Fluorescentne mačke i naloženi delfini

Naučni eksperimenti na životinjama mogu koristiti istraživanju, razgneviti aktiviste ili nam doneti preko potrebne fotografije nadrogiranih paukova

Od sad u crvenoj i zelenoj boji

Od sad u crvenoj i zelenoj boji

Genetika je čudo

Priznajte, oduvek ste želeli neon-zelenog bigla koji svetli pod ultraljubičastim svetlom. Ne? Šta onda kažete za mačku na koju ne možete da se spotaknete u mraku i razbijete svoju vrednu kolekciju keramičkih šoljica?

Žao nam je, ovakvih životinja neće biti uskoro u vašem najbližem pet šopu, niti će biti isporuka na kućnu adresu. Ovo su još uvek isključivo eksperimentalne životinje u istraživanjima naučnika iz Južne Koreje, klonirane (o da!) sa modifikovanom genetikom radi pukog vežbanja manipulacijom genima. Ovo, u stvari, nije ništa novo – već godinama postoje šljašteće zelene ribice, miševi, zečevi, prasići, pa i rezus majmunče.

Za fluorescentni protein izdvojen iz meduze japanski naučnik Šimamura dobio je Nobelovu nagradu 2008. godine, što je otpočelo trend svetlećih životinjki. Krajnji cilj, kako naučnici tvrde, je da pronađu upotrebu ovih blještavih gena u ranom otkrivanju naslednih bolesti, poput Alchajmera ili hemofilije, kod ljudi, kao i za lakše praćenje ćelija i hemikalija.

Ali ozbiljno. preuzeto sa www.funnyjunk.com

Ali ozbiljno.
preuzeto sa www.funnyjunk.com

Kada smo već zašli u oblast genetskih modifikacija, predstavljamo vam pravi pravcati primerak spider-pig – pardon – spider-goat populacije.

Paukove niti su jedan od najjačih, najlakših, najfinijih i najvrednijih materijala u prirodi, korišćen za pravljenje padobrana, astronautskih odela, optičkih uređaja, a od skoro čak i žica za violinu. Budući da ih je teže sakupiti od njihovih originalnih spravljača, paukova, naučnici su došli na ideju da gen zadužen za pravljenje mreže ugrade u kozu. Ova hibridna koza, shodno svojoj matičnoj vrsti, luči mleko koje se naziva, silk-milk, budući da sadrži proteine iz paukovih niti.

Trenutno postoji 30 pauk-koza na svetu.

Životinje, droga i rokenrol

A kada smo već kod arahnoida, molimo pogled nadole na mreže paukova nadrogiranih različitim supstancama. U pitanju je NASA-ino istraživanje. Rezultat? Pauk na marihuani je u stvari sasvim lepo štrikao“ – dok se nije smorio i odustao na pola puta. LSD-pauk drastično uprošćava svoj dizajn. Najlošija mreža je nesumnjivo od pauka na kofeinu.

lolyard.com

Da li ćemo zbog toga prestati da pijemo kafu? Nipošto.

[youtube https://www.youtube.com/watch?v=sHzdsFiBbFc]

Životinje na drogama nisu novina u naučnoj zajednici (mada nisu ni ljudi). Kakav god bio vaš stav prema eksperimentisanju na životinjama, u pojedinim slučajevima moramo se još dodatno, specijalno zapitati da li je krajnji rezultat zaista bio vredan toga:

Par istraživača iz Oklahome je 1962. godine došlo na ingenioznu ideju da slonu iz lokalnog zoološkog vrta ubrizga 297 miligrama LSD-ija, što je čak 3000 puta više nego normalna doza koju normalni ljudi koriste po klubovima. Rezultat: životinja se kratko haotično kretala, prevrnula, i momentalno uginula.

Lekija izvučena iz ovog eksperimenta? Ne. Nema je. preuzeto sa: rings0fmary.tumblr.com

Lekija izvučena iz ovog eksperimenta? Ne. Nema je. preuzeto sa: rings0fmary.tumblr.com

Kao validan nalaz svog istraživanja naučnici su napisali u medicinskom članku: Izgleda da su slonovi veoma osetljivi na LSD.“ Aplauz.

A onda postoje i istraživači koji napijaju pijavice pivom kako bi ih motivisali da više piju krv. Uveravamo vas da ova rečenica ima smisla.

Očigledno, Ginis ih je mnogo više interesovao nego sveža krv. Ne zameramo im na dobrom ukusu.

Očigledno, Ginis ih je mnogo više interesovao nego sveža krv. Ne zameramo im na dobrom ukusu.

Naime, do 19. veka upotreba pijavica u medicinske svrhe nije bila ništa neuobičajena, ali su tadašnji lekari imali problem sa neposlušnim pijavicama koje nisu htele da učestvuju u tretmanu i sišu pacijentima krv, ili bar onoliko krvi koliko je lekar to odredio. Zbog toga su u medicinskim krugovima preporučivali niz trikova za to kako naterati pijavice na saradnju: Ginisom, belim lukom, ili kiselom pavlakom.

1994. norveški naučnici sa Univerziteta u Bergenu proveravali su istinitost ovih tvrdnji tako što su potapali pijavice u Ginis i potom ih stavljali na svoje sopstvene ruke. Mit raskrinkan: pijane pijavice bi se samo srozale i spale na pod, verovatno uz poneki blaženi štucaj.

Kada bi eksperimentatori namazali svoje ruke kiselom pavlakom pak, pijavice nisu pokazivale mnogo veću sklonost da ih ujedu nego što bi inače, a u slučaju kada su ruke trljali belim lukom, pijavice bi se uzvrpoljile, bezuspešno pokušavale da se zakače za kožu, i uginule dva sata kasnije. Zaključak? Lekari 19. veka nisu imali pojma. I, istrljajte se belim lukom pre no što krenete u istraživanje prirode.

Delfinska privlačnost

Dok neki naučnici vole da drogiraju životinje, drugi samo baš vole životinje. Baš baš vole životinje. Toliko da ne možemo a da se ne zapitamo kako se psihofilija pretvorila u graničnu zoofiliju. Ova nedovoljno poznata priča počinje 1965. kada se ugledni neuronaučnik i psihoanalitičar Džon Lili, izumitelj izolacionog tenka za plutanje u potpunoj senzornoj deprivaciji, zagrejao za oblast životinjske komunikacije i spontano odlučio da nauči delfina da govori engleski.

margretpeterEksperiment se sastojao u tome da je njegova mlada asistentkinja Margaret Hau živela 6 meseci u potopljenoj kući sa mužjakom delfina po imenu Piter. Voda je bila duboka taman toliko da Piter može slobodno da pliva po kući, a Margaret je preko dana bauljala kroz vodu i spavala na krevetu nagriženom od morske soli kom je voda dolazila do same ivice. Njen glavni zadatak bio je da se igra sa Piterom, motiviše ga i ponavlja reči koje bi on, predviđalo se, trebalo da usvoji mehnizmom pohvale i pokude. Kao svaka dobra, profesionalna učiteljica, bila je puna emotivne podrške i razumevanja za njega, i često je tripovala da je  izgovorio“  reč valjano.

Ali kao i svaki tinejdžer, Piter nije bio mnogo zainteresovan za učenje. Oko pet nedelja po ulasku u eksperiment, u njihovoj izolaciji, Piter je postajao seksualno uzbuđen u blizini Margaret. Njoj je ovo naravno zasmetalo, jer nije bio skoncentrisan i bilo je nemoguće raditi s njim“ pa je potpuno izignorisala njegovo suptilno udvaranje i mazno obigravanje oko njenih nogu. Pošto je njegova ljubav odbijena, Piter je postajao frustriran. Njegove udvaračke igre dobile su grublji oblik: počeo je da joj grize članke i udara je nosem dok joj noge nisu poplavele od modrica, pokušavao da je silom obori u vodu, trljao svoje polne organe o nju… Doktora Lilija je ovo konačno zabrinulo pa je napravio pauzu u eksperimentu, i pobrinuo se da se Piter na izvesno vreme vrati među ženke svoje vrste.

marpeter02

A vi ste se plašili ajkula

Ali Piter više nije bio zainteresovan za delfinke. Posle vraćanja u kuću s Margaret, ljubavlju njegovog života, shvatio je da ipak mora biti suptilniji kako ga ne bi oterala – šarmantno bi se prevrnuo da mu češka stomak, a onda i navodio na druge delove tela… Na šta je Margaret, posle meseci epizodičnih depresija u svom vodenom domu i tražeći način da primiri napaljenog delfina kako bi nastavili da se igraju školice, konačno i pristala. U svom dnevniku koji je vodila tokom eksperimenta opisuje kako su njihova prisnost, povezanost i poverenje od onda samo rasli. Kako navodi, ovo je za njih bio veliki korak koji nisu krili, te su svoje seksualne igre praktikovali i pred drugim istraživačima koji bi navratili u posetu. Lili iz ovoga izvodi fascinantan zaključak: ako bismo mogli da seksualno zadovoljimo životinje, bile bi spremnije da komuniciraju sa nama!

Pre mesec dana, objavljeno je da BBC pravi dokumentarac o ovom bizarnom-da-bizarniji-ne-može-biti eksperimentu.

Sledeće čega se Lili latio pogazilo je i ono malo naučnog kredibiliteta što mu je preostalo. Naime, on je do tad već bio poznat po izučavanju izolacionih tenkova, LSD-ija, i delfina. A onda je odlučio da kombinuje. Imao je običaj da se na LSD-iju zatvara i pluta u izolacionom tenku. U redu. A onda je počeo LSD-ijem da kljuka i delfine i opisuje njihove lepe tripove“ .

Screenshot-5

Screenshot Lilijevog zvaničnog sajta. Šta više reći.

Lili ostatak života provodi kao član kluba ljubitelja delfina, kao i Reda Delfina“  koji se bavi komunikacijom sa vanzemaljskim inteligentnim bićima.

And thanks for all the fish

And thanks for all the fish

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *