiv brutalnosti rata, nasilja nad decom i ćutanja javnosti, Helnvajn se bori tako što ih rasprostire po džinovskim platnima. Nasilje je teže ignorisati kada ste primorani da ga vidite.

Iz The Disasters of The War

Iz The Disasters of War

Gotfrid Helnvajn je jedan od najvećih austrijskih savremenih umetnika. Njegov opus veoma je raznolik; bavi se fotografijom, slikanjem, izradom murala, skulpturom i konceptualnom umetnošću. Ako ste nekad naišli na neko od njegovih dela, to je verovatno bila slika devojčice krvavog lica ili Merilin Menson sa ušima Mikija Mausa.

Helnvajn je rođen u Beču gde je i završio Univerzitet vizualnih umetnosti i počeo sa umetničkim radom. U početku, njegova dela bila su uglavnom akvareli koji su prikazivali ranjenu decu, isto kao što je i svoje performanse na javnim mestima uglavnom izvodio zajedno sa svojim decom. Već tada on bira teme kojima će nastaviti da se bavi celog života – socijalna i psihološka anksioznost, istorijski i politički konflikti.

Njegova dela često se navode uz dela Niča i Švarckoglera, dvojice Bečlija koji kao i Helnvajn, biraju da prikažu telo u grču, bolu i sa brojnim povredama i ožiljcima. Ova fascinacija ljudskim telom potiče još od ekspresionističkog pokreta, a naročito od Šilea.

Deca u Helnvajnovoj umetnosti

Helnvajn je rođen u posleratnoj Austriji i često svoje detinjstvo naziva „hororom”. Tog perioda seća se kao vremena srušenih zgrada, mračnih crkava sa licima izmučenih svetaca i praznih ulica; bez boje i bez zvukova. Rođen u „zoni sumraka”, Helnvajn odlučuje da pokaže posledice rata na licima nevine dece.

Na izložbi u Albertini postoji nekoliko serija ulja na platnu i fotografija koja prikazuju fizički ili psihički ranjenu decu. Jedna od njih je The Disasters of War. Još neke od serija koje su posvećene deci su: Modern Sleep (prikazuje decu u vojnim uniformama), The Murmur of The Innocents, Ninth November Night (posvećeno Kristalnoj noći), Angels Sleeping. 

The Disasters of War

Slika za magazin Profil koja je napokon otpustila doktora-nacistu

Slika za magazin Profil koja je napokon dovela do otkaza doktora-naciste

70-tih godina prošlog veka učestvovao je u velikom protestu protiv doktora Grosa koji je, uprkos tome što je bio nacista koji je ubijao svu decu koja su bila „inferiorna” u bolnicama, i posle II Svetskog rata nastavio da radi u zdravstvu i bio jedan od najvećih forenzičkih psihijatara u Austriji. Gros je u jednom od intervjua otvoreno priznao da je ubijao decu i čak je naglasio da je to rađeno na vrlo „human” način, tako što su im stavljali otrov u hranu i oni nisu ni znali da će umreti. Helnvajnov problem nije bio taj što je neko bio dovoljno lud da počini te zločine, već što se niko nije bunio protiv toga. U to vreme, u Beču je izbio veliki skandal jer se jedan voditelj pojavio bez kravate, ali niko nije javno negodovao zbog toga što je ubica na slobodi. Helnvajn je odlučio da uzme stvar u svoje ruke, pisao je jednom od vodećih listova i tražio samo jednu stranicu koju je iskoristio protiv Grosa: napisao je tekst i uz njega objavio sliku koja je napokon izazvala reakciju.

Posle tog protesta Helnvajnova opsesija dečjom nevinošću postaje sve izraženija, da bi oko 2007. godine kulminirala serijom dela nazvanom The Disasters of War, a posvećenoj Goji. Velika platna iz ove serije rađena su mešovitom tehnikom, ulje i akril na platnu. Uglavnom prikazuju devojčice u položajima u kojima su njihova nevinost i bespomoćnost još više naglašene, npr. kako spavaju, dok su njihova lica prekrivena krvlju ili zavojima. Helnvajn je i pre ove serije često koristio decu (i to svoju, a kasnije svoje unuke) kao modele, kojima je kroz igru obmotavao zavoje oko očiju ili usta, pa ih je onda bojio, ili je koristio neke od starih instrumenata iz ordinacija i postavljao ih neposredno uz krhka dečija tela.

Znate da ste nešto uradili kada Helnvajn uradi vaš portret

Helnvajnovo fotografisanje poznatih ličnosti počelo je kada je upoznao Endija Vorhola i uradio nekoliko portreta. Nakon toga pred njegovim objektivom našli su se Bukovski, Kit Ričards, Majkl Džekson, Lou Rid. Saradnja sa Merilinom Mensonom pokazala se kao najproduktivnija. Menson i Helnvajn su jako dobri prijatelji, ali se iz fotografija vidi da se i kreativno slažu, pa je ova kolaboracija ostavila veliki utisak na javnost.

48 portreta

Helvajn ispred postavke 48 portreta

Helvajn ispred postavke 48 portreta

Nakon što je 1972. godine Rihter uradio 48 portreta „zaslužnih” muškaraca, Helvajn je odlučio da isto to uradi sa 48 žena koje su uticale na svetsku istoriju. Za razliku od Rihtera koji je muškarce predstavio u nijansama sive, Helvajn je žene odlučio da predstavi u fotorealističnom maniru, u nijansama crvene. Svi portreti po prvi put su našli jedan do drugog prvi putna izložbi u galeriji u Kelnu. Sada se svi nalaze u odvojenoj prostoriji u Albertini, u Beču. Svoje portrete dobile su žene iz različitih sfera, od Hane Arent do Bili Holidej. 

Listu svih ovih žena možete pronaći ovde.

Helnvajn danas

Gotfrid Helnvajn danas živi u Irskoj sa svojom decom koja su, takođe, odreda vizuelni umetnici i unucima koji mu danas služe kao modeli. Nastavlja da stvara i još uvek se drži tema koje ga zanimaju još od mladosti. U Irsku je otišao nakon što je njegova umetnost u Austriji naišla na otpor; proglašena je previše provokativnom i galerije su često odbijale da izlažu njegova dela. Danas se otimaju za bilo koje od njegovih ogromnih platna i mnogi političari jedva čekaju da ih se dograbe ne bili bili shvaćeni kao liberalni i moderni. Helnvajn nema nameru da se vrati iz Irske i ima samo irsko državljanstvo, iako sebe smatra Bečlijom i austrijskim umetnikom.

Gotfrid Helnvajn ove godine puni 65 godina; u čast njegovog rođendana galerija Albertina je priredila veliku izložbu sa oko 200 njegovih dela. Ako se nađete u Beču do 13. oktobra, obavezno je posetite!

Sve fotografije preuzete su sa zvaničnog sajta Gotfrida Helnvajna gde možete videti skoro sva njegova dosadašnja dela i pročitati njegove intervjue.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *