Gordosti i predrasude o „Gordost i predrasuda“

Svi koji želite da zveknete Elizabet Benet, pristupite!

Džejn Ostin se smatra vrhunskim književnikom, njene knjige su klasične i kultne, njeno pisanje kvalitetno i sve devojke  bi trebalo  da ga vole… zar ne? Živela sam u nekom ubeđenju da devojke imaju genetski kod koji ih automatski  čini obožavateljkama dela Džejn Ostin, a onda sam, pre nešto manje od desetak godina, pročitala Razum i Osećajnost i dovela svoju ženskost u pitanje. Mogu li biti žensko ako sam bednih tristotinjak strana razvlačila mesec dana jer nisam uopšte videla poentu priče i njenu veličinu? Ipak, odlučila sam da se  preispitam ni pročitam  Gordost i Predrasuda, najpoznatije delo Džejn Ostin, više radi opšte kulture nego bilo čega drugog – samo, ovaj put sam mu odmah pristupila lukavo, iz više uglova, malo tradicionalno, malo moderno, malo književno, a malo vizuelno.  

Knjiga

Preuzeto sa http://novelreaction.com/

Preuzeto sa Novel Reaction

Nemojte me pogrešno shvatiti – Džejn Ostin ima prelep stil pisanja. Rečenice su joj koncizne, opisi osećanja živopisni i jako lepo ume da dočara romantičarsko vreme o kome piše. Moj problem nije sa pisanjem – moj problem je sa pričom koja je napisana. Očekivala sam, susrećući se sa obožavateljima sestara Benet, mnogo genijalnije delo i priču nego što su zapravo Gordost i Predrasuda izneli. Ono što sam dobila je priča o pet devojaka koje ne mogu da nađu momke – najprostije rečeno.

Da, ima tu još,  i ne, nisam ostala sasvim imuna na lik Vilijema Darsija i njegovu teatralnu prosidbu, ali  ipak se sve svodi na zamorno preganjanje oko udaje. Prvo što je nejasno je kako Elizabet Benet može da se smatra vrhunskom heroinom, književnim idolom ili „slobodoumnom”, kad ona nije ništa posebnija od bilo koje devojke, bilo kog perioda, kojoj je cilj u životu bio prosto da se uda. Iako njene sestre, Džejn i Lidija, nisu preterano ambicioznije, daleko su simpatičnije; Džejn u svojoj skromnosti i slatkoći, a Lidija jer je jedina od sestara uradila nešto, pa makar to bio beg sa najvećim kretenom u knjizi. Za sve to vreme, Lizi je sedela, posmatrala, osuđivala i donosila loše odluke. Šta je u njoj Darsi video tačno, meni svakako nije jasno. Priča ima par dinamičnih i originalnih likova koji dobiju priliku da se razviju (poput gospodina Beneta, koji mora da je bio navrndeda doktoru Hausu), ali karakter koji nosi priču pati od klasičnog „sindroma glavnog lika”, a to je da priču zapravo i nema. Ime aludira na dva glavna lika, mada pre na jednog nego drugog – Darsi je možda gord, ali sa razlogom. A Lizi – Lizi je prepuna predrasuda donesenih bez ikakve promišljenosti, kako loših tako i dobrih, i pritom nosi crtu gordosti zbog koje odbija na dve stotine i sedamdeset strana da shvati da nije u pravu. Jasno mi je  otkud  popularnost ove knjige u devetnaestom veku, ali danas, sem po stilu pisanja, ista priča se može naći u mnogim vikend romanima. Možda sam promašila neku veliku poentu, možda zaista postoji gorespomenuti gen kod žena koji se meni negde zaturio, ali knjiga kao knjiga je na mene ostavila utisak koliko i dve preostale Benet sestre (čijeg postojanja se više niko više ni ne seća dok se dođe do kraja knjige – ni čitaoci, ni njihove sestre, a kanda ni Džejn Ostin). Naravno, ne želim da umanjim njenu lepotu i značaj koji je sama Ostinova donela svome dobu, ali smatram da je, danas, knjiga prosto prefavorizovana i smatra se za delo koje mora da se voli jer je, eto, to je Velika Elizabet Benet!

Film

Preuzeto sa cinemagogue.com

Preuzeto sa Cinemagogue.com

Redak je slučaj kad prvo pogledam film, a onda pročitam knjigu, a gotovo je jedinstven da mi se film svidi više od knjige. Ovo je taj jedan u milion. Ne jer je film toliko dobar, već jer je prosto jako rastegnutu priču lepo skupio, dao joj okvir, lepe glumce i lepštave haljine koje odvlače pažnju od samih dešavanja koja, zapravo, ni ne postoje. Uz par lepih kadrova i zaista jaku ekipu glumaca, priznajem da mi se film svideo jer je neobavezan, neopterećujuć, lepršav i jednostavan, baš kao što nam svima treba poneko kišno popodne uz šolju čaja. Možda je šteta što Džejn nije živela vek kasnije da svoju priču direktno sama ekranizuje, a ne da troši papir i pero. Za likove su dobro odabrani glumci (bar za verziju iz 2005. koju sam ja gledala. Nisam se posvetila BBC-evoj mini seriji koju svi hvale – mada, opet, hvale i knjigu…).  Kira Najtli je dobro odigrala vrcavu i ne preterano posebnu Lizi Benet. I tako se Lizi zaljubljuje u fatalnog Darsija i oni na zelenim poljima Engleske priznaju uzajamna osećanja i želju da se nikada ne razdvoje… Izvinjavam se ako vam uništavam kraj, ali nemojte se praviti da ga niste znali. Svi smo ga znali od prvog kadra, odnosno stranice. To je bio jedini logični sled događaja, a da nema zombija.

Vlog (aka video blog)

Od vrha, u smeru kazaljke na satu: Lidija, Džejn, Lizi i Šarlot. Preuzeto sa www.momversation.com

Od vrha, u smeru kazaljke na satu: Lidija, Džejn, Lizi i Šarlot. Preuzeto sa Momversation

Ah, čari dvadeset i prvog veka! Znali smo da YouTube donosi instant zvezde i dobre pevače na površinu, ali da iznese klasično delo u vidu vloga?  Verujem da većina akademika prevrće očima. Ni meni nije bilo mnogo jasno o čemu je reč kad sam se susrela sa The Lizzie Bennett Diaries po prvi put – zašto riđokosa devojka koja malo previše glumi priča priču od Džejn Ostin? A onda sam skapirala da Ešli Klemens, odnosno glavna glumica, i jeste prenela Lizi najbolje od svih – Lizi jeste prenaglašavala sve i posmatrala stvari isključivo iz sopstvenog ugla i zato je forma dnevnika savršena za ovo delo.

Ipak, to nije samo dnevnik – u njega, odnosno pred kameru, se ubacuju i drugi likovi, od Šarlot, najbolje prijateljice, preko sestara Džejn i Lidije, pa sve do Darsija, Binga, njegove sestre i ostalih. I, što je najbolje, ti likovi daju svoju priču. Onaj ko je pisao The Lizzie Bennett Diaries se svakako potrudio da promisli šta je zapravo bilo u glavama svih tih likova, kako su oni percipirali Lizi i koje su njene vrline i mane, vrlo zapostavljene u knjizi. I možda je to moja greška jer nisam imala volje da sama o tome razmišljam, ali nije ni horda obožavateljki Lizi Benet, a njen lik se uzima zdravo za gotovo. U vlog verziji likovi nisu promenjeni, samo su sjajno zaokruženi u prave ljude i prebačeni u moderno doba, pa je tako Lizi na  studijama masovne komunikacije, Lidija beži u Vegas, a Lizi i Džejn budu zaglavljene u kući Binglija (odnosno u vlogu nazvanog “Bing Li”) ne zbog groznice, nego zbog renoviranja kuće. Dobije se slika kako Lizi nije samo tu kao predmet Darsijeve ljubavi i kao lik koji služi da ima romantičnu priču, već da je ona lik sa svojim životom, svojim studijama, svojim poslovima i introspekcijama, kome se prosto usputno dešava ljubav – što sve neodoljivo podseća na, pa, stvaran život.

Verujem da će se dosta ljudi naći uvređenim mojom kritikom knjige, a  neki naći zatečenim činjenicom da YouTube seriju urađenu u klipovima od po ne-više-od-6-minuta stavljam ispred velikog klasika i spomenika kulture. Ali, desi se omaška u univerzumu, pa prosto neko toliko simpatično odradi klipove da oni dostignu popularnost kultne knjige. Svako ima pravo na svoju viziju, svako ima pravo da tu viziju predstavi i da čeka da vidi da li će se publika okupiti. Ni ne očekujem da svi obožavaju vlog seriju ili misle da je film dobra adaptacija knjize – buduće generacije  će i dalje Gordost i Predrasudu uzimati bez pitanja kao klasik i favorit, nešto za šta se podrazumeva da se voli, ali mislim da je bitno da ostanemo otvorenog uma i damo šansu i drugim medijima koji se polako probijaju u modernom dobu. Nije sve tako loše. Ima i onog krajnje zabavnog.

Jer, ko zna, možda vam se svidi baš indijska verzija priče…

1 komentar

  • Jelena says:

    Apsolutno se slazem sa svim sto si napisala! Zelela sam oduvek da procitam ovaj roman zbog glasa na kojem je, ali evo tek sad mi je pao saka.Pocela sam da ga citam pre dva tri dana, sa izvesnim uzbudjenjem. I evo, ostalo mi je jos nekih 150 strana ocekivanja da cu otkriti poentu, a upravo naslucujem ono sto si rekla , da je ceo roman ” preganjanje oko udaje” . Osim sto zaista lepo pise, mada po mom misljenju nista spektakularno, tema i cela prica su potpuno prosecne i ne drze paznju jer se prica vrti u krug. Cini mi da ce biti borba sa ovih 150 strana, pa sam zato odlizila knjigu sa strane i krenula da trazim komentare i kritike cisto da proverim svoj licni utisak. A utisak je upravo “Prefavorizovano”!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *