Frankenštajn: stvarnost u pozadini fikcije

Roman Meri Šeli već dva veka unazad predstavlja neiscrpan izvor inspiracije. Ali, znamo li šta je poslužilo kao nadahnuće za njegov nastanak?

Oživljavanje čudovišta, scena iz prvog filma 1931.

Oživljavanje čudovišta u prvom filmu 1931. godine

„Živo je!“ manično ponavlja  doktor Viktor Frankenštajn u legendarnoj filmskoj sceni u kojoj je udahnuo život svom užasnom čudovištu. Naravno, Frankenštajn ove reči nikada nije zapravo izgovorio u knjizi, niti je scena oživljavanja dramatična sa munjama i gromovima. Uopšte, način na koji je doktor Frankenštajn uspeo da oživi čudovište nikada nije eksplicitno opisan u knjizi Meri Šeli. Postoje samo naznake toga da je koristio elektricitet, na osnovu njegovih promišljanja o galvanizmu – popularnom pravcu u nauci Šelinog doba o čijim se implikacijama naširoko razglabalo.

Ni u stvarnosti nikada nije manjkalo naučnika sklonim kontroverznim eksperimentima, zbog kojih su propatile mnoge životinje, ali i sami naučnici. Zbog toga vas verovatno neće začuditi kada vam kažemo da je kroz istoriju nauke bilo čak par pametnjakovića koji su drmusali strujom leševe. Neka od imena su Endru Ure, Karl Avgust Vajnhold i Alfred Hoh. Međutim, naša priča počinje još ranije…

Ne igrajte se strujom

437px-Luigi_Galvani_oil-painting

Luiđi Galvan bio je čovek već čuven po svojim eksperimentima. Njegova opsesija strujom počinje oko 1780. kad je u toku jednog ispitivanja varnica slučajno pala na nogu mrtve žabe, koja je na njegovo zaprepašćenje istog momenta refleksno poskočilaEl-galvanismo-y-la-reanimacion-de-cadaveres-3.

 

Ipak, ovo nije priča o njemu.

Đovani Aldini (1762-1834) nastavlja koracima svog gorepomenutog ujaka u eksperimentima sa strujom i upravo je on taj koji se smatra najpribližnijim pravim pravcatim doktorom Frankenštajnom.

U vremenu kad je nauka bila relativno nova i mlada, stoga moderna i trendi, javnost je njom bila il’ zgađena il’ fascinirana, ali u svakom slučaju gajila je izvesno strahopoštovanje. Prepoznajući potencijal svoje profesije, naučnici su se ponašali kao svojevrsni mađioničari izvodeći trikove pred skeptičnom publikom, trudeći se da izazovu uzbuđeno „uuu“ i „aaa“. Bavljenje naukom podrazumevalo je izvestan osećaj za šoubiznis i dozu teatralnosti – veštine koje je Đovani Aldini, po svemu sudeći, posedovao.

Sve slike Aldinijevih eksperimenata preuzete su sa www.documentingreality.com

Sve slike Aldinijevih eksperimenata preuzete su sa www.documentingreality.com

Aldini je bio čuven po svojim javnim demonstracijama sa naelektrisanim koprcajućim lešinama životinja. Njegovi performansi bili su prave pravcate senzacije o kojima je štampa oduševljeno pisala. A zatim, Aldini odlazi korak dalje- umesto eksperimenata na životinjama, odvažuje se na eksperimente na ljudima.

Međutim, naleteo je na problem: u Bolonji, gde je bio profesor na univerzitetu, po staroj dobroj tradiciji, kriminalcima osuđenim na smrtnu kaznu sledi odrubljivanje glave i ceđenje sve krvi iz tela. I kako sad takvog da ga vrati u život? Ovakva tela bila su potpuno beskorisna za njegov naum.

blog

Iz ovog razloga, Aldini pakuje kofere i odlazi za Englesku, gde vlada drugačiji tip zabave: vešanje.

Po zakonu iz 1752. u Engleskoj su tela kriminalaca po njihovoj smrti, kao još gora kazna, bila predata naučnoj zajednici za disekciju. Ova praksa je smatrana toliko gnusnom za jednu religioznu zajednicu, da je služila kao dodatno upozorenje kriminalcima da porazmisle dvaput pre no što počine kakav zločin- ne samo zato što će umreti na izuzetno bolan način, već i zbog same pomisli da će njihovo telo biti tako bogohulno raskomadano.

Experiments_with_cadavers_and_severed_heads_Essai_th_orique_et_exp_rimental_sur_le_galvanisme_1804

Ovde, dakle, Aldini već može lakše da se dograbi (manje-više) netaknutih leševa i odlučuje da se baci na posao. Na njegovu sreću, u zatvoru se upravo tada našao Džorž Foster, kom se sudilo za ubistvo žene i deteta. Aldini je odmah zapljunuo njegov leš, iako Foster još nije bio zvanično osuđen. Teorija da je njegova žena izvršila čedomorstvo, da bi zatim i sebe ubila, imala je dosta jaku podršku. Postoje govorkanja da je nestrpljivi Aldini čak potplatio sudije da ubrzaju proces i presude na osnovu još nedovoljnih dokaza. Ovo nije vrlo verovatno, ali ma šta bila istina, znamo zasigurno da Foster završava na vešalima. Sveže sa pogubljenja, njegovo telo biva preneseno na hladni operacioni sto u Kraljevsku hiruršku školu u Londonu.

Januar 1803. biće zapamćen po eksperimentu kakav svet dotad nije video.

Sva mesta u amfiteatru bila su popunjena. Publika je žamorila u iščekivanju dok je Aldini vršio pripreme: metalne šipke nabijene su u telo kroz sve otvore i povezane sa baterijom. I onda momenat koji su svi čekali: puštena je struja.

frankenstein_corpse

Istog trena, telo se zatreslo u konvulzijama. Posmatrači su preneraženo gledali kada se leš ritnuo, podigao ruku, a pluća kontrahovala kao da je mrtvac udahnuo. Lice je počelo da se grči, usta krive, praveći užasavajuće grimase. A onda su se oči širom otvorile.

Mnogi su panično pobegli iz sale, verujući da se ubica probudio iz smrti. Kako izveštavaju novine, u toku eksperimenta jedan od asistenata je na licu mesta umro od straha. U pitanju je najverovatnije bio srčani udar; međutim, sujeverno stanovništvo je to tumačilo time da je Smrt morala uzeti jedan život u zamenu za pokušaj oživljavanja Fostera.

Ipak, čak i posle sat vremena propuštanja struje i doista impresivnih iznuđenih pokreta tela, mozak i srce nisu proradili, baterija se istrošila, a Foster je ostao mrtav (ne baš hladan). Pravosuđe je moralo da primiri zabrinutu javnost i objasni joj kako bi, čak i da je kriminalac vraćen u život, bio opet osuđen na smrt, jer je to njegova krajnja presuda. Stanovnici Londona su odahnuli. Naučnici su se potpuno smorili.

Satirična ilustracija iz novina

Satirična ilustracija iz novina

Za svoje napore, Đovani Aldini je ipak nagrađen medaljom od strane Kraljevskog društva lekara. Razočaran, Aldini se vraća u svoju domovinu, okrivljući za neuspeh slabu bateriju – tvrdio je da će u budućnosti, kada tehnologija uznapreduje, postojati dovoljno jaka baterija da se njegov eksperiment ponovi sa uspešnijim rezultatima. Iako je, kao naučnik, bio dovoljno oprezan da ne govori o mogućnosti potpunog oživljavanja čoveka, odgovorno je tvrdio da se moć struje može korisititi za revitaliziranje muskulature i, donekle, nervnog sistema.

Defibrilator je izumeo 1930. Vilijam B. Kovenhoven

Defibrilator je izumeo 1930. Vilijam B. Kovenhoven

Navodi mogućnost korišćenja dostignuća galvanizma u slučajevima utapanja ili gušenja, da bi se podstaklo ponovno funkcionisanje pluća ili srca. Na ovaj način, Aldini i druge pristalice galvanizma (kasnije zvanog elektrofiziologija), utrli su put kreiranju modernih aparata poput defibrilatora.

U svom kasnijem radu Aldini je čak koristio struju u lečenju mentalnih poremećaja, „sa potpunim uspehom“, kako se (pogrešno) verovalo, iz čega je vek kasnije nastala (ne)čuvena elektrokonvulzivna terapija.

Atmosfera entuzijazma koju je Aldini ostavio iza sebe označava značajnu prekretnicu u naučnoj zajednici. Ideja reanimacije, vraćanja ljudi iz mrtvih, postala je omiljena tema diskusije u intelektualnim krugovima tog veka, nad kojom su se ushićivali lekari, pesnici, filozofi, teolozi. Ali ona nije ostala omeđena ovim krugovima: od mlekara do kočijaša, čitav London je brujao o neverovatnom eksperimentu Italijana koji je, kako se verovalo, „umalo“ povratio ubicu iz mrtvih.

U vreme ovih događaja, Meri Šeli je imala 5 godina. Njen otac je bio obrazovan čovek, visokog staleža, a njihovi porodični prijatelji bili su mnogi poznati lekari tog doba, za koje se pretpostavlja da su morali prisustvovati ovom spektaklu od eksperimenta. Iako ona sama nigde ne spominje Aldinija, jedna spekulacija je da je mala Meri načula grotesknu priču u očevom salonu i da joj se zauvek urezala u sećanje: umesto o lutkama, buduća spisateljica i intelektualka počinje da razmišlja o nauci i Bogu, i velikim pitanjima života i smrti.

Izdanje Frankenštajna iz 1886. godine

Izdanje Frankenštajna iz 1886. godine

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *