Get Out – horor rasizma

Zašto rasizam nije uvek netolerancija i zašto je Get Out možda jedan od najboljih debitantskih filmova.

U godini u kojoj izlaze nastavci nekih od najvećih filmskih franšiza (Mumija, Osmi putnik, Ratovi zvezda, Planeta majmuna, Slagalica strave…), Džordan Pil odvažio se da publici ponudi nešto sasvim drugačije, a bogami i relevantnije. S obzirom na to da je Get Out Pilov rediteljski prvenac (ali kakav prvenac!), to njegov potez čini još hrabrijim. Džordan Pil se tokom svoje dosadašnje karijere bavio komedijom, a verovatno je najpoznatiji po skeč komediji Key & Peele, čiji je jedan od dva autora i glavna glumca – drugi je Kigan-Majkl Ki. U ovoj seriji Ki i Pil bavili su se vrlo širokim spektrom tema koje su neretko bile i socijalno angažovane, pa s jedne strane ne čudi da je tema Pilovog prvog filma, čiji je on i scenarista, rasizam prema Afroamerikancima. S druge strane, pak, veliku zainteresovanost izazvalo je to što je Get Out najavljen kao horor film. Pored tematike filma i njegovog autora, ovakva žanrovska odrednica veoma je pobudila !Kokoškinu radoznalost.

Zašto komičar snima horor?

U iskušenju smo da na ovo odgovorimo sa „Zašto da ne?”, ali ponudićemo bolje objašnjenje. Iako na prvi pogled možda ne deluje tako, horor i komedija imaju štošta zajedničko. Jedna od glavnih namera oba ova žanra je izazivanje specifičnih reakcija publike – od horora se očekuje da vas na neki način uznemiri, od komedije da vas nasmeje. U vezi sa tim, horor i komedija uglavnom imaju reputaciju lake zabave, filmova čija je uloga ispunjena, ukoliko željenu reakciju izazovu. Međutim, upravo zbog te privlačnosti ovih žanrova široj publici, oni se mogu u vidu metafora, satire ili na neki drugi način iskoristiti za približavanje različitih socijalnih, antropoloških i psiholoških pitanja. Mogu vas naterati da se zapitate zašto je to što ste gledali toliko smešno (ili uopšte nije) ili zašto vas je toliko uznemirilo (ili nije nimalo) i tako prenesu ozbiljniju poruku ili ukažu na neki važan društveni problem. Stoga možda i ne treba toliko da čudi žanr koji je Džordan Pil, kao neko o kome se prvenstveno govori kao o komičaru, odabrao, već motivaciju za ovakvu odluku treba potražiti u temi kojom se film bavi. Da odabir horora kao žanra kojim se prenosi poruka o nekoj vrsti diskriminacije i neravnopravnosti nije tako neuobičajen govori to da kao inspiraciju za Get Out Pil navodi Rozmarinu bebu i Stepfordske supruge (oba filma su inače adaptacije romana Ajre Levina), filmove koji se, između ostalog, bave neravnopravnošću polova i kao i Get Out pokušavaju da vam predoče sasvim realne strahove sa kojima se neki ljudi svakodnevno suočavaju.

S obzirom na „ozloglašenost“ horora i komedije kao žanrova i njihovih drugih zajedničkih karakteristika, pojava horor-komedija kao filmova koji su uglavnom parodije na već postojeće filmske i literarne horore ili neke horor klišee, mogla je biti očekivana. Međutim, osim parodija, izdvajaju se i horor-komedije čiji cilj nije ismevanje, već se komični element koristi kao satira koja pojačava poruku filma i često je znatno suptilniji nego u parodijama. Tako se i u Get Out, osim povremenih neposredno komičnih scena, nalaze i neke pomalo bizarne za koje niste sigurni da li je očekivana reakcija smeh ili strah, što i nije iznenađujuće imajući u vidu dosadašnju karijeru Džordana Pila.

Get Out

Glavni lik filma Get Out Kris Vašington (Danijel Kaluja) je fotograf afroameričkog porekla koji je u vezi sa belkinjom po imenu Rouz Armitidž (Alison Vilijams). Njih dvoje prvi put odlaze u posetu Rouzinim roditeljima kod kojih treba da provedu vikend i Kris je pomalo nervozan zbog toga, iako ga Rouz uverava da njeni roditelji nipošto nisu rasisti, toliko da bi njen otac glasao za Baraka Obamu i treći put da je mogao. Kada par stigne u kuću Armitidžovih vrlo brzo i sam Rouzin otac spominje svoje političko opredeljenje i generalno je vrlo prijateljski nastrojen. Iako je zbog neprijatnih pokušaja Dina Armitidža (Bredli Vitford) da bude kul atmosfera pomalo neprijatna, čini se da je Kris vrlo dobrodošao, mada su dvoje članova posluge tamne boje kože – Džordžina (Beti Gejbrijel) i Volter (Markus Henderson), koji se ponašaju vrlo hladno i mehanički, prvi nagoveštaj čudnih zbivanja u kući Armitidžovih. Večeri se pridružuje i Rouzin brat Džeremi (Kejleb Lendri Džouns), koji se za razliku od svojih roditelja ne trudi da bude previše ljubazan prema sestrinom dečku. Nervoza koju je Kris osećao pred upoznavanje Rouzinih roditelja dan po njihovom dolasku se pokazuje opravdanom – Armitidžovi organizuju zabavu na kojoj su svi gosti izuzev jednog imućni belci koji su preterano ljubazni prema glavnom liku i zanimaju se za „njegovo afroameričko iskustvo“. Misterija se samo još više produbljuje kada Kris uspe da uslika Logana (Lejkit Stenfild), jedinog tamnoputog gosta na zabavi i sliku pošalje svom najboljem prijatelju Rodu (LilRel Haueri) koji zahvaljući tome što radi za TSA (Transportation Security Administration) saznaje da je Loganovo pravo ime Endru i da se vodi kao nestao. Ovo je otprilike sve što treba da znate o radnji filma pre nego što ga odgledate, ako vas zanima šta je to toliko misteriozno i strašno u vezi sa posetom devojčinim roditeljima i zato – nemojte gledati trejler, iako ne otkriva sasvim obrt, mnogo toga spojluje.

Alison Vilijams tvrdi da je Danijel Kaluja odličan glumac, a mi se slažemo. Preuzeto sa imdb.com.

Džordan Pil je izjavio kako je želeo da Get Out bude film koji morate odgledati dva puta kako biste uspeli da primetite sve nagoveštaje obrta. Oni zaista i jesu prisutni u vidu usputnih komentara već od kada Armitidžovi pokazuju Krisu svoju kuću, a ravnoteža između toga da se štošta nagovesti i sve tek pravovremeno otkrije, koju su Pil kao scenarista i glumci svojom izvedbom postigli, ukazuje na veliko umeće. S jedne strane, na ovaj način se održava napetost u filmu, a sa druge, publici se daje dovoljno vremena da pojedinačne scene i delove dijaloga razmotri same za sebe (iako bez obzira na to suptilni nagoveštaji lako promaknu pri prvom gledanju), a ne samo u kontekstu krajnjeg rešenja misterije, koja je jedna velika metafora.

Osim ovom napetošću i horor atmosferom koja vlada većim delom filma, mada je u obliku fizičkog nasilja prisutna tek na samom kraju (za razliku od velikog broja savremenih horor filmova koji se, čini se, takmiče u tome koji će biti gnusniji), Get Out impresionira i svojom slojevitošću. U razgovoru Krisa i Rouzine majke Misi saznajemo da je njegova majka poginula u saobraćajnoj nesreći dok je on bio dete. Kris oseća veliku krivicu zbog toga što je sedeo kod kuće dok se to dešavalo i nije pozvao pomoć, iako je bio svestan da je njegova majka odavno trebalo da bude kod kuće – veruje da je možda mogla da preživi da je hitna pomoć poslata na vreme. Nešto kasnije vidimo scenu Roda koji sedi kod svoje kuće i ništa ne preduzima, iako se već ozbiljno zabrinuo za Krisa koji se kod Armitidžovih zaista našao u opasnosti.

Kako da mu ne bude sumnjiv tip iz Bruklina koji se tako oblači? Preuzeto sa cinemaclock.com.

Rasizam nije samo netolerancija

Kao što smo već rekli, Get Out se bavi rasizmom uperenim protiv Afroamerikanaca, ali klasičnim primerom rasističkog postupka može se smatrati samo jedna scena na početku filma. Na putu do Rouzinih roditelja Kris i Rouz, koja je na vozačkom mestu, kolima naleću na jelena i kada stigne policija koju su pozvali, policajac traži lična dokumenta i Krisu, iako on nije vozio, a Rouz ga ljutito brani. Međutim, čak i ova scena je tu verovatno da bi ukazala koliko se Rouz temeljno trudila da zasluži Krisovo poverenje (naročito se tako čini kada on prokomentariše kako je njena reakcija bila vrlo seksi), a ne toliko radi prikazivanja rasističkog ponašanja organa reda i zakona.

Ono što je važnija tema filma i o čemu se ne govori dovoljno jer se često ne smatra rasizmom ogleda se u preterano ljubaznom ponašanju Armitidžovih i njihovih gostiju na zabavi. To što neko mnogo voli da ističe da je glasao za Obamu i interesuje se za nečije „afroameričko iskustvo“, ma koliko umelo da bude dobronamerno (spojler: u ovom filmu baš i nije) ne menja činjenicu da ta osoba gleda drugačije na nekoga ko ima drugačiju boju kože. Odsustvo rasizma nije prosta tolerencija nekoga čija je koža tamnija od vaše, već shvatanje da tu osobu ne čini njegova ili njena boja kože. Kao što i sam glumac Danijel Kaluja kaže, takvim napadnim i veštačkim ljubaznim ponašanjem pokazujete da nečiju boju kože smatrate primarnom karakteristikom te osobe, što, iako je manje agresivno od rasističke netolerancije, i dalje predstavlja diskriminaciju. Vrlo dobar primer ovakvog tipa diskriminacije, ali po osnovi seksualne orijentacije, je i Kijev i Pilov skeč Gay Wedding Advice.

Ovo površno gledanje na ljude tamne boje kože verovatno je najbolje predstavljeno likom Džima Hadsona (Stiven Rut), oslepelog kritičara umetnosti – ako niste gledali film, upozoravamo da sledi veliki spojler. Džim, kao i svi gosti na zabavi Armitidžovih, tu je da se nadmeće za transplantaciju sopstvenog mozga u Krisovo telo. Za razliku od većine ostalih koji ovo žele jer misle da će tako postati fizički nadmoćniji, zdraviji ili prosto više kul, Džim, koji nije oduvek bio slep, samo želi Krisove oči, kako bi time dobio i Krisov fotografski talenat. Iako se može metaforički reći da neko ima „dobro oko“, jasno je da nije doslovno dovoljno imati samo dva kvalitetna organa vida da bi neko bio dobar fotograf. Iako je za Džima Hadsona boja Krisove kože irelevantna, on i dalje njegov talenat svodi na fizički atribut – slično kao što ostali klijenti Armitidžovih očekuju da će posedovati osobine svojih nevoljnih „donatora“ čim se nađu u njihovim telima (mada u njegovom slučaju metafora može imati i opštije značenje i ne odnositi se nužno samo na rasizam prema Afroamerikancima).

Alternativni (i kontroverzniji) kraj

Ako niste još gledali film i ne volite spojlere, savetujemo da preskočite ostatak teksta i obavezno mu se vratite nakon što film pogledate. Naime, kontroverza koju je film Get Out izazvao mogla je da bude još veća da se Džordan Pil držao kraja koji je prvobitno imao na umu. U originalnoj verziji Kris je trebalo da ubije sve članove porodice Armitidž, pa čak i Rouz, ali bi za to snosio posledice. S obzirom na požar koji je u kući izbio prilikom borbe između Krisa i Džeremija, svi dokazi bi bili spaljeni, a niko ne bi poverovao u Krisovu ludu priču o porodici koja transplantuje mozgove belaca u tela crnaca. Ovakav kraj, naravno, šalje vrlo jasnu poruku o odnosu pravnog sistema prema Afroamerikancima koja je samo nagoveštena u sceni sa policajcem. Mada, verovatno je da je i podsmevanje kojem je Rod izložen kada zatraži pomoć u policijskoj stanici manje suptilna poruka, naročito s obzirom na to da su detektivi kojima se obraća tamnoputi. !Kokoški je ipak drago da misli da kraj koji smo gledali ostavlja nadu u uspeh borbe protiv rasizma i da nije sve tako crno (igra reči nije namerna).

 

    Leave a Reply

    Your email address will not be published. Required fields are marked *