Frojd o homoseksualnosti

Frojd je još 1935. imao jasno definisan stav po pitanju homoseksualnosti. Svoje stručno mišljenje izneo je u ovom pismu upućenom jednoj majci zabrinutoj za svog sina.

U ranom 20. veku, sve do seksualne revolucije 60ih, vladalo je vreme takozvane konverzivne terapijepopularne terapije u kojoj se nastoji da se homoseksualac preobrati u heteroseksualca, na niz krajnje neprijatnih i često bizarnih načina.

Na vrhuncu svoje popularnosti bio je takođe i otac psihoanalize, Sigmund Frojd. Nasuprot ovom poslednjem kriku mode u psihijatrijskoj praksi, Frojd je ostao čvrsti pobornik biseksualnog modela seksualnosti. Ovaj model postulira da svi ljudi svoj seksualni razvoj počinju od biseksualne osnove, budući da svaki pol fizički i psihički sadrži deo suprotnog pola. Potom bi se vremenom taj neodređeni libido oblikovao pod uticajem sredine i usmeravao ka jednom polu, uglavnom suprotnom.

Stoga je Frojd bio jedan od retkih psihijatara svog vremena koji homoseksualnost nije kriminalizovao, gledao kao bolest ili izvitoperenost prirode. Svoje stavove on pojašnjava u sledećem pismu:

6a0120a69a468c970c01a73dbce9d2970d


9. april 1935.

Draga gospođo _________,

Iz Vašeg pisma sam zaključio da Vam je sin homoseksualac. Zanima me zašto ste namerno izbegli ovaj izraz dok ste ga opisivali. Homoseksualnost zasigurno nije prednost, ali nije ni nešto čega se treba stideti, nikakav greh, nikakva degradacija. Ne može se klasifikovati kao bolest. Mi je smatramo varijacijom seksualne funkcije. Mnogi ugledni pojedinci u antičkim i modernim vremenima bili su i jesu homoseksualci, a među njima je i nekoliko najvećih ljudi u istoriji (Platon, Mikelanđelo, Leonardo da Vinči, itd). Izuzetno je nepravedno kriminalizovati homoseksualce – a i okrutno. Ako mi ne verujete, pročitajte knjige Havelok Elisa.

Kada od mene tražite pomoć, pretpostavljam da mislite na to da li mogu da eliminišem njegovu homoseksualnost i učinim ga heteroseksualnim. Odgovor je, opšte gledano, da ne možemo tako nešto da obećamo. Iako u nekim slučajevima mogu da se uspešno podstaknu nerazvijene heteroseksualne bakterije, koje postoje u svakom homoseksualcu, u većini slučajeva to više nije moguće. Bitno je pitanje starosti i drugih svojstava individue. Rezultati tretmana se ne mogu predvideti.

Ono što psihoanaliza može da uradi za vašeg sina je nešto sasvim drugo. Ako je nesrećan, neurotičan, inhibiran u socijalnom životu, razdiru ga konflikti, analiza može da mu pruži mir, sklad i ponovno funkcionisanje, nezavisno od toga da li će ostati homoseksualac ili ne. Ukoliko odlučite da ga ipak podvrgnete psihoanalizi – mada očekujem da nećete – morao bi da dođe kod mene u Beč. Ja nemam nameru da odlazim odavde. Međutim, nemojte zaboraviti da mi pošaljete svoj odgovor u svakom slučaju.

Iskreno Vaš i sve najbolje,
Frojd

P.S. Nije mi bilo teško da pročitam Vaš rukopis. Nadam se da Vama moje pisanje i engleski neće pasti teže.


o-SIGMUNDFREUDLETTER-570

o-SIGMUNDFREUDLETTERBACK-570

Navedeno pismo došlo je pukim slučajem 1951. u ruke naučnika Alfreda Kinzija, čuvenog po prvim velikim studijama seksualnosti kod ljudi.

Dragi doktore Kinzi,

Ovim putem vam prilažem pismo jednog velikog i dobrog čoveka, koje možete zadržati.

Jedna zahvalna majka

Biće potrebne godine nakon Frojdove smrti da se izbore prava za homoseksualnu populaciju i da, tek relativno skoro, homoseksualnost u potpunosti bude izbačena iz psihološkog priručnika mentalnih bolesti, DSMIV.

Pismo preuzeto sa sajta Letters of Note

    Leave a Reply

    Your email address will not be published. Required fields are marked *