Gala Čaki i misterija napolitanki

Gde se trenutno nalazi i kakva je srpska moderna umetnost najbolje se vidi u radu ove istaknute umetnice. Dame i gospodo, Gala Čaki.

intervjucaki3

© Srđan Đurić

K!K: Kokoška voli Bouvija i Peti Smit, a ko su tvoje životne inspiracije i na koji način su uticali na to što si danas?

Gala Čaki: Životna inspiracija je isuviše moćan pojam, da bih podvodila pod njega neke ljude koji su uticali na moj sistem razmišljanja. Iako je svaka jedinka tkanost odnosa sa ljudima, slikama, zvukom, to nije moja definicija bića. Ja se krećem ka sebi kao konačnom cilju. Ne volim poput Kokoške Bouvija, Peti Smit, jer oni nisu tu da bi se voleli, već da bi produbili naše sisteme razmišljanja. Da li je jednoj kokoški zaista potrebna inspiracija da bi bila kokoška?

Da li jetrena pašteta postoji bez jetre?

K!K: Da li džem od kajsija postoji bez kajsija? Da li narodna muzika postoji bez naroda?

K!K: Naravno da ne jer ne znamo ni da li je paštetama potrebna praseća jetra da bi uopšte postojale niti odgovore na iole dokonija pitanja, ali da li ipak postoji neko ko je uticao na tebe više od ostalih? Na tvoj svet, na tvoj život ?

Gala Čaki: Trenutno me dotiče Emil Sioran (Emil Cioran), rumunski filozof, sa sistemom razmišljanja koji me opseda. Zahvaljujući njemu ja dobijam odgovore na svoja postavljena pitanja. Taj odnos Siorana i mene je više od doticanja. Ljudi poput njega prodiru u mehanizam mog pogleda na svet, kako bi me učvrstili u odbijanju i nepristajanju na postavljenu stvarnost. Bez ovog mislioca mislim da nikada ne bih postala svesna svojih jada i obaveze da im se posvetim. Emil nije inspiracija, on je samo jedan mali elemenat mog sistema razmišljanja, koji postoji da bi mene izgradio.

Dejvid Linč radio kasting za svoj prvi film kod Sioranovog frizera

Dejvid Linč kao da je radio kasting za svoj prvi film (prim. aut. Eraserhead) kod Sioranovog frizera

K!K: Bila si u situaciji u kojoj si dobila stipendiju koju nisi mogla da iskoristiš zbog odsustva državne pomoći – kako se boriti za umetnost kad nije isplativa, kad nemaš podršku drugih, kad ne deliš vrednosti „plati pa se klati“ sistema? Zašto bi iko želeo da bude umetnik ukoliko nema nikakvu korist za to osim lične satisfakcije kojom, složićeš se, ne možeš da platiš račun za struju niti da kupiš napolitanke?

Gala Čaki: Stipendija Ruth Katzman fondacije nije iskorišćena iz tog razloga. Obraćanje državi putem medija je bilo ekvivalentno isticanju važnosti mladih koji se trude da u ovoj zemlji učine neke pomake u poljima stvaralaštva. Znate, mogućnosti su brojne, ponekad se one pojave kao veliki talas, koji nije moguće preplivati odjednom. Sistematičnost iskorišćavanja mogućnosti koje su nam date je izuzetno važna za gradnju jednog stvaraoca. U tom trenutku sam bila s jedne strane okružena brojnim mogućnostima za svoje usavršavanje, a s druge strane sam bila okružena ljudima koji su u mogućnosti da mi pomognu, a ne pomažu. Bio je to krik! Glasan i bolan krik stvaraoca, jer niko ne uviđa njegovu vrednost. Takvi krikovi su neophodni, jer me nagone da budem bolja! I šta uopšte znači podrška drugih? Da li zaista ikada imamo podršku drugih ljudi, ako nismo uvereni u sopstvenu mogućnost i htenje?

K!K: U projektu „Odnosi“, putuješ stazama svoje psihe i tražiš tragediju, „ubijaš“ sebe u potrazi za unutarnjom beskonačnošću naspram spoljne svakidašnjice. Šta želiš da stvoriš umetničkim kinjenjem sebe?

Gala Čaki: Moj cilj jeste da uvećam moć sopstvenog izbora, a to mogu jedino ako smanjim determinizam na svaki mogući način. Protivljenje ograničenjima prirode je najdublji izraz ljudskog duha, kojim jedan stvaralac pretvara sudbinu u lepotu. Tragedija je ta koja podučava pojedinca da misli sopstvenu slobodu i da na toj osnovi dela. Estetska dijalektika pomiruje sudbinu i lepotu, te zato lepota ima tragičnu auru, a uživanje publike u njoj način je prihvatanja sudbine bez olajavanja.

K!K: Uzevši tvoj likovni opus u obzir, u kljun nam prvo pada termin „prostor”. Deluje kao da želiš da razbiješ tok stvaranja umetnosti ukazujući na audio-vizuelno-motorne elemente i umetnika približiš ljubitelju umetnosti. Da li jeprema tom rezonu, umetnost uopšte moguće videti van galerija, muzeja, pozorišta i koncertnih hala?

Gala Čaki: Tok stvaranja umetnosti se ne može razbiti samim ukazivanjem na audio-vizuelno-motorne elemente. Igra sa ovim elementima je na zavidnom nivou kod brojnih stvaralaca, tako da nisam mišljenja da je moj vid izražavanja poigravanje sa samim tokom stvaranja umetnosti. U mom stvaralaštvu ti elementi su neophodni, iz razloga što stvaram sopstveni svet, drugačiji od nama postavljenog. Cilj mog rada je dovođenje u pitanje logike stvarnosti, a to ukazuje na svest o drugoj stvarnosti. Svojom umetničkom sintezom ja nastojim da ostvarim novu, različitu, do sada neviđenu stvarnost – plemenitu, senzibilnu, uzbudljivu i visoko estetizovanu. Stvaranje novog sveta nema za cilj približavanje ljubitelja umetnosti umetniku, već je usmereno na emotivno obogaćivanje posmatrača. Ako ste vi kao stvaralac otvoreni, postoji mala mogućnost da se i u samom posmatraču otvore neke bergsonovske fioke.

Stvaralaštva i njegove granice prostiranja ne zavise od postavljenih prostora u kome se oni daju, prikazuju, gledaju. Za moj rad je važan prostor, jer je moj rad tkanost boje i zvuka određenog osećanja i kao takav on mora biti pročišćen od trivijalnih elemenata određenih izlagačkih prostora. Moje nastojanje je da oslikam čitam prostor, ne doslovnim slikanjem po zidovima, već da svoju maštu prenesem na celokupni dati prostor, kako bi se granice postavljenog i prostora izgubile. Ono što ja osećam nema jasnu formu.

Stvarati nije pasivnost, tako da ni sam stvaralac ne može biti pasivan, ako pomera granice drugih umova. Zar to nije jedna monumentalna aktivnost, koja vodi ovo čovečanstvo?

K!K: Svi tvoji dosadašnji intervjui naglašavaju tvoju prebogatu biografiju: prvi si student u istoriji koji je završio dva master studija za godinu dana na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, jedina si osoba sa ovih prostora koja je izlagala u najstarijoj zgradi i crkvi u Amsterdamu, jedina sa ovih prostora koja je oslikala mural u starom delu grada Namir u Belgiji, najmlađa i jedina osoba iz Srbije čiji će radovi biti u budućem Muzeju savremene umetnosti u Dohi… A ipak svoje stvaralaštvo tražiš u svojoj psihi, šta ipak presudno utiče na tvoju umetnost – formalno ili neformalno obrazovanje?

Gala Čaki: Samo obrazovanje, bilo ono formalno ili neformalno nije u vezi sa stvaralaštvom. Moja težnja da se usavršim do najdaljih granica obrazovanja postoji iz razloga što vodim računa o zapamćenosti. Iz razgovora sa jednim profesorom sam došla do zaključka koliko zapravo naših pisanih reči, naših likovnih radova nas nadživi? Ovo pitanje se ne odnosi na umetničku vrednost naših radova, već na razmišljanje o samoj dostupnosti i sačuvanosti našeg rada. Kroz različite stupnjeve obrazovanja vama se pruža mogućnost za spoznavanjem rada iz mnogih uglova, a to svakako jeste cilj, obogaćivanje samog stvaralaštva. Moje biće jeste dvolično, satkano iz jednog bića koje je izuzetno sistematično, te otuda i potreba za tim formalnim obrazovanjem, a sa druge strane je satkano od same emocije i igre.

K!K: Slika ne postoji bez crteža, i tu kao da praviš analogiju sa ljudskom psihom. Kao slike, prenatrpani smo bojama i stereotipima i zbog njih ne vidimo šta sve „krijemo“. Da li si ti u potrazi za ljudskim kvalitetima kao što su tvoje slike u potrazi za crtežima?

Gala Čaki: Da li smo zaista pretrpani bojama? Ja bih volela da i drugi ljudi odišu lepotom samih boja. Nečija lepota jeste samo u boji, a nečija samo u crtežu. Moje slike nisu u potrazi za crtežima, one su im ekvivalentne. U jednom svom radu ja sam samo nastojala da otkrijem tu slojevitost svog rada, jer sam mišljenja da ona nije vidiljiva svakom oku. Ja jesam u potrazi za ljudskim kvalitetima, ali i svojim. Tek kada budem spoznala sopstvene kvalitete i nekvalitete, pružiće mi se mogućnost da spoznam tuđe. Ako mi ne odišemo složenošću, kako možemo spoznati složenost drugih bića?

Pitanje je da li uopšte nešto krijemo, ili se postavljamo kao da krijemo? Kopati po sebi jeste hrabrost, koja nije data svakom. Preuzimanje brojnih maski ne znači da se unutar nas krije bogatstvo.

K!K: Kako razumeš trenutno stanje umetnosti u Srbiji, to što si prihvaćenija „u tuđini“ i nekrofiliju modernog sveta čiji muzeji savremenih umetnosti obožavaju tvoje slike nastale nakon teških životnih događaja?

Gala Čaki: Vrlo je jednostavno. Prihvaćenost, tačnije mogućnost izlaganja u inostranstvu je prisutna iz razloga što sam pronašla ljude, čije veličine dozvoljavaju razvitak mog stvaralaštva. Mišljenja sam da pravo spoznavanje mog stvaralaštva jeste dato samo nekolicini ljudi, koji ne posmatraju moj rad na takav način. Ono što je meni važno jeste poštovanje moje iskrenosti u stvaranju, a to nekako nije prihvaćeno kod nas. Iskreno, uopšte ne razmišljam o postavljenom odnosu Srbije i inostranstva, već samo radim i pronalazim ono što je dobro za razvoj mog stvaralaštva.

K!K: Koja je tvoja dalja želja za edukacijom? Gde bi najviše volela da izlažeš? Gde možemo da te vidimo sledećeg puta? Koji je tvoj krajnji profesionalni umetnički cilj? Trenutni projekti?

Gala Čaki: Jedino što me interesuje jesu granice mog uma, tačnije njihovo prelaženje. Da bih to postigla moram igru prevesti na taj nivo. Iz ovoga sledi da je odgovor na postavljena pitanja samo dosezanje igre, koja će odvesti stvaralaštvo u jedan drugi smer. Trenutna gradnja me izluđuje, jer sam rasuta. U toj rasutosti se rađaju drugačija dela, no da li su ona vredna pažnje, to ću još videti. Nemam vremena ni da razmišljam o učinjenom, samo idem, nešto me vodi. Za nekih desetak dana idem na Internacionalni simpozijum u Dubaiju, gde ću predstavljati po prvi put sebe i našu zemlju, zatim nakon toga idem na Internacionalni simpozijum na Cresu. Nakon aprila sledi maj, kada idem u Sloveniju i, nadam se, u Nemačku. U junu sam pozvana u Mađarsku, jul i avgust još uvek nisu definisani. U oktobru me čekaju Bijenale slika na Siciliji, zatim Kina i Njujork. Još uvek ne znam da li sam u mogućnosti sve ovo da ispratim, ali se nadam da ću većinu ispratiti u najboljem smislu.

Preuzeto sa: http://www.galerieshortcuts.com/2013/10/fresque-de-gala-caki.html

Preuzeto sa: http://www.galerieshortcuts.com/2013/10/fresque-de-gala-caki.html

Sve fotografije preuzete sa: https://www.behance.net/galacaki, za više kontakta sa Galom posetite: http://www.galacaki.com/

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *